PRIČA UKRAJINSKOG DOKTORA: Unutar bolnice u okupiranom gradu blizu Kijeva

Kada je počeo rat, Anton Dovgopol, 36-godišnji direktor Gradske poliklinike Irpin, rano ujutro je dobio telefonski poziv. Saznao je da je Ivankiv, malo selo 80-ak kilometara sjeverozapadno od Kijeva, pod ruskim napadom. Rekao je svojoj supruzi da spremi radnu torbu, javio se u ured gradonačelnika, sazvao hitan sastanak i odmah se dao na posao. 

Irpin, Bucha, Vorzel i Hostomel, predgrađa Kijeva u razvoju, brzo su postali žarišta kada je Rusija 24. februara pokrenula svoj sveobuhvatni napad na Ukrajinu. Napredovanje kroz ta mjesta bilo je ključno za rusku vojsku da stigne do glavnog grada. Gradska poliklinika Irpin, s ispostavama u Buchi i Vorzelu, našla se usred rata i okupacije. 

Dovgopol je razgovarao s novinarima Kyiv Independenta o tome šta je bolnici trebalo da nastavi funkcionirati kroz bitke koje su uslijedile, sve dok više nije mogla. 

“Izgledalo je kao da ćemo biti u epicentru (borbe)”, rekao je Dovgopol tokom telefonskog intervjua, dok je svoju ženu i dva mala sina vodio na sigurno u zapadnoj Ukrajini. “To je bila samo moja intuicija.”

Anton Dovgopol je glavni doktor Gradske poliklinike Irpin, koja ima ispostave u Vorzelu i Buchi, gradovima u okolini Kijeva. Buchu su zauzele ruske snage i ostala je okupirana od 31. marta. (Facebook/Anton Dovgopol) 

Kad je došao rat, Dovgopolov prioritet bio je da sve tri ispostave Irpinske bolnice postanu autonomne. Sve su morale biti spremne za operacije, rađanje beba i neprekidni rad, u slučaju da se prekinu transportne linije ili komunikacija među njima. 

Nije trebalo dugo da se to dogodi. Samo 24 sata kasnije prestala je isporuka hrane. Struja je nestala dan poslije, a na kraju i voda i plin. Bolnica je osigurala dodatne generatore i hranu te je nastavila s radom. Dovgopol je imenovao nadzornike u Irpinu i Vorzelu i otišao u obližnju Buchu – grad koji će uskoro postati žarište rata.

Samo pet kilometara dalje od Buche nalazio se Internacionalni aeorodrom Antonov, koji je bio izložen granatiranju i zračnim napadima nekoliko sati nakon što je Rusija objavila rat. Ruskim snagama je aerodrom bio potreban za iskrcavanje svojih zračnih jedinica u blizini Kijeva. Nakon jednodnevnih teških borbi, u Dovgopolovu bolnicu u Buchi počeli su dolaziti prvi ranjeni ruski vojnici. 

Dvoje ranjenih i jedan mrtav, vojnici su bili iz Kemerova, sibirskog grada u Rusiji. Jedan od njih, bivši policajac, rekao je Dovgopolu da su se trebali stacionirati nakon što je Kijev zauzet. Vojnik je bio iznenađen što ih Ukrajinci nisu dočekali kao osloboditelje. 

Kad su ušli ranjeni ukrajinski vojnici, bolničko osoblje ih je obuklo u civilnu odjeću, dalo im lažne pločice s imenima i sakrilo njihove lične karte kako ne bi postali mete ako Rusi upadnu.

Sedmicu dana nakon početka rata, logistika unutar Buche i između gradova uglavnom je bila zatvorena – ruski kontrolni punktovi su se širili po gradu, dok su ceste i mostovi bili ili uništeni ili preopasni. 

U Vorzelu, susjednom gradu, građani su ostali bez hrane. Pokušavajući spriječiti humanitarnu katastrofu, Dovgopol je odlučio koristiti vozilo hitne pomoći kako bi dopremio zalihe u grad. 

“To je bilo kada sam prvi put susreo Ruse”, rekao je za Kyiv Independent. “Imao sam sreće – polako, s rukama u zraku, dovezao sam se do trojice vojnika koji su uperili oružje u mene i rekao im da prevozim hranu za trudnice.” Pustili su ga da prođe. 

Ispostava bolnice u Vorzelu imala je deset trudnica koje su uskoro trebale roditi i šest žena koje su rodile tokom rata. Dovgopol je ostavio zalihe koje su bile dovoljne za četiri dana i vratio se u Buchu. Ono što je uslijedilo bilo je čisto ludilo, kaže.

Napuštena civilna odjeća u Buchi, gradu na periferiji Kijeva, 13. marta. Od početka ruskog napada, u Buchi su se odvijale neke od najtežih borbi. Okupirana je od strane ruske snage najmanje 20 dana. (Getty Images) 

Ukrajinska vlada je 3. marta objavila da je Bucha oslobođena – video vojnika koji ponosno postavljaju ukrajinsku zastavu kružio je internetom. Ali te iste noći ruske snage su nasilno provalile u Buchu i zauzele cijeli grad, kaže Dovgopol. Borbe su bile stalne, a stigle su i na teritorij bolnice.  

“Pripadnike policije koji su čuvali bolnicu obukli smo u bijele mantile, inače bi mogli biti ustrijeljeni”, kaže Dovgopol. “Isto i s momcima iz Teritorijalne odbrane – obukli smo ih u civilnu odjeću i sakrili im oružje.”

Jedinice teritorijalne odbrane rekle su bolničkom osoblju da ruske snage planiraju zauzeti bolnicu i odvesti njihove ljude koji su bili ozlijeđeni. Rusi su upali u kliniku nekoliko dana kasnije. Tražili su svoje sunarodnjake, ali uzalud – Dovgopolov tim je sve ozlijeđene Ruse dao SBU-u, a sve ukrajinske vojnike evakuirao u obližnju vojnu bolnicu. Nakon provjere dokumenata ljudi, ruski vojnici su otišli. 

Kako su se neprijateljski napadi pojačavali, mrtva tijela su se počela pojavljivati na ulicama Buche, a kontinuirano granatiranje onemogućilo je njihovo čišćenje. “Morali smo samo početi zakapati tijela, koliko god to bilo rizično, jer je postalo nepodnošljivo. Posvuda je bilo tijela, psi su ih jeli...”, prisjeća se Dovgopol. 

Do groblja je bilo nemoguće doći, jer je područje bilo puno snajperista. Tako su 10. marta Dovgopol i njegove kolege iskopali masovnu grobnicu u blizini mjesne crkve, pokopavši 67 ljudi. Fotografirali su i svakoj osobi dodijelili brojeve, prosljeđujući tu informaciju policiji. Bolnica je uspjela identificirati 35 tijela, uključujući tri ukrajinska vojnika. Imena 32 osobe ostala su nepoznata.

Ukrajinski vojnik razgovara sa ženom u Buchi, 13. marta 2022. (Getty Images) 

Sljedećih nekoliko dana, Dovgopol i njegove kolege vozili su se po Buchi s hranom koju su imali, govoreći ljudima za nadolazeće evakuacije. Ruske snage u gradu nisu prijetile njihovim vozilima hitne pomoći, ali su kontrolirale njihovo kretanje. Dva ruska vojna vozila pratila su ih gdje god su išli. Ruski vojnici su 11. marta upali u bolnicu i zahtijevali da vide njene vođe. 

“Ovdje nema vlade”, rekli su Rusi Dovgopolu. Ipak, neki lokalni dužnosnici ostali su u gradu, noseći bijele uniforme pod okriljem bolničkog osoblja kako ne bi bili meta. 

“Želimo sarađivati s vama”, rekli su ruski vojnici Dovgopolu. “I želimo da budete na čelu lokalne privremene uprave. Ako želite nastaviti raditi ovdje, morate sarađivati s nama. Ako pokušate otići, požalit ćete”, rekli su Rusi. 

Obećali su da će se sutradan vratiti u 11 sati. Došlo je jutro, ali Rusi se nikada nisu pojavili. Tim bolnice pristao je na evakuaciju što je prije moguće. Nije bilo koridora za evakuaciju. No, kako su se borbe u Buchi ponovno rasplamsale, postalo je jasno da možda više neće biti šanse za izlazak. Pet bolničkih radnika odbilo je otići – neki nisu imali kamo, neki su imali stare roditelje o kojima su se brinuli. 

Dovgopol i njegov tim su spakovali svoju najskuplju medicinsku opremu u vozila i pažljivo napustili bolnicu. Dok se kroz grad kretalo desetak automobila, na čelu s Dovgopolom u vozilu hitne pomoći, pridružilo im se oko 200 civilnih automobila. Kolona se kretala putem kojeg se sjećao direktor bolnice od prije nekoliko dana, kada ga je Crveni križ otpratio u Kijev po dodatne zalihe.

Ceste su bile prepune uništenih automobila, a u njima tijela ubijenih civila. Nekoliko sati kasnije, Dovgopolova kolona polako je stigla do predgrađa Kijeva pod kontrolom Ukrajine, a civilni automobili su se razišli. Preostali članovi osoblja ubrzo su napustili bolnicu, koju ruske snage sada zauzimaju, rekao je Dovgopol. “Da smo ostali, učinili bi nas robovima ruskog svijeta”, dodao je.

(zurnal.info)