Istražujemo
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U BiH: Važniji je profit investitora, nego zakoni EU
Zakon o regulatoru električne energije, prijenosu i tržištu električne energije u BiH tek treba biti na dnevnom redu Vijeća ministara BiH, a potom slijedi parlamentarna procedura. Znajući da i za bezazlenije odluke nastaje političko nesuglasje, biće pravo iznenađenje da sve protekne bez zastoja.
Početkom aprila bh. javnosti predstavljen je rezultat jednog sastanka u Beču. Usaglašen je tekst Zakona o regulatoru električne energije, prijenosu i tržištu električne energije u Bosni i Hercegovini. Resorni entitetski ministri Vedran Lakić i Petar Đokić te ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac, nisu krili zadovoljstvo nagovještavajući da će ovo značiti izuzimanje BiH od plaćanja CBAM takse u EU, čija bi primjena trebala početi 1. januara naredne godine. Za vraćanje u realnost odmah je zatraženo dodatno vrijeme da bi se bh. zakonodavstvo uskladilo sa evropskim.
NEOZBILJNOST VLASTI U PRAKSI
Pojednostavljeno, CBAM ili punog naziva „Mehanizam za prilagađovanje ugljika na granicama“, predstavlja dodatnu taksu na proizvode iz zemalja koje nemaju unutar svojih granica uveden sistem oporezivanja emisija CO2. Godinama vlasti u BiH znaju da dolazi taj trenutak, ali kao i obično, ništa nije urađeno. Ekspert za energetiku Almir Muhamedbegović ne dijeli iskazanu spremnost vlasti da urade svoj dio posla.
„Obzirom da to nije uradila za protekle 4 godine, ja mislim da sigurno neće uraditi ni u narednih 8 mjeseci. Samim time Energetska zajednica, odnosno EU koja sprečava curenje CO2 u zemlje koje uvoze čelik, aluminij, električnu energiju itd. će pribjeći oporezivanju. Kada budete izvozili neki od proizvoda uključujući i električnu energiju, onaj koji bude kupovao će morati da plaća taksu. U ovom slučaju vaš proizvod će biti opterećen odnosno skuplji i ta taksa će završavati u zemlji u koju izvozite. Da je urađen interni obračun usklađen sa ETS-om koji vrijedi u EU, mi bi smo ove takse, odnosno zagađivače, plaćali unutar BiH i novac bi ostao unutar države kao porez na ugljik i iz tog novca mogli bi da finansiramo mnoge dobre projekte koji su vezani s zaštitom okoline“, navodi Muhamedbegović
_-_YouTube1.png)
On podsjeća da je Bosna i Hercegovina jedina od potpisnica ugovora o osnivanju Energijske zajednice koja još uvijek nije usvojila svoj nacionalni plan za klimu i energiju. Nacrt koji je predat na uvid Sekretarijatu prije skoro godinu dana ocjenjen je neozbiljnim i neambicioznim, a posebno vezano za sudbinu termoelektrana u BiH, koji predviđa da se repariraju stari blokovi i rade do 2040. godine!
Zakon o regulatoru električne energije, prijenosu i tržištu električne energije u BiH tek treba biti na dnevnom redu Vijeća ministara BiH, a potom slijedi parlamentarna procedura. Znajući da i za bezazlenije odluke nastaje političko nesuglasje, biće pravo iznenađenje da sve protekne bez zastoja. Prema dogovoru navedenih aktera, osniva se i nedostajuća berza električne energije sa sjedištem u Mostaru, koju usklađenu sa EU propisima jedino BiH nema.
„Ali mi imamo i ono što Evropa nema. Balkanske marifetluke kojima izigramo i najbolje zakone! I nemamo ono što oni imaju - pravnu državu i uređen sistem. Sistem koji upravlja procesima, donosi strateške dokumente i politiku razvoja sektora, u ovom slučaju energetike. Evo konkretan primjer. Prelazak sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije nije nimalo bezbolan proces. Svaka zemlja morati imati plan i “prelazni energent”. Najčešće je to gas, gdje ga ima, ali zbog poznatih problema sa tim energentom, kod nas je to ipak trebao biti ugalj. Ali došlo je do “greške u koracima”. Rudnike zatvaramo, gasa nemamo, a obnovljiva energija se slabo razvija. Njeno učešće u ukupnom portfoliju je ovdje još uvijek zanemarivo, ako izuzmemo naslijeđene hidroelektrane“, objašnjava Mile Srdanović, koji je obavljao važne poslove u ovoj oblasti, od pomoćnika federalnog ministra za energetiku do člana Regulatorne komisije FERK-a.
Posebno nedostajuće u zakonodavstvu za energetski sektor pored berze električne energije jesu akti i procedure za implementaciju koncepta tzv. građanske energije – prosumeri, zajednice obnovljivih izvora energije i energetske zajednice. Prosumer označava krajnjeg kupca električne energije koji proizvodi električnu energiju iz obnovljivih izvora za dio svojih potreba s mogućnošću predaje viška proizvedene električne energije u mrežu.
„U Distriktu Brčko nije donesen niti jedan pravilnik o ovome. U RS imaju pravilnici, ali Elektroprivreda RS koči čitav proces jer registrovanim kupcima- proizvođačima i pored naloga regulatorne agencije ne želi dati novi ugovor o snabdjevanju kojim bi se definisala međusobna prava i obaveze o isporuci električne energije. U Federaciji BiH ima Pravilnik o prosumerima, ali Elektroprivrede još nisu donijele pojednostavljene procedure za priključenje. Na osnovu svega stiče se utisak da vlasti i elektroprivrede namjerno opstriraju razvoj građanske energije i prednost daju tajkunima i komercijalnim investitorima“, podsjeća Damir Miljević, član Upravnog odbora Centra za održivu energetsku tranziciju RESET.
„Na primjeru prosumera se najjasnije razotkriva budući distribucijsko-snabdjevački problem. Prosumerski status je zapravo “idealno potrošačko stanje” - prodajete višak struje koju proizvodite a iz mreže povlačite kad je ta proizvodnja nedostatna ili je uopće nema. Ali za operatora mrežom to baš i nije neka radost! Zato imamo evidentne opstrukcije u vidu sporog donošenja procedura itd“, slaže se i Mile Srdanović.
„Nažalost, iako imamo entitetske zakone koji su predvidjeli da postoji neto mjerenje, neto obračun, na način da vi viškove prebijate kroz monetarni ili energetski kredit sa vašim snadjevačem, ovo se u praksi ne sprovodi zato što status tih takvih proizvođača, tzv. presumera, trebaju da daju elektroprivredne kompanije, koje to na jedan volšeban način opstruiraju, a vlast je nezainteresovana“, dodaje Muhamedbegović.
Unatoč milijardama koje su „protutnjale“ računima tri bh. elektroprivrede, većina „zelenih“ energetskih projekata je tek u fazi priprema ili želja. Elektroprivreda BiH je uspjela pustiti u pogon vjetroelektranu Podveležje, dok su u planu VE Vlašić i Bitovlje kod Konjica. Neslavno je okončan projekat HE Vranduk, a ništa bolja situacija nije ni sa planiranom HE Janjići nadomak Zenice.
Elektroprivreda HZHB ima u pogonu vjetroelektranu Mesihovina. Sa lokacijom VE Poklećani eskalirali su u startu problemi sa adekvatnim dozvolama i otkupom privatnog zemljišta. Među željenim projektima su i VE Velika Vlajna/Jastrebinka i Planinica kod Mostara te izgradnja Crpne HE „Vrilo“. Jednu vjetroelektranu, Hrgud u opštini Berkovići planira Elektroprivreda RS. Baziranje na hidroelektrane rezultiralo je problemima u realizaciji jer su najvažnije poput HE Dabar, Buk Bijela i Bistrica zavisne od kineskih investitora.
MALI IZVORI, VELIKA DOBIT TAJKUNIMA
Priča o obnovljivim izvorima energije u BiH začeta je na izgradnji malih hidrocentrala, a potom i solarnih postrojenja. Predato je stotine i stotine zahtjeva za izgradnju manjih ili većih solarnih elektrana. Oni koji su projekte realizovali početkom izuzetnih poticaja na proizvedeno i „ubacivanjem“ na listu povlaštenih mogli su pristojno profitirati, no pokazalo se da je ovaj sistem podložan koruptivnim radnjama. Izgradnja MHE je zaustavljena. Ukupna proizvodnja „zelene“ električne participira sa oko 10%, polovina od toga je iz vjetroelektrana. Šest vjetroelektrana proizvodilo je energije kao 600 solarnih postrojenja, podsjeća Srdanović.
„Solarna energija je trebala biti, sad ću navesti drsku frazu koju koristim - “energetski aktivizam”! Drugim riječima “pučka energetika” - solarni panel na svakoj kući, koji bi značajno (ili sasvim) zadovoljavao potrebe domaćinstva. Tako je na početku i zamišljeno. Nije bez razloga uvedena kategorija “mikro postrojenje” (do 23 KW snage) koje je dobijalo “amoralno dobre poticaje” (garantovana cijena šest puta veća od referentne!). Međutim kod nas se opet, uostalom kao i sa svim drugim poticajima, desilo izigravanje plemenite ideje. Ovaj put na način da su energetski mešetari sa svojim velikim postrojenjima preoteli taj dio kolača na način da su svoje solarne plantaže “razlomili” na mikro jedinice. I tako preoteli unosne poticaje. Za proteklih 10 godina je u njihove džepove otišlo oko 180 poticajnih miliona, prikupljenih sa potrošačkih računa kao naknada za Obnovljive izvore energije! Zato je zaista opravdana kritika cijelog ovog mehanizma - kako sirotinjski potrošači dodatno bogate imućne investitore!“, ilustrativno ogoljava problem.
O zloupotrebi propisa u korist „solarnih tajkuna“ od rukovodstva Operatora za obnovljive izvore energije Žurnal je svojevremeno pisao.
„Istraživački mediji u BiH su u bezbroj primjera prikazali kako ljudi sa političkim uticajem i mnogo novca, dolaze do koncesija na velike prostore koji su u stvari državna imovina, koji im se daju u netransparentnim procesima gdje lokalne politike mimo procedura i zakona tim ljudima dodjeljuju koncesiju uz minimalne naknade koje se kreću između 1-2% od vrijednosti proizvedene struje odnosno od struje koje će proizvoditi i na taj način se ti vrijedni resursi, te vrijedne pozicije koje su ogrančene, gdje se mogu praviti velike solarne elektrane ili veliki vjetroparkovi, dodjelju privatnicima. Oni će proizvoditi električnu energiju i onda će, obzirom da nemaju nikakve obaveze da dio te električne energije daju u javno snadbijevanje po nekim povoljnim cijenama kako bi građani dobili jeftiniju struju“ ukazuje Muhamedbegović.
„Iako postoji zakonska osnova i u susjednim zemljama je već uobičajena praksa, vlasti ne organizuju aukcije za velike projekte solara i vjetra, nego se sve odvija na uobičajeni netransparentan način gdje investitori kolo vode. Ilustracije radi Srbija je već održala 3 aukcije za solar i vjetar i obezbjedila na taj način energiju iz OIE za domaće tržište po izuzetno povoljnim cijenama, a Crna Gora ima već preko 7.000 domaćinstava koji imaju solare na krovovima i višak energije isporučuju u mrežu. Uz sve navedeno EU je prošle godine nadogradila postojeće direktive vezane za obnovljive izvore energije tako da u implementaciji i transponovanju legislative EU opet kasnimo,“ upozorava na netransparetnost i Damir Miljević.
On dijeli mišljenje kako vlasti nemaju održivu viziju za energetski sektor niti imaju stvarnu volje za promjenama, jer tako gube monopol na proizvodnju električne energije a time i političku moć. Kada tome dodate i činjenicu da se struka izvan establišmenta zanemaruje, navodi, situacija ne izgleda nimalo ružičasto.
O stručnosti ljudi koji odlučuju o budućnosti energetskog sektora u BiH jasan i nedvosmislen komentar je dao Mile Srdanović.
„Kao što neko reče - da je Nikola Tesla živ danas bi ovdje očitavao brojila! Ovom anegdotom zapravo ilustrujem naš najveći problem. To je politika koja se kroz kadrovsku politiku uvukla u sve pore energetike. Na najgori mogući način!“
(zurnal.info)
