Od stana preko posla do vile: Vlast svesrdno nagrađuje sutkinju Ustavnog suda RS Snežanu Savić

U Bosni i Hercegovini postoji jedan broj sudija i tužilaca na veoma visokim pozicijama, koje su političari poodavno uvukli u svoje klijentelističke mreže, nagrađujući na razne načine njihovu lojalnost. Jedna od njih je Snežana Savić, sudija Ustavnog suda Republike Srpske od 2012. godine. Ona je i profesor je na Pravnom fakultetu u Banjaluci. Prije imenovanja za sudiju Ustavnog suda RS Savićeva je, od 2009. do 2012. godine, bila savjetnica tadašnjeg predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Igora Radojičića (SNSD).

Uloga savjetnice, za Savićevu je bila idealna prilika da u Narodnu skupštinu zaposli i svog sina Mateja, tek svršenog studenta Pravnog fakulteta u Banjaluci. Matej Savić se prvi put pojavio u Narodnoj skupštini RS kao službenik 2010. godine. Posao je dobio bez konkursa. Nenaviknut na bilo kakav rad, stalno je kasnio na posao, ostali uposlenici su gunđali zbog toga, pa ga je Radojičić diskretno upozorio da poštuje pravila.

Mlađani Savić je nastavio po starom, svjestan da ima zaštitu. Onda je mama imenovana za sudiju Ustavnog suda RS, a sin je odlučio da se „ispari“ iz Narodne skupštine i da se posveti akademskoj karijeri. Vrlo brzo je magistrirao, a onda i doktorirao. Danas je vanredni profesor na FPN Banjaluka, a predaje i na Katedri za međunarodno pravo na Pravnom fakultetu u Banjaluci. Prema dobro obaviještenim izvorima, akademsku karijeru Mateja Savića dobrano su pogurali njegova majka Snežana, profesor na Pravnom fakultetu, kao i njen kolega Mile Dmičić.

Snežana Savić i sin Matej

Mada je Dmičić svim snagama „gurao“ akademiski uspon Mateja Savića, mlađani Savić mu se „zahvalio“ tako što je, čim se ukazala prilika, zauzeo njegovu poziciju savjetnika predsjednika Narodne skupštine RS. Nakon opštih izbora 2018. godine došlo do podjele Demokratskog narodnog saveza na matični DNS i DEMOS, čiji je predsjednik postao Nedeljko Čubrilović, Mičić je ostao bez savjetničke pozicije, jer je ostao lojalan DNS-u. Savić se priklonio DEMOS-u, čiji je lider Nedeljko Čubrilović postao predsjednik Narodne skupštin. Savić je zamijenio Dmičića na savjetničkoj poziciji, nastavljajući porodičnu tradiciju i, pritom, ostvarujući odlične prihode. 

Vratimo se majci Snežani, sutkinji Ustavnog suda RS. U vrijeme prvog premijerskog mandata Milorada Dodika, Vlada RS je 30. avgusta 2000. godine donijela odluku da Savićevoj (Odluka br.02/1-020- 851/00 i Rješenje o dodjeli stana na korištenje br.02/1- 020-852/00 od 30.08.2000.g) dodijeli na trajno korištenje troiposoban stan. Po ugovoru broj 3011/00, u toku novembra i decembra 2000. godine iz budžeta Republike Srpske za stan Savićeve isplaćen je ukupan iznos od 200.845,50 KM firmi ODGP „Krajina" Banjaluka.

Savićevoj je bio malo troiposoban stan, pa je odlučila da izgradi i velelepnu kuću. Zbog nje je Odjeljenje za prostorno uređenje grada Banjaluka izmijenilo Regulacioni plan, kako bi mogla da izgradi vilu u naselju Borik, u blizini strogog centra grada. Sve oko zemljišta, na kojem je izgrađena vila je  sporno. Snežana Savić je tvrdila da na tom mjestu posjeduje parcelu od 180 m2, a od Grada je otkupila dodatnih 340 m2. Međutim, sporno je i da li je uopšte navedenih 180 m2 pripadalo Savićevoj, iako je odlučeno da svih 520 m2 ulazi u sastav njene građevinske parcele.

U čemu je problem?! Savićeva je tvrdila da je 180 m2 njeno vlasništvo samo na osnovu aviosnimaka, što nije osnov za sticanje vlasništva. Tih 180 m2 je u u zemljišnoj knjizi (gruntovnici) bilo na Gradu Banjaluka, a što je jedino dokaz vlasništva. Praktično, to znači da je Grad nezakonito poklonio Savićevoj 180 kvadrata zemlišta. Tu se ne završava saga o parceli na kojoj je vila Savićevih.

Grad joj dodjeljuje još 340 m2 po bagatelnoj cijeni. Savićeva je kvadrat zemljišta platila 9 (devet) konvertibilnih maraka, tako da je za 340 m2, izuzetno atraktivne parcele, platila svega 3.060 KM.

Vrijednost te parcele tada je, prema procjenama stručnjaka koje je Žurnal konsultovao, iznosila najmanje 200.000 KM. Ako se tome doda činjenica da je Savićevoj  dato, potpuno besplatno, još 180 m2, čija je stvarna cijena tada bila oko 110.000 KM, to praktično znači da je Savićeva zemljište vrijedno 310.000 KM platila svega 3.060 KM i tako oštetila gradski budžet za oko 307.000 KM.

Uz to, ako se zna da je zbog nje primijenjen Regulaconi plan pod dirigentskom palicom Slobodana Gavranovića, tadašnjeg predsjednika Skupštine Grada Banjaluka, onda je jasno da njena lojalnost vlastima nije bila nimalo jeftina. Dapače, dobro je naplaćena.

Problem promjene Regulacionog plana tek je vrh  nezakonitosti, koje su počinjene u vezi sa dodjelom zemljišta Savićevoj. Pomenutih 340 kvadratnih metara zemljišta već je bilo u sastavu građevinske parcele susjedne stambene zgrade, u momentu izdavanja građevinske dozvole za tu zgradu. To znači da se takvo zemljište tretira „privedenim namjeni“ i da se na njemu više ne može ništa graditi. Budući da se može dodjeljivati samo neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište, sponzori Savićeve, sa Gavranovićem na čelu, „pocijepali“ su građevinsku parcelu susjedne stambene zgrade u čijem sastavu je bilo tih, njima prijeko potrebnih, 340 m2.

Na taj način je formirana nova parcela, sa pomenutih 180 kvadratnih metara (ukupno 520 m2). Da bi sve pokrili i stvorili privid zakonitosti, Gavranović i njegovi saradnici angažuju Ljiljanu Dmitrić, arhitektu u Urbanističkom zavodu RS, koja je na listi vještaka urbanističko-građevinske struke. Dmitrićeva, naravno, vještači da je zemljište neizgrađeno, mada joj je bila obaveza da ispita od koje je parcele ono „cijepano“. Ona, međutim, nije ispitala ništa niti je sprovela vještačenje, što joj je bila obaveza, jer bi, da je to učinila, uvidjela da je pomenutih 340 metara kvadratnih dio jedinstvene parcele na kojoj je izgrađena zgrada sa urednom građevinskom dozvolom.

Nalaz Dmitrićeve je lažan i tu je kvaka, pa je lako dokazivo da je Savićeva do zemljišta, na kome je sagradila kuću, došla potpuno nezakonito. Da cijela stvar bude još "sočnija", Urbanistički zavod je na prijedlog Grada radio izmjenu Regulacionog plana, kako bi se Savićevoj omogućila izgradnja vile. Sva ova „gimnastika“ je opštepoznata u Banjaluci, ali niko nikada nije pokrenuo nikakav spor kako bi se, ako ništa drugo, Gradu platila puna cijena zemljišta na kojoj je izgrađena vila, a koja iznosi oko 310.000 KM. Uz to, osoba koja je na nezakonit način, po bagateljnoj cijeni,  došla do zemljišta na kojoj je izgradila kuću, nikako ne bi trebalo da bude sudija Ustavnog suda RS.

Kuća Savićeve je ogromna, pa se u njoj našlo mjesta i za izgradnju velikog poslovnog prostora, u kojem je smještena firma „Comesgrafika“ d. o. o. , čiji je vlasnik njen muž Zdenko Savić. Žurnal je ranije u tekstu „UNOSNI POSLOVI PORODICE SAVIĆ: Katedre, tenderi i savjetničke funkcije“, objavljenom 4. avgusta 2020. godine detaljno pojasnio sve o brojnim tenderima koje je ova privatna firma dobila od javnih preduzeća i ustanova.

(zurnal.info)