DINKO GRUHONJIĆ ZA ŽURNAL: Vučić bi rado prodao Dodika

Kakve mogu biti posljedice daljnje blokade RTS i RTV po tok protesta?

Nije ovo prvi put da demonstranti imaju za cilj da oslobode RTS i RTV, sjećamo se tih pokušaja još od marta 1991. i prvih masovnih demonstracija protiv Miloševićevog režima, kada je tadašnja Radio-televizija Beograd (današnji RTS) dobila nadimak “TV Bastilja”. Uglavnom su to bili neuspješni pokušaji, sem onaj od 5. oktobra 2000. godine kada je, zajedno sa Miloševićem, pao i RTS.

Daljnje blokade i pritisci na RTS i na RTV su potpuno legitimna stvar, jer su te dvije medijske kuće u međuvremenu, od 2006. godine, postale – barem nominalno i po zakonu – javni servisi, za koje svi mi plaćamo mjesečnu pretplatu i izdvajamo velika sredstva iz budžeta za njihovo postojanje. Zato je nepodnošljiv način na koji oni izvještavaju, gdje se ne libe da sopstvene pretplatnike, od čijih para žive, nazovu “ruljom”.

Dalje, ti pritisci studenata i građana da RTS i RTV zaista prestanu biti režimska služinčad imaju smisla i zbog toga što ohrabruju časne profesionalce kojih još uvijek i te kako ima u tim kućama, a koji su skrajnuti iz prvog plana i sa ekrana. Ova masovna pobuna u Srbiji ima osnovnu karakteristiku da polazi “odozdo”, zbog čega je svako ohrabrivanje ljudi na lokalu, na njihovim radnim mjestima veoma važna. Sve to je u sklopu kapilarnog oslobađanja ljudi od straha u kojem su predugo živjeli.

Žandarmerija je oštro reagovala ispred RTS-a, očekujete li zaoštravanje i veću upotrebu sile do 15. marta?

Ne bih se usudio bilo šta prognozirati, jer imamo posla sa ljudima na vlasti koji su sasvim sigurno potpuno odlijepljeni od realnosti, na čelu sa Vučićem. Znate kako kažu: malo vlasti malo kvari, a neograničena vlast neograničeno kvari. Svi postupci režima, od početka pobune do danas, bili su čisti autogolovi. Oni se istim sredstvima utjerivanja straha, uz koja su uspješno vladali bezmalo 13 godina, sada pokušavaju obračunati sa potpuno novom situacijom. Usput previđaju najvažnije stvari: da su se građani oslobodili straha i da su prepoznali strah u očima režima. To je politička abeceda za pad svakog autoritarnog režima na ovom svijetu. Uostalom, ovo su ubjedljivo najmasovniji protesti uistoriji Srbije, koji se neprestano šire kako vrijeme prolazi.

Dakle, imamo posla sa režimom koji živi u tabloidnoj iskonstruisanoj realnosti ojačanoj raznim supstancama i koji je veoma uplašen. S razlogom, jer količina njihovog zla, kriminala i korupcije dosegla je epske dimenzije. Na šta su takve osobe spremne, teško je znati. Vrlo je vjerovatno da će dobar dio njih pobjeći iz Beograda i iz Srbije prije te subote, 15. marta. Nisam siguran ni da će represivni aparat pod svaku cijenu, samo da bi zaštitio jednog pomahnitalog vladara, staviti svoj život na kocku pred stotinama hiljada građana i pred sopstvenom čašću, savešću i svojom djecom. Poruke koje sada režim šalje, ta okupljanja nekakvih “lojalista” ispred zgrade Predsjedništva, “povjerljive informacije” da režim sprema nasilje i uvođenje vanrednog stanja – iskreno, sve mi to djeluje kao bijedni pokušaj da se građani odvrate od dolaska u Beograd u subotu. Ali, opet će zabiti autogol: to će samo dodatno rasplamsati želju građana da vikend provedu u glavnom gradu Srbije. A možda i duže od vikenda.

Kod Vučića je primjetna nervoza, čak se pred kamerama sukobljava sa ministrom Dačićem, može li se tumačiti da postoji i kriza partnera u vlasti?

Pa nema sumnje da postoji i da se oni međusobno odmjeravaju ko će biti prvi koji će “izdati”. Tu više niko nikom ne vjeruje. Dačić je, logično, tu najsumnjiviji. Taj ne bira partnere da sačuva sopstvenu kožu, od Miloševića, preko Koštunice i Tadića, do Vučića.  

Odložena je sjednica skupštine povodom presude Miloradu Dodiku, no postoji li mogućnost da će Vučić preko njega pokušati izazvati eskalaciju krize u BiH, kako bi skrenuo pažnju sa demonstracija u Srbiji?

Vučić bi to volio, ali on nema snage za to. On svu energiju troši na uzaludne pokušaje da odbrani sebe u Srbiji. On obija i pragove ambasada gdje moljaka da mu pomognu da ostane na vlasti mimo volje njegovog sopstvenog naroda u kojeg se toliko zaklinje. Ali, sada na naplatu dolazi i ta politika sjedenja na četiri stolice: Brisel, Vašington, Moskva, Peking. A znamo da narodna poslovica kaže da ne možeš jednom zadnjicom na dvije stolice. A kamoli na četiri. U jednom trenutku ćeš neminovno otresti o pod. Naobećavao se svega i svačega na raznim adresama, a sada se odjednom našao u situaciji da nema moć da bilo šta u Srbiji kontroliše. Takođe, ni akcije njegovog pajtaša Dodika, blago rečeno, ne stoje nimalo dobro. Vučić bi ga rado i bez problema i “prodao”, ali ni to mu neće pomoći, jer ne pita se “međunarodna zajednica”, nego studenti i građani na ulicama gradova Srbije  

Vas lično, ali i druge nerežimske medije i novinare, ovi iz vlasti i dalje napadaju i etiketiraju. Koliko se možete osjećati bezbjednim kako se bliži trenutak koji najavljuju Vučić i njegovi, a to je da „nahuškaju“ svoje batinaše?

Treba biti oprezan i ja se trudim da budem oprezan, fokusiran i spreman na sve. A batina uvijek ima dva kraja. Nekima se već vratilo to što su kinjili mene i porodicu, a nekima će se tek vratiti. Ne zato što ću im ja suditi, nego zato što - kako bismo mi ateisti to rekli - ima boga, pa nek je ko zrno bibera. Pravda će pobijediti! 

(zurnal.info)