Vulgarni homofob

Čak i površni posjetioci Žurnala mogli su uočiti moju sklonost prema blogu Rajka Vasića. Ne mogu protiv sebe, jednostavno me zabavlja sve što taj čovjek učini, to njegovo polupismeno pametovanje o svemu mogućem na ovoj nesretnoj planeti, tako površno, tupavo, sirovo, a istovremeno nevjerovatno samopouzdano. Posebno su urnebesne demonstracije Vasićeve probuđene seksualnosti koja koincidira sa dolaskom SNSD-a na vlast, njegove obnažene macho fotografije, zapažanja o donjem vešu, stražnjicama, maloljetničkim međunožjima... Ali, nedavno Vasićevo ukazanje na blogu prevazišlo je sva moja očekivanja, a ona nisu mala s obzirom na gadosti koje uredno isporučuje.

Post pod nazivom Rupa kralja Artura prebacuje sve dosadašnje domete. Tolika količina primitivne i vulgarne homofobije ne bi bila tolerirana ni u Gornjoj Maoči. Naravno, nisam toliko naivan pa da pomislim kako je Rajko Vasić usamljen slučaj, jasno mi je da su stavovi slični njegovim uobičajeni u Bosni i Hercegovini koliko čaša vode uz espresso. Ali, Vasić nije neki frustrirani skinhead, mahalski lajavac, on je sekretar najmoćnije političke partije u Bosni i Hercegovini, čovjek koji ima moć da raspolaže zemljom i upravlja životima. Kada bi se političar njegovog ranga, u bilo kojoj normalnoj zemlji (ovo je frazetina, ali je ponovo neophodna) usudio da izrekne djelić Rajkovih stavova o istospolnim brakovima, njegov javni angažman bio bi zauvijek okončan.

Teško je naslutiti uzroke ovako histerične homofobije. Žao mi je ako ulazimo na teren predrasuda, ali možda se radi o boli zbog neuzvraćene muške ljubavi. Prva osoba koja mi pada na pamet je Milorad Dodik. Nije to moja proizvoljna procjena, sam Vasić me naveo na tu pretpostavku, jer radi se o imenu koje je najčešće na njegovim usnama.

Tekst koji prilažemo čitati na vlastitu odgovornost.

RUPA KRALJA ARTURA

Ministarstvo inostranih poslova BiH trebalo bi da obavijesti i upozori građane BiH da ne putuju u američke države Masačusets, Vermont, Nju Hempšajr, Konektiket i Ajovu. Tamo su zakonom dozvoljeni istopolni brakovi. To znači da tamo evidentno postoje jeboljudi, pošto u SAD nije politički uljudno upotrebljavati riječ koju koriste seljačine sa Balkana, homoseksualci. A u opasnost se može doći ako, na primjer, neki razočarani iz tog jednopolnog braka ode u bar, popije viski bez leda i podivlja pa mu na pamet padne da siluje one koji su istog pola kao i njegov suprug.
No, stvar je ozbiljna. U SAD je u toku proces da se obori neki zakon koji kaže da je brak zajednica između muškarca i žene. To je početak procesa koji će se za koju godinu završiti na Vrhovnom sudu.
U suštini, homoseksualizam, odnosno LGBT, populacija lezbijke-gej-biseksualci-transeksualci, pokušaj je legalizacije i indemokratizacije jedne vrste autizma pri čemu je svejedno da li je to bolest ili dobrovoljnost.
Brak je institut između muškarca i žene radi djece. To u zakonu ne piše ali u prirodi piše. Svaki drugi odnos, koji nije radi djece, jednako je odnos kafanskog prijateljstva između ljubitelja žuje i apatinskog. Nadam se da oni neće nikada tražiti legalizaciju da se, dok piju pivo, ispod stola miluju za muda.
U SAD postoji između 4 i 12 miliona stanovnika koji spadaju u tu korporaciju LBGT. Dakle, minorna količina. Ako se još fokusiramo na gejzere, pedere, klasične homoseksualce, njih je još beznačajnija količina. A istovremeno, više od 2o miliona Američana je svaki dan gladno i ide na besplatnu supu u crveni krst. Ili, 57 miliona ih nema minimalnu besplatnu, državnu zdravstvenu zaštitu pa im sada Obama pokušava to priskrbiti mijenjajući zakone i uvodeći neke sitnice od socijalne države. Pederi su dakle apsolutno nebitni za američko društvo. I za čovječanstvo uopšte.
Nemam ništa protiv tih bolesti ili dobrovoljaca autizma. Ali ne treba dozvoliti da se od toga pravi demokratija. Kao i od burki koje islamska vjera ne nalaže, a i da na nalaže, već se radi o demonstraciji brkatog nasilja nad ženama ili, pak dobrovoljnog mazohističkog sakrivanja onoga, ljepote, zbog čega je bog i stvorio muškarca.
Kada bi se legalizovao brak između muškaraca i izjednačio pederski brak sa normalnim brakom, bilo bi potrebno potpuno promijeniti društvo. Toliko da bi to značilo – razoriti ga.
Umjesto Mač kralja Artura morao bi se snimiti film Rupa kralja Artura, trebalo bi napisati Anu Kurenjinu, zatim bi se morala uvesti olimpijska disciplina 4 x 18 cantimetara, termini muškarac i žena više ne bi bili apsolutni pa bi se moralo u jezik uvesti riječi: karac i karanfilče (prvi obavlja ulogu mužjaka a drugi je, očeigledno karofil), ravnopravnost polova bi izgubila svaki smisao pa bi se morala uvesti zakonska i demokratska kategorija Ravnopravnost udova, riječ udati se, koju slobodniji jezikoznanci objašnjavaju sa: dati se na ud (uz svjedoke i matičara) mora se zamijeniti riječju nauditi pa bi pozivnice za taj njihov brak počinjale sa: 14. marta naudiće se Marko i Čmarko. I, da, riječ brak takođe gubi smisao pa se za pedre mora naći nova odgovarajuća riječ: čmak. Riječ je idelna jer melodičnošću podsjeća na institut iz koga su potekli izrodi i nerodi ali, istovremeno, svojim početkom podsjeća na njihovo veličanstvo.
Legalizacija pederluka i istoudnih brakova, jasno je rušenje civilizacije. I jedna od varalica, kao i politička akcija zelenih, prava manjina, borba protiv globalnog grijanja, uvoz demokratije...

(zurnal.info)