Trajalo je kratko. Prvih dana nakon konačne spoznaje opasnosti od korona virusa činilo se da konačno imamo reakciju odgovorne vlasti. No, vrlo brzo su nas podsjetili na sve ono loše, ono što rade proteklih 25 godina, a to je da su sebi važniji od svih ostalih u čije ime navodno rade.
Redakciji Žurnala obratilo se više osoba sa konkretnim primjerima čudnog odnosa prema onima koji imaju simptome zaraze, a došli su iz rizičnih područja, poput jedne osobe iz Njemačke za koju je danima tražen dolazak ekipe kako ne bi napuštala izolaciju...
„Pregledali su mu pluća i pritisak, rekli da nije rizična kategorija i da mu nije ništa. Potom su ga nazvali nakon pola sata i rekli kako je vjerovatnoća da je zaražen 99,9%. Rekli su da će neko doći naredni dan da mu uradi test, što se nije desilo. Danas su ga nazvali i rekli da su mu poslali neki antibiotik. I dalje ga niko nije došao testirati,“navode zabrinuti članovi porodice u jednom od tih pisama.
Upravo mali broj izvršenih testova izaziva sumnju da se, zbog nedovoljne količine koje klinički centri posjeduju, oni čuvaju za odabrane. Dok se “smrtnici” testiraju tek u slučaju upadljivih simptoma ili čak ni tada, za funkcionere i političare problema nema.
Istina, najavio je ministar bezbjednosti Fahrudin Radončić da su osigurana sredstva za 50 hiljada testova, no najaviljivao je on i šatore sa karantenom na svim graničnim prelazima, da bi u praksi to bilo tek polovično realizovano.
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo do 21. marta u cijeloj Federaciji urađena su tek 285 testiranja. Više ih je do prije dva dana urađeno u Republici Srpskoj, oko 300, iako ima milion stanovnika manje. Broj testiranih u Federaciji je umnogome povećan posljednja tri dana, naročito u Hercegovačko-neretvanskom kantonu nakon ekspanzije onih sa simptomima koji su bili prisutni u Konjicu na obilježavanju godišnjice fabrike Igman. Tako je u HNK testirano 116, Kantonu Sarajevo 57, Tuzlansom 68, Bosansko-podrinjskom i Unsko-sanskom 8, Zapadnohercegovačkom kantonu 6, Posavskom 4, Srednjobosanskom 3 te Kantonu 10 (Livno) jedna osoba.
Važno je da usluge testiranja, za koje trenutno postoji izraziti deficit u odnosu na potrebe, tek preventivno prije svih dobije federalni premijer Fadil Novalić i vrlo vjerovatno ne samo on od funkcionera. Naravno, niko nije kritikovao neodgovorno ponašanje premijera koji je u jeku epidemije dozvolio i sebi i drugima prisustvo „fešti“ u fabrici „Igman“ gdje je potom evidentirano više osoba pozitivnih na virus, koje su potom u svojim sredinama proširile zarazu.
Tako su se preventivno testirali ministri u Vladi RS, a ni lider HDZ-a Dragan Čović tu nije bio nije izuzetak.
„Urađeni test pokazao je negativan nalaz,” saopštili su ponosno iz HDZ-a BiH.
Očekivano, iz ove stranke nisu se osvrnuli na sramno ponašanje jednog od dobitnika desetak miliona “anti-korona” maraka, SKB Mostar i njenog direktora Ante Kvesića, o kome je Žurnal godinama prije nekoliko puta pisao. Gomila laži izrečena je proteklih dana, o načinu na koji je osoba pozitivna na korona virus primljena u bolnicu, ko ju je i kako primio na liječenje, da li je ili ne bila u prethodno u Italiji. Zanimljivo je da su punice tog pacijenta i Dragana Čovića sestre, što bi mogao biti razlog specijalnog tretmana u mostarskoj bolnici.
Problematiziran je i neravnopravan odnos prema određenim područjima i bolnicama nakon odluke federalne vlade o dodjeli 30 miliona maraka za kliničke centre u Sarajevu, Tuzli te Mostaru. Bolnice u Livnu, Bihaću, Goraždu, Travniku kao da ne postoje, a odluku su iz Zeničko-dobojskog kantona nazvali nepoštenom.
„Jako sam razočaran takvom odlukom ne zbog dodjele sredstava kliničkim centrima, jer je to normalno, nego što nije slijedila odluka da se određena sredtsva dodijele i drugim kantonalnim bolnicama, a prvenstveno KB Zenici koja se prva susrela sa pozitivnim pacijentima i imala adekvatnu reakciju“, izjavio je ministar zdravstva ZDK Adnan Jupić.
„Najvažnije područje sprečavanje širenja korona virusa nisu klinički centri, nego domovi zdravlja i ambulante, dakle djelovanje na najširem prostoru,“ zaključak je brojnih ljekara koji ovih dana na terenu procjenjuju stanje moguće zaraženih osoba. Mnogi od njih, prije svega u kantonalnim bolnicama su sedmicama prije uvođenja vanrednih mjera bez ikakve zaštite pregledali one koji su imali simptome slične oboljenju od korona virusa. Time je njihova ozlojeđenost veća, nakon što su prvobitno bili uskraćeni za novčanu i materijalnu pomoć federalnih institucija.
To što se nakon godina hibernacije ukazao i federalni ministar zdravstva Vjekoslav Mandić u praktičnom smislu ne znači ništa. Glavnu ulogu preuzela je direktorica sarajevskog Kliničkog centra Sebija Iztebegović, koja ispred „čadora“ postavljenog na ulazu u objekat dijeli lekcije uz kontradiktorne izjave. U razmaku od nekoliko minuta izjavila je da ljudi dolaze u Klinički centar jer im Domovi zdravlja ne pružaju usluge, da bi ih potom po sve usluge uputila – u Domove zdravlja, odnosno da pomoć traže putem telefona.
Pomoć, koju baš kao primjer sa početka ovog teksta, uzaludno dozivaju i nakon izrazite sumnje u zaraženost. Testiranja za sve „sumnjive“ pacijente nema. U praksi ponovo imamo jednaka prava za nejednake ljude.
(zurnal.info)