Za smještaj institucija trošimo 29 miliona maraka

Najmanje 200 miliona maraka je u protekloj deceniji Bosna i Hercegovina potrošila za smještaj državnih institucija! Jer očigledno nema spremnosti da se pitanje sistemski riješi, ovi su troškovi samo prošle godine iznosili ukupno 29 miliona KM. A samo je za zakup prostora potrošeno 9,8 miliona KM.

Ne postoje jasna pravila, nema institucije koja bi isključivo brinula o smještaju institucija, ugovori o iznajmljivanju prostora potpisuju se od slučaja do slučaja i po uslovima i cijeni koji ne podliježu Zakonu o javnim nabavkama. A nema ni sankcije zbog propusta na koje godinama upozoravaju iz Ureda za reviziju institucija BiH.

MI SMO DALI DIJAGNOZU, NA POTEZU SU INSTITUCIJE

Magazin Žurnal će u narednom periodu kroz serijal tekstova ponuditi moguće odgovore na pitanja: Šta je sistemsko rješenje za smještaj institucija BiH, ko je dužan da uradi taj posao, te kada će i ko odgovarati što zbog dugogodišnje „nespremnosti“ da se to pitanje uredi, BiH godišnje gubi milione maraka? Da li bi se aktivnijom ulogom tužilaštava stalo ukraj rasipništvu?

U uvodnom dijelu istraživanja, za magazin Žurnal generalni revizor Ureda za reviziju institucija BiH Milenko Šego, govori o učincima posebnog izvještaja, Upravljanje troškovima zakupa za rad i smještaj institucija BiH, objavljenog u oktobru 2011. godine, te mogućim rješenjima koja se očekuju od zakonodavne i izvršne vlasti.

Žurnal: Nakon specijalne revizije trošenja novca za smještaj institucija, Ured za reviziju je ovih dana objavio i redovne izvještaje za 2011. godinu. Ima li pokazatelja da su institucije koje godinama upozoravate na propuste pri zakupu nekretnina, uopće poštovale ranije sugestije Ureda?

Šego: Mi to mjerimo kroz realizirane preporuke, jer to je nekakva dijagnoza, nekakva vrsta ocjene stanja u tim institucijama. I ovih dana smo završili reviziju za 2011. godinu i dostavili Parlamentarnoj skupštini. Postavili smo na web stranicu izvještaj za 71 instituciju na razini države. Za 2011. godinu su otprilike 50 posto preporuka, u odnosu na prethodnu godinu, realizirane. To praktično znači da ostaje još uvijek jedan veći broj preporuka koje nisu realizirane i sad su na potezu institucije sustava da upotrijebe zakonom predviđene mjere i sankcije, da praktično natjeraju pacijenta da troši terapiju.

Što se tiče revizije učinka, mi smo nekoliko izvještaja revizije o učinku do sada objavili. Prva naša revizija je proces zapošljavanja državnih službenika, zatim nabava računarske opreme u institucijama BiH, i treća revizija se ticala troškova smještaja institucija Bosne i Hercegovine.

Mi smo dali veoma korisne sugestije, preporuke. Raspravljano je u Parlamentu o toj reviziji. Ono što je karakteristično je to da su uštede moguće. Kad bi se recimo smanjilo iznajmljeni prostor samo za dva kvadrata po uposleniku, uštede bi mogle biti jako značajne. Kad bi se smanjili troškovi za jednu marku po kvadratu, i kad bi se to zbrojilo, uštede bi mogle biti velike. Svjetski standardi su negdje od 8 do 12 kvadrata površine po uposleniku. Mi na razini institucija imamo možda i 17, 18 kvadrata. Znači, ako bi se to svelo u ove okvire onda bi uštede bile veoma značajne.

Trenutno, po osnovu raznih troškova za smještaj institucija i dužnosnika, zakupa stanova, ukupni troškovi iznose oko 29 miliona KM. Troškovi samo za kirije su oko 9,8 miliona KM.

Žurnal: Šta su ključne manjkavosti u sistemu koji bi trebao da brine o tome? Nedostatak propisa, institucija ili su u pitanju ljudi?

Šego: Ne postoji sustavan pristup. Znači ne postoji nijedna institucija, agencija koja bi se sustavno bavila ovom problematikom. Mi smo upravo dali preporuku da bi u okviru institucija izvršne vlasti trebalo da postoji agencija koja bi vodila računa o zakupu, o ugovaranju, o smještaju, o standardima, o procjeni blizine centru grada, periferiji grada... jer sve to utiče na cijenu zakupa. Ovako, svako po svom nahođenju traži nekakav smještaj. Procjenjuje koliko mu treba, gdje mu treba...

Žurnal: Kako je moguće da taj posao ne podliježe skoro ikakvim pravilima, a naravno, ni Zakonu o javnim nabavkama?

Šego: Zakonu o javnim nabavkama sam zakup ne podliježe, međutim, to ne znači da ne treba biti transparentan. Mi insistiramo da to bude transparentno. Da se to objavljuje, da se ide na natječaje, jer su u pitanju javna sredstva. Ne moraju sve institucije biti smještene u centru grada, mogu biti dislocirane na periferiju. Mogu i u druge gradove. Imamo primjere Zagreba i Londona, gdje su mnoge institucije smještene ili na periferijama, ili u drugim gradovima, tamo gdje nije potreban izravan kontakt sa strankama. Kakve veze ima je li Ured za reviziju na Pofalićima ili na Ilidži, ili u nekom drugom mjestu. Znači, moguća je racionalizacija i ušteda i po tom osnovu.

Žurnal: Kakve su bile rekacije nakon tih sugestija, koliko je uopće u BiH primjenjiv model koji predlažete?

Šego: Na bazi takvog našeg izvještaja bi Vijeće ministara trebalo da snimi situaciju i da decidno analizira svaki ugovor, da obavi dodatne razgovore i dodatne procjene i predloži rješenja koja će biti na fonu naših nalaza i preporuka. Mislim da bi takav pristup polučio prave rezultate. Ovih dana treba biti objavljena i revizija iz oblasti upravljanja troškovima voznog parka na nivou institucija BiH. Znači, u svakom segmentu trošenja javnog novca treba biti isti pristup. Sustavan pristup, i mora se najviši zakonodavni organ baviti tim problemom.

NAJKRITIČNIJE U INSTITUCIJAMA OD KOJIH SE OČEKUJE DA ZAUSTAVE NERACIONALNU POTROŠNJU

Žurnal: Koliko aktuelna legislativa postojećim institucijama, primjera radi Službi za zajedničke poslove institucija BiH ili Sekretarijatu Parlamentarne skupštine daje mogućnost da rade efikasnije? Da li su opravdane tvrdnje da su "nemoćni" da rade bolje?

Šego: Postojeće institucije, svaka od njih koje ste vi pobrojali, u svom dijelu nadležnosti ponešto od tih stvari uradi. Međutim, praksa je u svijetu da postoje agencije za nekretnine. Zašto bi se, recimo, direktor SIPA-e bavio izgradnjom zgrade za smještaj SIPA-e? On treba da se bavi nadležnostima SIPA-e. Zašto bi se ministar pravde bavio izgradnjom zatvora i veći dio svoje energije trošio na one poslove gdje on nije ni stručan na kraju krajeva? Zašto bi, na koncu konca, bilo koji šef institucije tražio sebi prostor za rad vlastite institucije? To bi morala raditi profesionalna institucija, kakva je praksa u svijetu, i mi smo u tom pravcu dali preporuku. Sada se ti poslovi rade ad hoc, od slučaja do slučaja.

Žurnal: Parlamentarci su prva adresa kojoj šaljete izvještaje. Koliko bi njihova uloga trebala biti aktivnija, represivnija? Koliko je moguće kroz aktuelne zakone kažnjavati neodgovornost, i mislite li da je to rješenje?

Šego: Ima mehanizama da se neko sankcionira. Zašto se izvještaji dostavljaju Parlamentu? Zakon o reviziji kaže da će Ured izvještaje učiniti javnim onoga momenta kad ih dostavi Parlamentu. Znači, Parlament prihvaća nalaze revizora.

Dostavljaju se s ciljem da Parlament pokrene procese, da pokrene institucije sustava po hijerarhijskoj liniji, jer Parlament ima moć, vlast. Za nas je nevažna pozicija-opozicija. Parlament je moć, to je najviši organ zakonodavne vlasti i on treba pokrenuti izvršnu vlast. On treba pokrenuti pitanja javne odgovornosti, moralne odgovornosti, političke odgovornosti.

Nadalje, interna disciplinska odgovornost treba biti pokretana u svim onim slučajevima gdje su revizori primjetili razne nedostatke, propuste, kršenja. Ne mora niko biti sankcioniran ali javnost očekuje da se pokrenu pitanja odgovornosti. Međutim, nema toga.

Žurnal: Koje su to institucije u vrhu ljestvice najvećih "potrošča" javnog novca za zakupe nekretnina?

Šego: Što je veća institucija to je veće trošenje novca. Znači od 71 institucije, 30 njih je dobilo čisto pozitivno mišljenje. U pitanju su manje agencije, manje institucije. Ali to je svega 14 posto ukupnog proračuna. Međutim, to ne treba da umanji nastojanja ovih šefova institucija i to govori da su sve naše preporuke implementirane, da naše preporuke nisu teške, preteške. Da se mogu prolaziti.

Imamo tri institucije koje su dobile negativno mišljenje. To su Ministarstvo odbrane, Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo ljudskih prava i izbjeglica. Šest instutucija dobilo je mišljenje s rezervom. Oni su stagnirali. Znači devet ovih institucija je na određen način, problematično. Zanimljivo je da na ovih devet institucija otpada oko 55 posto ukupnog proračuna. Znači veći dio proračuna je pod nedostacima, propustima, kršenjima zakona. Parlament, Vijeće ministara, Predsjedništvo...nažalost spadaju u ovih devet institucija. Ministarstvo za ljudska prava, Ministarstvo vanjskih poslova, Uprava za indirektno oporezivanje, sve one institucije koje bi trebale vući kotač, one su stagnirale.

U nastavku: Ko najviše troši i kome je i zašto u interesu nepostojanje dugoročne strategije za smještaj institucija BiH?

(zurnal.info)