Osamdesetogodišnja penzionerka iz Sarajeva prošlog mjeseca bila je samo jedan od pacijenata operisanih na Klinici za vaskularnu hirurgiju Kliničko-univerzitetskog centra u Sarajevu. Nakon mučnog oporavka a prilikom otpusta medicinska sestra obratila se članovima njene porodice riječima:
- Kao što znate, doktor Solaković autor je knjiga koje govore o kvaliteti života i načinu očuvanja zdravlja. Bilo bi dobro, ukoliko ste u mogućnosti, da kupite knjige doktora Solakovića jer se u njima nalazi sve što bi gospođa trebala provoditi tokom oporavka i, generalno, vođenja zdravog života. Jedna knjiga košta 50 KM – navela je sestra.
Porodica pojašnjava kako sestra, naravno, nije nudila da im ona u tom trenutku proda knjige već je objašnjavala da se knjige mogu naći u prodaji.
Pomalo zatečeni ovakvim smjernicama, odgovaraju kako su trenutno u lošoj finansijskoj situaciji ali će ipak razmisliti o kupovini u narednom periodu.
Nisu iz Sarajeva, ne rade, i 50 KM za njih u ovom trenuku predstavlja pravi mali imetak. O 100 KM, koliko koštaju dvije preporučene, da i ne govorimo.
Nakon završenog razgovora kreću ka izlazu, ali se rodica operisane vraća kako bi pitala sestru smije li pacijentica u stanju u kojem jeste sjesti u mali putnički automobil:
- Vratim se i pitam sestru smije li ona uopšte savijati nogu, na šta se ona okrene i kaže mi: “E, vidite, sve to ima u knjizi!” Bila sam šokirana.
IMA LI TU NEŠTO LOŠE
Doktora Emira Solakovića pitali smo da li je osoblju Klinike dao instrukcije da na ovaj način promovišu njegove knjige. Kaže kako o tome nema ni govora, već to osoblje vjerovatno, znajući da je autor velikog broja knjiga, radi samoinicijativno.
Ipak, kaže, u tome ne vidi “ništa loše”:
- Kad naši pacijenti dođu kod ljekara mi ih operišemo i, primjera radi, ugradimo bajpas – to je rješavanje posljedice, ali uzrok nismo riješili. Zato se borimo da kad izađu iz bolnice moraju nešto raditi na svome zdravlju – to je ključno.
Radi toga ja to pišem i onda oni pitaju za knjige, niko nikog nije ucijenio. Također, svakom pacijentu se na otpusnom pismu napiše da mora voditi računa o svom zdravlju, oni se moraju okrenuti edukaciji. Svakom se pacijentu kaže da mora primijeniti higijensko-dijetalni režim, svaki ljekar će to napisati. Higijensko-dijtalni režim podrazumijeva milion stvari.
Ne mora to učiti iz mojih knjiga, neka čita druge autore, neka traži na internetu... samo neka radi na poboljšanju svog zdravlja.
Nije imao informacije o tome da se njegove knjige preporučuju pacijentima baš na ovaj način. Obično, pojašnjava, pacijenti, znajući da je autor velikog broja izdanja, sami pitaju kako ih mogu nabaviti:
- Niko nikoga nije ucjenjivao za operaciju ili uslugu kupovinom knjiga. Ne znam kako su to one shvatile i kako je bilo ali ja to mogu shvatiti samo pozitivno. Znači, ne mora uzeti knjigu, može otići na internet i gledati za svoje zdravlje. I ptice znaju da pišem. Sestre nisu imale instrukciju da pacijentima skreću pažnju na moje knjige.
Sve je, zaključuje, pogrešno shvaćeno, ali ipak u potezu osoblja “ne vidi ništa loše”. Ne smatra da su slične situacije na neki način zloupotreba položaja:
- Kažem, pogrešno je shvaćeno, ali i ako jesu sestre preporučile – ima li u tome nešto loše? Nije to zloupotreba položaja. Zamislite sad da vam neko dođe i vi mu kažete da neko piše knjige, a posebno što ga pritom ničim ne uslovljavate. Ja bih vam samo rekao hvala, pa zar vi ne biste?
Doktor Emir Solaković je opšti, srčani i vaskularni hirurg. Redovni je profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu. U njegovoj biografiji navodi se da je objavio desetak knjiga, sa preko 200 radova iz područja krvnih sudova. Šef je Klinike za vaskularnu hirurgiju KCUS-a.
(zurnal.info)