Borba protiv korupcije: Zakon o prijavi korupcije na snazi, zviždači sve tiši

Od 107 institucija, ustanova i javnih preduzeća u Republici Srpskoj, godinu dana nakon što je na snagu stupio Zakon o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju, samo tri su zaprimile prijave u kojima se sumnja na nepravilnosti u radu. Pred internim komisijama završilo je ukupno osam prijava, međutim, većina je odbačena kao neosnovana zbog, kako su naveli, nedostatka materijalnih dokaza. 

Iako formalne pretpostavke za primjenu Zakona postoje, u praksi je on i dalje mrtvo slovo na papiru, rezultati su monitoringa koji je od maja do jula ove godine proveo CRCD BiH iz Doboja, u partnerstvu sa članicama ACCOUNT tima „Justicia“ iz Srebrenik, Resursnog centra Brčko, „ToPeeR“ iz Doboja i „Stop Mobbing“ iz Trebinja. U prilog tome ide i činjenica da je predmet ovog istraživanja trebalo da bude 171 institucija, ustanova ili preduzeće, ali 64 su u potpunosti izignorisale zahtjev za slobodu pristupu informacijama. 

„Od njih 107, 96 je donijelo interni akt, odnosno uputstvo o postupanju sa prijavom korupcije i obezbjeđenju zaštite onih koji je prijavljuju, kod tri je uputstvo u izradi, tri subjekta uopšt nemaju akt, dok je njih pet navelčo da ima plan integriteta ili pravilnik o prevenciji i borbi protiv korupcije, što svakako ne znači da nisu obavezni da izrade uputstvo“, navode Emina Bećirović-Nasić iz CRCD BiH. 

U ovoj organizacviji dodaju i da 81 institucija, ustanova ili javno preduzeće, koji su bili predmet monitoringa, imaju omogućena četiri ili više, a najviše šest mehanizama za prijavu korupcije.

Prijava je tako moguća posredstvom pošte ili predajom prijave na protokol ili u sanduče za prijavu na info pultu, e-mailom ili na zapisnik kod službenika za prijem prijava korupcije. Takođe, kao opciju su ponudili i prijavu na link na zvaničnoj internet stranici. 

„Potrebno je edukovati službenike i organe zadužene za pružanje zaštite prijaviteljima korupcije, a u cilju što efikasnije i učinkovitije primjene Zakona“, stoji u zaključku monitoringa. 

Ministarstvo pravde RS nenadležno

Odgovorne osobe i nadležni sudovi obavezni su da do kraja svake godine dostave izvještaj Ministarstvu pravde RS o broju i ishodu prijava, ali se dešavalo i da zviždači neregularnosti direktno prijave. Takvih je bilo 10, ali ih je ministar Anton Kasipović obavijestio da moraju da ih pošalju direktno organima na koje se prijava odnosi ili policiji, tužilaštvima i organizacijama civilnog društva. 

Kad pištaljke utihnu

Novih prijava korupcije je malo. Zbog straha od osvete, ovakvi slučajevi u RS čuvaju se u tajnosti, jer Zakon zviždačima nije dovoljan garant da će izbjeći neprijatnosti. 

Prije nego što je stupio na snagu, Spomenka Mekić iz Banjaluke skupila je hrabrost i prijavila korupciju. Prema pisanju portala Capital.ba, radila je u Zaštitnom fondu RS gotovo deset godina, odnosno do kraja 2016. godine kada joj je, dok je bila na bolovanju, uručen otkaz ugovora o radu.

Formalno je otpuštena zbog „ometanja drugih radnika“ da izvršavaju radne obaveze, ali je otpuštena jer je skupila hrabrost da prijavi nezakonitosti koje su se događale u toj instituciji.

Problemi su počeli četiri godine ranije kada je otkrila da tadašnja direktorica Fonda i supruga bivšeg ministra finansija RS Simeuna Vilendečića, Ljubica Vilendečić, falsifikuje sudske takse i to prijavila policiji.

Prijavu je podnijela i za falsifikovanje taksi i za mobing, jer je upozorila direktoricu čim je saznala za te nezakonitosti i potom bila izložena konstantnom pritisku. Smanjena joj je plata i oduzet posao koji je radila.

„O tome sam upoznala Upravni odbor koji je kontrolom potvrdio moje navode. Tada kreću moji problemi sa direktoricom. Oduzela mi je poslove, smanjila platu, pisala razne opomene, vrijeđala, pokušala da izbaci moje radno mjesto iz sistematizacije… Nakon toga sam podnijela prijavu, ali je dio koji se odnosi na mobing odbačen, a direktorica je 2014. godine osuđena uslovno na tri mjeseca, jer je oštetila budžet RS za oko 15.000 KM. No, ona je na tome još i profitirala oko 7.000 KM. Fond joj je isplatio otpremninu od 22.000 KM“, kazala je Mekićeva u februaru prošle godine.

S obzirom na to da je Vilendečićeva 2012. godine suspendovana, jer je protiv nje podignuta optužnica, na mjestu direktora kratko je bio Vladimir Maglov, koji joj je odmah po dolasku smanjio platu, a nakon njega na čelo Fonda krajem 2012. godine dolazi sadašnji direktor Grujo Komljenović.

Posao bez konkursa, sukob i ignorisanje tužilaštva

Do otvorenog sukoba s njim dolazi nakon godinu dana kada je u Fond, bez konkursa, primljena nova radnica koja je odmah nakon dobijanja ugovora o radu dobila i rješenje za godišnji odmor, na šta je Mekićeva skrenula pažnju direktoru.

„Tada su uslijedili i moji problemi sa njim, a nakon toga je i sve moje poslove prebacio toj radnici, a meni ostavio samo poštu i protokol. Od tada sam bila izložena konstantnim pritiscima, u smislu nezakonitog smanjenja plate, bezrazložnog kažnjavanja, pokušaja izbacivanja mog radnog mjesta iz sistematizacije, vrijeđanja…“, tvrdila je Mekićeva koja je sve ovo navela i u prijavi protiv Komljenovića.

Sve je kulminiralo kada je, prema njenoj ispovijesti, u Fond bez konkursa primljen novi radnik Igor Vujasinović. Nakon verbalnog sukoba sa njim, polovinom novembra 2016. godine dobila je otkaz.

Tužilaštvo tada nije reagovalo na prijave.

(zurnal.info)