Bješe to prije dvadeset i jednu godinu. Potpisniku ovih redova obratilo se nekoliko djelatnika firme „Vindex“ vlasnika Vinka Jakića. Pokazali su primjerke pavlake kojoj je istekao rok trajanja, a na koje su morali nalijepiti trakice sa novim datumom valjanosti. To je bio samo jedan primjer prevara na koje ih je vlasnik primoravao.
„Moj je zadatak bio da acetonom brišem datume sa čokolada i pečatim nove datume roka trajanja,“ objašnjavao je jedan od njih.
Savjesni radnici kojima su dozlogrdile prevare, ni slutili nisu da je to tek sitnica u nizu „kontroverznog poslovanja“ njihovog gazde. Upravo u to vrijeme Jakić je bio pod istragom za neplaćanje poreza i carina i nelegalnu prodaju robe u destinama njegovih prodavnica.
Jakić je terećen te 1998. godine za nelegalan promet, izbjegavanje plaćanja carina i poreza na robe široke potrošnje. Finansijska policija FBiH je utvrdila da firme u kojima je bio formalni ili neformalni vlasnik (Vindex, Monea Company, Saj Comerc) duguju nešto više od 1,5 miliona maraka, za što je naložena prinudna napalata. Postojali su navodi i o još nekoliko fiktivnih firmi koje su služile da se novac „zavrti“ i „nestane“.
Uporedo su stizale i tužbe firmi iz Hrvatske za neplaćenu robu vrijednosti 1,6 miliona maraka.
Od banke do banke
Ni banke nisu mogle doskočiti Vinku Jakiću. Tužila ga je Union banka za nevraćenih 300 hiljada sa kamatama.
„Firmi VINDEX, čiji je vlasnik Vinko Jakić dat je kredit u iznosu od 963.862,48 maraka pa je uz 2 akceptna naloga zaključen ugovor o zalogu pokretnih stvari bez navođenja vrijednosti istih, a to je inventurna lista uglavnom prehrambenih proizvoda. Listu je ovjerila sama firma, zalog nije naplativ i ništa nije vraćeno“, saopštio je Odbor SAB banke u stečaju. Predsjednik tog odbora bila je Meddžida Kreso, kasnije dugogodišnja predsjednica Suda BiH.
Jakića je zbog neizmirenih obaveza tužila i tadašnja UPI banka, koja nije željela navoditi o kojem je iznosu riječ. Mislili su da je Sporazumom o vansudskom poravnanu završien posao, no nisu uspjeli doći ni do novca ni do Jakića. Godinama je bio navodno nedostupan zbog nepoznate adrese, čak i u vijeme kada je obavljao javne funkcije.
Kako god, Jakić se jedno vrijeme skrivao, bila je raspisana i potjernica, da bi dolaskom na vlast Alijanse za promjene krajem 2000-e godine osvanuo na mjestu savjetnika tadašnjeg ministra finansija Nikole Grabovca.
Zalud su dostavljani sudski pozivi na Jakićeve fiktivne adrese, zalud su objavljivani i novinski oglasi putem kojih je pozivan da vrati stotine i stotine hiljada maraka duga.
Odlaskom Alijanse sa vlasti ovaj kadar NHI-a odjednom se oglašava iz kabineta HDZ-ovog člana Predsjedništva BiH Ive Mire Jovića. Biva izabran u Upravni odbor Investicijske banke u kojoj zajedno sa profesorom Zdravkom Lučićem, pravnim guruom Dragana Čovića, preuzima potpunu kontrolu i treba li reći sopstveničko interesni način poslovanja banke.
Uporedo uz pomoć nekoliko sudija razvlači sudske procese u kojima je tužen, od izbjegavanja dolaska na ročišta do podizanja kontratužbi, a sve u konačnici rezultira zastarom. Čak i kada je bio prostepeno osuđen na 18 mjeseci u slučaju SAB banke, uspjeva izdjestvovati obnove procesa.
„Nisam osuđivan, nisam napravio društveno opasan čin koji je doveo do štetnih posljedica, ukratko, nisam počinio kazneno djelo“, odgovarao je Jakić ponosno na navode o njegovom poslovanju.
Nekoliko godina Jakić će biti angažovan na uspostavi i radu Internacionalng univerziteta u Travniku sa isto tako neosuđivanim bivšim direktorom GRAS-a Ibrahimom Jusufvranićem.
Na usluzi svim strankama
Nakon izbora 2010. godine i preuzimanja vlasti od strane tzv Platformaške koalicije, Jakić ponovo dobija priliku, ovog puta kao kadar Hrvatske stranke prava. Stranački kolega, ministar rada i socijalne politike Vjekoslav Čamber imenuje ga svojim savjetnikom za ekonomska pitanja.
Jakića to naravno ne zadovoljava. Federalni premijer kasno uočava grešku što mu je povjerio uporavljanje Fondacijom za održivi razvoj (OdRaz) i raspodjelom 130 miliona novca namijenjenog malim i srednjim preduzećima. Manje „senzibilni“ bili su nadležni iz Svjetke banke koja je finansirala Fondaciju. Nemaju povjerenja u Jakićevo poslovanje i potajno traže da bude smijenjen. To se 2014. i dogodilo, da bi Jakić dvije godine kasnije izdjestvovao sudsku odluku o vraćanju na funkciju. Prvi potez je bio da sebi isplati razliku plata za vrijeme odsustovanja sa direktorske pozicije. Federalni revizori su dali negativno mišljenje o poslovanju Fondacije pod Jakićevim rukovođenjem.
No, to njega ne zaustavlja. HSP ga isključuje iz članstva zbog sumnje u finansijske malverzacije, da bi se Jakić 2018. godine ukazao kao savjetnik u kabinetu federalne ministrice okoliša i turizma Edite Đapo. Iz SBB-a čiji je Đapo član, su demantovali da je Jakić njihov kadar. Da bi im u tim tvrdnjama pomogao, na opštim izborima oktobra 2018. godine Jakić istupa kao kandidat HDZ-a 1990!?
Nije trebalo dugo i evo Jakića na novoj funkciji, istina v.d. direktora Federalne agencije za upravljanje oduzetom imovinom. A ko će bolje upravljati oduzetom imovinom nego čovjek kojem unatoč silnim sumnjama u nelegalnost stečene imovine, ništa nisu uspjeli oduzeti?
Prema Žurnalovim izvorima iz federalne vlade Vinko Jakić, kao onaj koji nije kadar SBB-a, bio je u opciji za funkciju direktora Operatora za obnovljive izvore energije koja „pripada“ ovoj stranci. Fahrudin Radončić je navodno pristao na „tihu smjenu“ kompromitovanog SBB-ovog direktora Boriše Misirače, a kao novu opciju je ponudio Jakića.
Naši izvori navode da su se tome žestoko usprotivili HDZ-ovi ministri u federalnoj vladi, rekavši, citiramo „da ne žele glasati za imenovanje jer sumnjaju u njegovo poštenje".
A kada vas tako tituliraju "stručniaci" iz HDZ-a, njihovoj prosudbi, neupitno treba vjerovati...
(zurnal.info)