RAZDVAJANJE MRTVIH PO NACIONALNOSTI: Zašto na popisu heroja neće biti ime majora Petrovića, a hoće zločinca Cace?

Kada se nakon rata krenulo sa povratkom u Prijedor, prvo su se vratili mrtvi, i to posmrtni ostaci žrtava ekshumiranih iz jame Hrastova glavica i još nekoliko manjih grobnica. Lideri povratka su mudro procijenili - kada se vrate mrtvi, vratiće se za njima i živi. I povratak prognanih stanovnika se nakon toga zaista i desio, u mjeri u kojoj se desio. Politički lideri u Sarajevu su ove godine procijenili da je vrijeme da se ide u definitivno razdvajanje naroda i da je najbolje u tu svrhu razdvojiti mrtve pa će se i živi lakše razdružiti. Da stvar ne bude toliko očita, operaciju su nazvali Heroji.ba.

Projekat javne ustanove Memorijalni centar Sarajevo pod tim imenom najnoviji je pokušaj da se ubije i ono malo preostale multietničnosti u Bosni i Hercegovini. Ta multietničnost je već mrtva, ali je njeno postojanje još evidentno, primjeri su brojni, recimo, u jednom Travniku na istoj strani ratovali su i poginuli Ivica, Almin i Mihajlo a bilo je i drugih okolnosti, na primjer, u logoru Keraterm kod Prijedora, ubijeni su Željko, Jovan i Uzeir.  Ali i mrtva ta multietničnost bode oči, smeta, ne da gledati u sebe pa je treba poništiti.

Bilo je i ranije pokušaja da se mrtvi Bošnjaci muslimani definitivno odvoje od mrtvih pripadnika drugih identiteta, bez obzira na to da li su ratovali u istoj brigadi ili bili ubijeni u istom logoru. Nakon što su 2017. godine javnost prevarili i lagali oko revizije presude Međunarodnog suda pravde, prevaranti su istog dana najavili izradu web stranice genocid.ba. Tom projektu kojeg su veoma ambiciozno nazvali “Genocid nad Bošnjacima od 1992. do 1995. godine, izvršen u svrhu podjele Republike Bosne i Hercegovine i stvaranja ‘Velike Srbije'”, pokrovitelji su bili glavni prevarant i tadašnji član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović te reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović. Od tog portala do danas nije bilo ništa, a pod tom domenom se nalazi amaterski uradak neke nepoznate asocijacije.

MC Sarajevo u najavi svog projekta Heroji.ba tvrdi da se u njega krenulo: „s ciljem objedinjavanja svih dostupnih informacija o šehidima i poginulim braniteljima Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine na jednom mjestu“ a već u idućoj rečenici se pojašnjava da će kroz interaktivnu mapu biti obuhvaćena „šehidska mezarja diljem Bosne kao i svaki pojedinačni mezar šehida i branitelja“.

Perfidan je to način da se Bošnjaci muslimani odvoje od ostalih identiteta, kao osnovu za istraživanje i popis mrtvih ljudi uzeli su šehidska mezarja i tako se riješili svih onih katolika, pravoslavaca, ateista... koji, logično, nisu pokopani u mezarju nego u nekom groblju kojeg nema na mapi heroji.ba. O trošku Sarajlija, a izvjesno i stanovnika Federacije BiH, Bošnjaci su kroz programe Memorijalnog centra Sarajevo na dobrom putu da odvoje svoje šehide od inovjernika i nevjernika. Faktički su već odvojeni kroz ukop na strogo odvojenim grobljima ali to očito nije bilo dovoljno pa ih sada treba razdvojiti i virtuelno, jer živimo u digitalnom dobu, gdje obitavaju i naši mrtvi sa nama.

I ne razdvajaju samo mrtve, to je tek jedan program. Ove godine je MC Sarajevo u Prijedoru organizovao tzv. međunarodnu konferenciju o koncentracijskim logorima u BiH i na toj konferenciji niko drugi od logoraša nije učestvovao niti govorio nego isključivo Bošnjaci. Kao da u tom istom Prijedoru kroz logore nije prošlo više stotina nebošnjaka, a postojali su u Bosni i Hercegovini logori u kojima nije bio niti jedan Bošnjak zatočen, nego su Bošnjaci bili stražari i mučitelji. Na nesreću po zaposlene u MC Sarajevo postojali su i logori u kojima su isključivo bili Bošnjaci, sa obje strane žice. Postoje tako i mezari onih koji su poginuli u jedinicama tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, tako da i oni moraju biti upisani u heroje ako je kriterij mezar i učešće, odnosno stradanje u ratu.

Pobunio sam se jer su mom ocu Uzeiru Ramuliću, otpuštenom radniku propale tvornice keramike Keraterm, ratnom siročetu iz Drugog svjetskog rata, koji je zbog toga sa prezirom gledao i na rat i one koji ratuju, ubijenom civilu u istom tom Keratermu pretvorenom u logor, vladini službenici iz Memorijalnog centra Sarajevo oduzeli nedužnost i proglasili ga herojem i poginulim pripadnikom Armije Republike Bosne i Hercegovine.

I ne samo njega nego stotine drugih Prijedorčana, ukopanih u šehidskim mezarjima, i žene i starce, i djecu poput šestogodišnjeg Adisa Hopovca ubijenog u njegovim rodnim Zecovim. Sve njih su proglasili poginulim pripadnicima Armije R BiH i tako dali za pravo negatorima zločina u Prijedoru i šire, da civile ubijene u ratnom zločinu, smatraju legitimnim vojnim ciljem a njihovu smrt predstave kao poginule u borbama.

U saopštenju kojeg su uputili medijima iz MC Sarajevo su se pravdali time da je u pitanju softverska greška, iako je cijela platforma namjerno urađena kao jedna ciljana greška. Sam naziv projekta i domene Heroji.ba je pogrešan. Po kojem kriteriju je moj otac heroj, kada mu je u zadnje dane života u potpunosti poništeno ljudsko dostojanstvo? Sve i da mu je srce htjelo da učini neki podvig, tijelo nakon tri dana premlaćivanja, uskraćivanja hrane i vode postane bespomoćno. Šta to može biti herojsko biti odveden u logor, mučen i ubijen kao pas lutalica u nekom od sadašnjih bosanskih azila za pse? Da li su po istom kriteriju izabrani i posthumno odlikovani i ona devetorica heroja, o kojima se pjesme pjevaju, pišu monografije i snimaju filmovi?  Ne može biti slučajno to što su sva devetorica Bošnjaci, samo tako su mogli ući u ilahije i biti upisani u projekat Heroji.ba jer imaju mezar, a ne grob.

Niko iz veteranskih organizacija se nije oglasio zbog toga što je neko grb Armije R BiH stavio uz ime mog oca, i stotine drugih civila. Odsustvo reakcije upućuje na to da postoji prećutni dogovor sa MC Sarajevo. Uz stotine hiljada živih veterana, od kojih je skoro polovina uvedena nakon rata u popise i statusna prava, ne šteti dodati kojeg mrtvog, podebljati i te spiskove, proglasiti ubijene prijedorske civile poginulim borcima, jer tako će onda i Armije R BiH izgledati jača i zaslužnija u očima patriotski nastrojene javnosti u Bošnjaka.

Iz tih veteranskih organizacija zadnji put su se javili saopštenjima da protjeraju Franju Šarčevića iz Sarajeva jer se usudio komentarisati zloupotrebu dječaka i grba od strane bivše gradonačelnice Sarajeva. Sada kada je taj grb masovno zloupotrijebljen od jedne javne ustanove zavladala je ćutnja. Od upisa ubijenih civila u poginule borce, mnogo veći problem za veteranske organizacije bi trebao biti taj što će se kroz projekt Heroji.ba eliminisati sa popisa svi Hrvati, Srbi, Bosanci, Jugosloveni i ostali koji su poginuli u redovima Armije R BiH ili policije.

Razumiju li oni uopšte da ovakvim pristupom u popis heroja neće biti uvršten jedan istinski heroj Mihajlo Petrović ukopan u sred Travnika? Neće biti upisan ni moj ratni prijatelj Ivica Barišić, koji je kao dobrovoljac iz Zagreba došao u Travnik da se bori sa svojim Krajišnicima pa poginuo na Jajcu. Ćutnja predstavnika veteranskih organizacija navodi na zaključak da su oni pristali na takav selektivan popis koji će uvrstiti samo one sa bošnjačkim identitetom. Na tom popisu će biti moj najbolji ratni prijatelj Almin Hozo, ukopan na šehidskom mezarju u Travniku, ali neće biti Ivice Barišića, kojeg je porodica pokopala u Zagrebu. I ono što je najgore, na tom popisu heroja će se naći i ime ratnog zločinca Mušana Topalovića Cace, jer je i on ukopan na centralnom šehidskom mezarju u Sarajevu. Tamo gdje najviše političke delegacije u Bošnjaka polažu cvijeće na prigodne datume.

I mog oca Uzeira su uvrstili na isti popis sa zločincem Cacom, a tamo se neće naći Jovan Radočaj, Srbin iz Prijedora i Željko Sikora, ljekar katolik, sa kojim je moj otac podijelio zadnje atome kisika u zagušljivim halama logora Keraterm prije nego će sva trojica biti ubijeni. Kako je bilo moguće da mi Prijedorčani, u izbjeglištvu, već prve godine nakon rata krenemo sa popisom nestalih i ubijenih sugrađana, i već 1998.godine objavimo prvu knjigu sa imenima i da se tu nađu i Jovan Radočaj i Željko Sikora zajedno sa mojim ocem. Nismo mogli ni prići tada Prijedoru, prepuni trauma iz logora, ali svejedno nismo ni pomišljali da razdvajamo Jovana i Željka od Uzeira,. A tri decenije kasnije, javna ustanova koja nosi ime po glavnom gradu, tek sada odlučila da radi popis i da ga svede samo na Bošnjake.

Ljudi koji vode MC Sarajevo rade potpuno istu stvar koju je radio i Radovan Karadžić, samo drugim sredstvima. Kao što je zločinac Karadžić proklamovao u ciljevima koje je iznio 12. maja 1992.u Banja Luci i na tome krvavo radio tri i pol godine, da se srpski narod razdvoji od druga dva naroda, tako se i kroz ovaj projekat Heroji.ba, Bošnjaci razdvajaju od Srba i Hrvata. I to rade preko mrtvih ljudi koji se ne mogu pobuniti, a njihove porodice za sada ćute.

Ipak, dovoljno je bilo nekoliko glasova pobune da projekat treći dan ustukne i ide na prepravak. Taj projekat finansiraju građani Sarajeva, onog multietničkog barem iz prospekta, pobuniće se valjda neko i od njih što se ime grada koristi za progon nebošnjaka iz memorije o ratnom stradanju. Od političara, pogotovo onih koji se nazivaju probosanskim, građanski orijentisanim, ne očekujem ništa, oni su ovaj projekat osmislili i stoje iza njega finansijski.

(zurnal.info)