Aktivista Edin Ramulić: Hoće li Dodik amnestirati ratne zločince?

 

Bašte su pune, toplo je i mnogo je ljudi na ulici, teško je znati da li imaju kakvu zebnju u grudima, naoko sve djeluje kao da se ništa ozbiljno ovih dana ne dešava. Sretni su, mislim, oni koji se mogu ovih dana držati dalje od ekrana i monitora, ali vlasti su se pobrinule da i takve upozore bilboardima na kojima im predsjednik poručuje da je on „Jedan u ime svih!“

 

 

Kriza koju imamo će dodatno ograničiti slobode, u ovakvoj psihozi možemo očekivati da će vlasti na različitim stranama uvesti punktove, policijske kontrole, pa zavođenje policijskog sata, a onda će se „samoorganizovano“ pojaviti seoske straže, sloboda kretanja ljudi i roba će biti otežana, a to je onda direktan udar i na ekonomiju, smanjiće se prihodi od dijaspora turizma, cijene roba će još više skočiti, život ni sada nije lagan a postaće još gori za većinu ljudi. Eskalacija ne mora biti oružana da bi nam stvorila probleme.

 

Ipak, postoji ta jedna mogućnost da ovaj put ljudi u Bosni i Hercegovini neće nasjesti na ratobornu retoriku i da će ova kriza proizvesti jednu novu energiju koja će u Bosni i Hercegovini zbaciti ove korupcionaške vlastiti, koje su se ukorijenile u svakoj pori na svakom nivou, vratiti civilizacijske vrijednosti i vjeru u društvo zasnovano na pravdi i jednakosti. Ta energija se dešava u komšiluku, preko Drine, i nije nemoguće vjerovati da se i ovdje može dogoditi mladost. 

 

 

Nisu samo komemoracije dovedene u pitanje, ako se ovi procesi nastave manjinske zajednice će se naći na još većem udaru, a i do sada su bile izložene diskriminaciji pa i progonu. Mene brine šta će biti sada sa procesom traženja nestalih osoba jer je on bio na državnom nivou, da li sada treba da prestanem da se nadam da će tijelo mog brata mučenog i ubijenog u prošlom ratu biti pronađeno? Još veća me zebnja hvata zbog toga što se ovom krizom dovodi u pitanje procesuiranje ratnih zločina gdje je državno pravosuđe imalo primat. Hoće li uslijediti amnestija za sve one zločince koji su već presuđeni? Pa i državni zatvor je na prostoru entiteta RS. 

 

 

Stvari su išle na bolje nakon rata, imali smo dobre godine i procese do onog nesretnog „aprilskog paketa“, kojeg su srušili nacionalisti predvođeni Harisom Silajdžićem. To je trenutak kada je stvoren ovakav Milorad Dodik, srpski nacionalista koji to do tada nije bio. Od tada mi idemo ka ovoj krizi, ona je bila neizbježna jer su svi procesi vodili ka njoj. U ovako opasnom svijetu, naš spas možemo jedino naći u međusobnoj saradnji, zajedništvu i udruživanjem naroda i država na prostoru bivše Jugoslavije. Jedini smisao svog postojanja i u ovakvoj konstelaciji vidim u mirovnom radu, omladinu treba upozoriti da je prekasno kad im jednom obuku uniformu. 

 

 

Mog oca i brata su u prošlom ratu ubili službenici policije koja je bila glavna poluga ondašnjim srpskim vlastima u progonu ljudi, barem kada je Prijedor u pitanju. Naravno da zazirem više od policije i sistema, nego od običnih ljudi. U ovakvoj krizi, ako eskalira, veću opasnost predstavljaju službenici policije od nekih radikaliziranih paravojnih skupina. U mirnodopskim vremenima vjerujem toj policiji ali u kriznim vremenima, kada je korumpirane vlasti stave u zaštitu režima, onda policija postaje najopasniji instrument protiv običnog čovjeka, pogotovo onog koji se sa pogrešnim identitetom, kao manjinac, zatekne na području gdje vlada policija većine. 

 

(zurnal.info)