NAPADI NA NEISTOMIŠLJENIKE: Hoće li Sarajevo izgubiti bitku protiv svojih nacionalista?

„Po žvaljama vuče na migrante“, „Pseto, gnjida“, „Muslimanski poCetnik“, „Ko zna ko je ovu džukelu pravio“, pozivi na fizički obračun, otkaz sa radnog mjesta, „dozivanje pameti“... ovako najčešće prolaze oni koji se u BiH usude propitivati mišljenje većine. 
Obračun sa neistomišljenicima ne podrazumijeva razmjenu argumenata nego armiju ljudi spremnih izreći najodvratnije uvrede, pritom izvlačeći iz konteksta iznesene stavove i potpuno zanemarujući ukupni društveni angažman onog po kojem pljuju. 

POTČINJAVANJE JEDNOJ MJERI

Profesor i urednik portala Prometej Franjo Šarčević najsvježiji je primjer kako se ti obračuni odvijaju. Nakon kolumne „Još jedan besmisleni Dan nezavisnosti“, te kritika na račun gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić zbog objave fotografije sa djetetom u maskirnoj uniformi i zelenom beretkom na glavi, izložen je govoru mržnje i online nasilju, te tekstovima u medijima koji iz njegovih stavova izvlače ono što nije ni napisao. Da to nisu samo „uvrede botova“, kako se ovih dana relativizuje u Sarajevu, govori i izostanak jasnih osuda nadležnih, te uključivanje udruženja i medija u napade. 

- Orkestriran napad na Franju nije incident, dio je to decenijske strategije da se u Sarajevu sve potčini jednoj mjeri, bošnjačko-islamskoj. Na tome zdušno rade dobro organizovane i uvezane grupe, političke stranke i njima pripadajuća udruženja građana, islamska vjerska zajednica, akademski i kulturni krugovi, istoričari, medijski radnici i ko zna ko sve još nije dao doprinos tome - smatra Edin Ramulić iz Prijedora, i sam često žrtva sličnih hajki:

- Odsustvo bilo kakvog otpora takvim nastojanjima ubrzava taj proces i već sada možemo konstatovati da je upitan multietnički i multikulturni karakter grada. Franjo Šarčević, bojim se, predstavlja posljednju slamku nade da Sarajevo može preživjeti bošnjačenje i islamizaciju. On je jedan od najdobronamjernijih stanovnika grada, upravo prema tom Sarajevu. Ako ono, sada već mitsko Sarajevo, kakvo pamtimo iz nekih sretnijih vremena ne odbrani pravo Šarčevića da živi, radi i javno djeluje u Sarajevu, ako on bude morao napustiti taj grad, onda Sarajevo prestaje biti moj glavni grad – kaže Ramulić za Žurnal.

Ranije je za Žurnal Šarčević rekao kako slične stvari doživljava već dugo:

- Ovakve stvari doživljavam dugi niz godina, a pogotovo od 2017. godine kada je definisana takozvana „ideja građanske države“. Oni pokazuju da su ljudi poput mene višak. Trudiću se da hrvatski nacionalisti iz ovoga ne izvuku neku korist, jer mislim da su oni dio iste priče.

Prijetnje Franji ŠarčevićuFotografija Benjamine Karić sa uniformisanim dječakom je simbol poremećenog društva!

Otprilike u isto vrijeme krenula je i hajka na nastavnika u jednoj sarajevskoj osnovnoj školi. Nakon što je iznio svoj stav o defileu upriličenom povodom 1. marta kroz Sarajevo, prolazi kroz istu matricu kao i ostali. Uslijedile su uvrede, prijetnje, a u ovom slučaju reagovala je čak i škola u kojoj radi i ogradila se od njegovih stavova, iako u njima nije bilo vrijeđanja, govora mržnje, niti je stav iznosio u svojstvu uposlenika škole. U sličnom, „lošem društvu“ prethodnih godina našli su se i drugi koji su se drznuli da propituju – Ivana Marić, Srđan Puhalo, Edin Ramulić, Faris Šehović... a nedavno je gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić ocijenila da su Jasmila Žbanić i Miljenko Jergović veliki umjetnici ali loši ljudi jer su se usudili da kritikuju izostanak njene reakcije u slučajevima porodičnog nasilja.

Ali, gradonačelnica Benjamina Karić nije imala problema sa tim da dodijeli zlatnik Grada članovima pokreta koji prednjači u progonu nepodobnih. Da li je zbog takvih gradonačelnica Karić napravila kompromis prilikom postavljanja table za žrtve na Kazanima? U komentarima ispod napada na Šarčevića i ostale, nerijetko se može iščitati i žaljenje što više „nema heroja ovog grada kao što su Juka, Ćelo i Caco“.

SAKRIVEN IDENTITET ZLOČINACA SA KAZANASarajevo se nije prkosno uspravilo, nego je podleglo pritiscima Zelenih beretki

30 godina od akcije TrebevićSarajevo, pokoreni grad 

GRADONAČELNICA PO MJERI LJEVICE

Koordinacija Temeljnih boračkih organizacija Armije Republike Bosne i Hercegovine oglasila se saopćenjem za javnost u kojem Šarčeviću imputira da mu “smetaju ljiljani” i “takve” poziva da napuste BiH. Edin Ramulić pripadnik je Armije RBiH i bivši logoraš, ali za njega su ovakvi istupi zloupotreba.

- Mislim da je Neven Anđelić još 2003. godine prvi pokušao dobronamjerno ukazati na taj problem Sarajeva u tekstu „Sarajevo je, ipak, muslimanski grad“. Tadašnji apel Anđelića je naišao na neprihvatanje i kod onog dijela sarajevske javnosti za koju mislimo da još nije potpala pod nacionalni ili vjerski uticaj. Sada smo svjedoci toga da je Anđelić itekako bio u pravu. Režiserka Jasmila Žbanić je možda u najviše navrata trpjela te napade i moglo se jasno prepoznati da iza tih napada uvijek stoji i politika -  upozorava naš sagovornik:

- Povod za napad i na Šarčevića je političke prirode i sve je krenulo od gradonačelnice Benjamine Karić. Džaba su umni ljudi ukazivali na štetnost njenih poteza, drugovi iz SDP-a je drže tamo, jer ona i jeste po mjeri današnjeg Sarajeva i mjeri lažne ljevice. Napad onog nadobudnog vijećnika koji je priprijetio Šarčeviću nije jedini dokaz da iza toga stoji politika, saopštenje koje su uputila veteranska udruženja su mnogo očitiji indikator, jer te organizacije su pod izravnom upravom SDA. Kao bivši pripadnik Armije R BiH, oficir i RVI, stidim se zbog toga što oni koji stoje iza saopštenja veteranskih udruženja zloupotrebljavaju taj moj status i kidišu na jednog Franju u Sarajevu isključivo zbog toga što nije Bošnjak, musliman i što je dovoljno odvažan da napiše ono što misli. Najradije bih se, nakon ovog saopštenja, odrekao tog veteranskog identiteta ako je to ikako moguće - kaže Ramulić za Žurnal.

Sredinom prošle godine Faris Šehović iz Sarajeva objavio je status u kojem je napisao da ne postoji razlika između Darija Kordića i Sakiba Mahmuljina, u kontekstu da su obojica osuđeni za ratne zločine. Osim online nasilja bio je izložen i tekstovima u medijima, od kojih ga je jedan nazvao „našističkim junošom sa genocidnih i uzp jasala“, aludirajući na njegovo članstvo u Našoj stranci. Šehović za Žurnal kaže da nema probleme sa argumentovanim kritikama, ali da se u BiH rasprave ne vode na taj način:

- Kreće jedna eksplozija na društvenim mrežama, što za mene nije bilo toliko zastrašujuće, s obzirom da se većina tih ogavnih i ružnih izljeva mržnje na društvenim mrežama veoma često ne reflektiraju na stvarnost. Ali, u onim trenucima kada je počelo da utiče na moje roditelje, koji su se strašno uplašili, kao ljudi koji nemaju ambicije da iznose svoje stavove u javni prostor, pa da utiče na pitanje posla i egzistencije, shvatio sam koliko zastrašujuće to može da bude. Nije me preplašilo, koliko me potresla jačina reakcije tih ljudi koji su se ohrabrili da to iskažu u javnom prostoru. 

Sve je posljedica dugoročnog procesa: senzacionalizma i targetiranja pojedinaca, a tu je i paralelna dinamika unutar društva, koja je izgradila određene nacionalne mitove i narative, smatra Šehović:

- Ako se neko usudi da ih dotakne, on se posmatra kao da se radi o jednom zločinačkom činu prema tom narodu ili prema toj grupi u kojoj počiva, tako da su te dvije stvari u kombinaciji stvorile da se ljudi lako radikalizuju i spremni su da ispolje agresiju prema drugom, bez da postave argumentovano pitanje ili pokušavaju da polemiziraju, ponude odgovore. Sada se sve svelo na to da se neko pretjerano hvali ili glorifikuje ili da se na nekoga stavi meta, da ga se osudi i pokuša maksimalno diskreditovati. To se može vidjeti i u ostalim slučajevima... Tu su dva čina – ide direktni napad na njih kao pojedince a zatim se udara na njihovu egzistenciju, opstojnost u društvu, poziciju u školama, na fakultetu, bilo gdje gdje se ti ljudi nalaze. Uspostavljeni su neki mitovi koji se ne smiju propitivati. 

U reakciji na napade na Šarčevića gradonačelnica Sarajeva tumara između izjava da „svako ima pravo da se oblači onako kako želi“, kao da je Šarčević modni kritičar, do manipulacije o tome da on sada govori protiv Armije RBiH. 

ZAŠTO ŠUTE INTELEKTUALCI

To što se zvanične politike ne ograđuju jasno od ovakvih napada, govori da im oni možda i odgovaraju. Već sada se nalazimo u društvu u kojem se oni koji se nazivaju intelektualcima ponašaju konformistički i ne smiju progovoriti o bilo čemu što može ugroziti njihovu dostignutu poziciju, smatra Ramulić:

- Neću pogriješiti ako kažem, sarajevski intelektualni krem nije stao u odbranu Franje Šarčevića najviše iz razloga što je Franjo u svakom pogledu bolji od njih. Ovo je trenutak kada imaju priliku da iz potaje likuju zbog linča koji se provodi nad Franjom jer ih on bolno podsjeća na ono što oni nisu, a trebalo bi po vokaciji da budu u ova šugava vremena - angažirani intelektualci. Uzdaju se u to da kad ostanu sami, Bošnjaci među Bošnjacima, da se to neće primijetiti... 

Cilj napada je da se ljudi preplaše i povuku u svoj privatni prostor, siguran je Faris Šehović, čime se smanjuje mogućnost da postoji bilo kakav pluralizam u javnom prostoru: 

- Ovdje postoji percepcija da bošnjački nacionalizam ne postoji, što je jedna od najvećih zabluda  u kojima se nalazimo. On postoji, on se razvija i on ima taj defanzivni element zato što se nije manifestovao kroz zločine tako jasno i tako radikalno, kako su se manifestovali  drugi nacionalizmi. I onda se ljudi, kada se kaže nešto o bošnjačkom nacionalizmu, osjećaju emotivno ugroženim. To je jedan narativ koji je sada uspostavljen, da taj nacionalizam ne postoji. Druga stvar, Sarajevo je malo društvo i nemate sigurnu mrežu koja će vas zaštititi od svega toga. 

Zabrinjava pojava rastućeg nacionalizma u Sarajevu, gdje ga ranije nije bilo u tolikoj mjeri:
- I to jeste problem, jer Sarajevo kao najpotentnija zajednica u BiH sa svojim nacionalizmom može napraviti i najviše štete po BiH. Čini se da, što su lokalne zajednice manje, da je i problem nacionalizma manje izražen. Brojni su primjeri malih lokalnih zajednica gdje su i pored teških ratnih dešavanja te zajednice uspjele naći nivo tolerancije i uvažavanja drugih, poput Vareša, Bosanskog Petrovca, Lopara... - zaključuje Ramulić.

Jedan dio onih koji su bili izloženi talasu mržnje i uvreda odbio je da razgovara za Žurnal, uz konstataciju kako "nije vrijeme za to". 

(zurnal.info)