NAKON PRITISKA VJERSKIH ZAJEDNICA: Zašto publika u Sarajevu ne može vidjeti predstavu "Vaše nasilje i naše nasilje"?

Vjerske zajednice u BiH su uspjele u namjeri - predstava „Vaše nasilje i naše nasilje“ Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane i HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke u režiji Olivera Frljića neće biti odigrana za publiku festivala Malih i eksperimentalnih scena Sarajevo.  

Tako je odlučila direkcija festivala nakon, kako tvrde, prijetnji koje su dobili zbog igranja ove, po vjerskim institicijama, uvredljive predstave po kršćane, muslimane i državu BiH. Pritisak na organizatore uslijedio je preko njihovih isturenih odjeljenja.

 Vjerske zajednice diktiraju umjetničke norme

Prvo se oglasilo Hrvatsko kulturno društvo Napredak javnim pismom direkciji MESS-a.

„Hrvatsko kulturno društvo Napredak poštuje, štoviše zalaže se i promiče umjetničke slobode, razumije i provokaciju u službi umjetnosti, ali banalno – ali ne zbog toga i manje opasno – vrijeđanje vjernika naprosto drži nedopustivim, blasfemijom u njezinu nadrastičnijem obliku. U nadi da neće biti potreban građanski bojkot predstave i da se izbjegnu nove krivične prijave, HKD Napredak traži od nadležnog ministra i uprave Messa da se predstava skine s repertoara", saopćeno je iz HKD Napredak.

Krivičnu prijavu povodom odigravanja predstave, koja se navodi u saopštenju Tužilaštvu BiH je uputio kardinal Vinko Puljić (vidi galeriju). Direkcija MESS-a na čelu sa direktorom Nihadom Kreševljakovićem prvo je odbila takav zahtjev i najavila odigravanje predstave.

"Direkcija Festivala MESS smatra da u demokratskim i slobodnim društvima umjetnici i umjetnice imaju pravo da kritički propituju sve aspekte društvene stvarnosti. Traženje zabrane predstave je izraz nedemokratskog čina s obzirom da su umjetničke slobode jedna od najvažnijih evropskih vrijednosti", naveli su iz MESS-a.

Promjena odluke

No, nije trebalo mnogo i uslijedile su reakcije, naravno prije svega od onih koji „su čuli da predstava vrijeđa religiju“, opisujući scene kao da su tek netom izašli sa predstave, a putem forumskih debata provejavali su i indirektni pozivi za nasilno onemogućavanje igranja predstave. To je, između ostalog bio i razlog kompromisnog rješenja direkcija MESS-a. Predstava će biti odigrana bez publike, samo za žiri, goste festivala i medijske pokrovitelje.

„Prijava dostavljena Tužilaštvu Bosne i Hercegovine od strane kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa Vrhbosanskog, te natpisi u hrvatskoj štampi, koje su mediji u našoj zemlji neodgovorno prenijeli, proizveli su val dezinformacija o predstavi reditelja Olivera Frljića, a u kojima se autor i predstava lažno optužuju za blasfemiju, te za vrijeđanje vjerskih osjećaja kršćana i muslimana u BiH. Netačni navodi o vrijeđanju religijskih osjećanja rezultirali su pritiscima i prijetnjama od strane nasilnih skupina i pojedinaca, čime je praktično dovedena u pitanje sigurnost publike Festivala MESS,“ saopštili su iz MESS-a.

Akteri i autori predstave su demantovali tvrdnje da je predstava nasilje nad vjernicima i njihovim svetinjama i koja propagira bogohuljenje i govor mržnje.

"Kao jedan od primjera očite medijske manipulacije jest i vijest da su na tijelima glumaca ispisani reci iz Kur'ana, što ne odgovara istini. Izvođačka tijela ispisana arapskim slovima inspirirana su videoradovima iranske umjetnice Şirin Neşat, a na glumačkim tijelima arapskim slovima ispisana je samo jedna rečenica: 'Arapski je jezik, a ne oružje'. Upravo je u toj rečenici sadržana i jedna od bitnih namjera predstave", odgovorili su autori.

Direktor Nihad Kreševljaković nije bio u mogućnosti odgovoriti na pozive Žurnala kako bi dao dodatni komentar na sva dešavanja. Sami članovi ansambla nisu imali informacija o prijetnjama, niti su sretni zbog razvoja događaja i otkazivanja predstave za publiku.

„Odluku da se tako igra predstava dobili smo od MESS-a. Mi ćemo naravno igrati predstavu, jer smo to dužni po ugovoru, mi smo ipak profesionalni teatar. Ne znamo odakle informacije o prijetnjama, bilo pojedinaca ili skupina,“ izjavio je za Žurnal Dušan Pernat, producent Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane.

Žurnal saznaje da su ipak u periodu između generalne probe i predstave, scena i prostor Narodnog pozorišta Sarajevu podvrgnuti policijskom, takozvanom KDZ pregledu, kako bi se otklonila sumnja o mogućem postavljanju eksplozivnih naprava ili na drugi način ugrozila sigurnost izvođača predstave.

Sama Islamska zajednica BiH nije se oglašavala, ali jeste Koordinacija bošnjačkih nevladinih udruženja koja je isto tako pozvala organizatore da odustanu od izvođenja predstave. Ova organizacija svojevremeno je inicirala protest povodom odluke VSTV-a o zabrani nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama BiH.

"Da ne bismo bili krivo shvaćeni, naglašavamo da nismo protiv umjetnosti i umjetničke slobode izražavanja, pogotovo ako ona (kao što se tvrdi za spomenutu predstavu) na sebi svojstven način ukazuje na krajnju hipokriziju i licemjerstvo, te diskriminatorski odnos Evrope, koja je dominantno kršćanska, prema islamu i muslimanima. Ali smo, u svakom slučaju, protiv zloupotrebe umjetnosti i umjetničkog izričaja koji je u znaku bogohuljenja i ataka na bilo čija vjerska osjećanja, u ovom slučaju i na muslimanska osjećanja kroz scene gole žene sa hidžabom na glavi, vađenje zastave BiH iz spolnog organa i brutalni čin silovanja", navodi BNVO, prenosi Fena.

U svakom slučaju biće ovo samo prvi čin još jedne kontrovezne situacije kada je u pitanju poimanje umjetnosti i granica koje postavljaju oni „koji su čuli o predstavi“.  A autori su o poruci predstave, koja je, treba i to reći slične kontroverze izazivala i u nekim drugim evropskim zemljama poput Poljske i Austrije naveli:  

„U trenutku jedne od najvećih svjetskih kriza nakon Drugog svjetskog rata trebamo li se s ponosom nazivati Evropljanima ili se Evrope trebamo sramiti? Jesmo li spremni snositi posljedice evropske stoljetne dominacije? Oplakujemo li jednako žrtve terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu, kao i onih u Bagdadu? U kojem smo trenutku povjerovali da smo gospodari istine i da je naš Bog svemoćniji od drugih? I gdje se u svemu tome nalazimo mi, gledatelji/ce dok plačemo u polumraku dvorane pred fikcionalnim prizorima, ali ostajemo ravnodušni pred stvarnim ljudima u izbjegličkim kampovima.“

(zurnal.info)