Zbog Farmala vlasti BiH hitno moraju istražiti ljekare porodične medicine

Novinarka Nataša Škaričić otkrila je aferu u kojoj je farmaceutska kompanija Farmal u Hrvatskoj potkupljivala ljekare davno prije nego što je Državno odvjetništvo pokrenulo istragu i na ispitivanje pozvalo 500 ljekara porodične medicine. Istražitelji su kasnije priznali da su prve informacije o aferi koja će pokrenuti akciju Hipokrat saznali iz tekstova koje je objavila Škaričić.

Ova novinarka je i jedna od autora knjige “Korupcija u hrvatskom zdravstvu” a radila je i istraživanje za Evropsku uniju o korupciji u zdravstvu u Hrvatskoj. Danas je s pravom novinarka koja izaziva najviše pažnje javnosti i medija u Hrvatskoj. U razgovoru za Žurnal kaže da se često osjeća usamljeno kao novinarka koja piše o korupciji uprkos reakcijama koje njeni tekstovi izazivaju.

Takve reakcije 2009. godine nije htio njen poslodavac, medijski koncern EPH pa je bez objašnjenja dobila otkaz. Radeći kao novinarka i zamjenica urednika u Slobodnoj Dalmaciji nije joj bilo dozvoljeno da objavljuje kritičke tekstove o zdravstvenoj reformi tadašnjeg ministra Darka Milinovića pod izgovorom da su svi urednici hrvatski medija dogovorili kako će pratiti ovu reformu sa bivšim premijerom Ivom Sanaderom. Na skupu novinara u Opatiji takav dogovor je nazvala “ulaskom Centralnog komiteta u zdravstveni sustav”. Nedugo nakon toga dobila je otkaz sa vjerovatno najdužim šestomjesečnim otkaznim rokom u Hrvatskoj. Zabranjeno joj je da pola godine objavi i jedan tekst. Nekoliko sedmica prije isteka ovog roka Škaričić je prihvatila poziv da piše za portal business.hr, prije čega je tražila odobrenje od Slobodne Dalmacije ali nikada nije dobila odgovor.

Dalmacija i EPH strpljivo su čekali da Škaričić ostane i bez ovog posla nakon što se poslovni portal našao u finansijskim problemima da bi je tužili tražeći 25.000 eura odštete jer se zaposlila na drugom mjestu.

Zagrebački općinski sud proglasio je otkaz Škaričićevoj nezakonitim i naredio Slobodnoj Dalmaciji da je vrati na posao gdje je objavila i tekstove o Farmalu.

ŽURNAL: Farmal ima predstavništvo u BiH i godišnji promet od oko 700.000 eura. Imate li Vi informacije da su, kao u Hrvatskoj, podmićivali ljekare u BiH?

ŠKARIČIĆ: Nemam. Međutim, znamo li da se radi o univerzalnom modelu tržišne utakmice u industriji generičkih lijekova, bilo bi normalno da vaše inspekcijske službe isti tren obave nadzor u ordinacijama obiteljske medicine.

ŽURNAL: Da li možda imate informacije o drugim farmaceutskim firmama u BiH o podmićivanju ljekara?

ŠKARIČIĆ: Nisam se imala vremena baviti vašim tržištem, ali mogu pretpostaviti da je stanje slično kao u ostalim tranzicijskim zemljama gdje je antikorupcijska regulativa i nadzor slabašan ili nikakav. Zdravstvo je iznimno izdašan izvor javnih sredstava, pa tako i iznimno podložan korupciji. Ako se ne razvijaju mehanizmi suzbijanja korupcije – a u BiH se ne razvijaju – onda u tom resoru možete očekivati hrpe novaca isisanih iz proračuna.

ŽURNAL: U Srbiji i Hrvatskoj je do sada bilo nekoliko afera sa podmićivanjem ljekara. U BiH još uvijek nije bila niti jedna slična, odnosno policija je nije otkrila, iako su novinari o tome pisali. Iz Vašeg iskustva u Hrvatskoj, šta je potrebno da policija i tužilaštva počnu raditi svoj posao i istraže ono o čemu mediji pišu?

ŠKARIČIĆ: Gledajte, nijedna zemlja bivše Jugoslavije nije se pokazala entuzijastičnom u borbi protiv korupcije, što se prvenstveno pripisuje političkoj volji. Po meni, bolje je reći da su političke elite korumpirane, pa ne treba očekivati da se same bore protiv korupcije. Međutim, kada je zdravstvo u pitanju, tu postoji i jedan nad-politički i nadstranački problem koji ima veze sa statusom liječnika u našima društvima od davnina. Naši su zdravstveni sustavi izrazito paternalistički nastrojeni, a javnost je izrazito submisivna i nije voljna preispitivati odgovornost liječnika i zdravstvene administracije, ni u jednom segmentu. To se, logično, provlači sve do represivnih institucija i svih ostalih kontrolnih službi, pa imamo sustave koji liječnike de facto drže izvan zakona I nadzora. No, novinari ne smiju odustati u nastojanju da pažljivo i stručno prate sve anomalije u sustavu zdravstva.

ŽURNAL: U Hrvatskoj je trenutno 500 ljekara pod istragom da su primali novac od farmaceutskih kompanija, imate li informacija da će se istraga proširiti na još ljekara?

ŠKARIČIĆ: Istraga bi se sigurno mogla proširiti na još liječnika, jer je evidentno da se radi o sistemu, a ne o nekoj devijaciji. Međutim, ja stvarno ne mislim da ima smisla da problem rješavamo tako da liječnike masovno smjestimo u zatvore, niti je to tehnički provedivo. No, izvršna vlast, konkretno Ministarstvo zdravlja, trebalo je reagirati drugačije: posuti se pepelom i najaviti konkretne antikorupcijske mjere koje će se isti tren početi provoditi. Kako se to nije dogodilo, bojim se da ćemo nastaviti po starome i da ni DORH baš nije motiviran da ovu priču dodatno širi.

ŽURNAL: Pisali ste o primjerima kada farmaceutska kompanija plaća putovanje na kongrese i druge skupove ljekara. U Žurnalu smo objavili nekoliko tekstova o takvim primjerima u BiH. Da li je takva praksa nužno korupcija i da li bi ljekarima trebalo zabraniti da na taj način putuju?

ŠKARIČIĆ: Nažalost, farmaceutska industrija u svijetu danas financira 70 posto liječničke edukacije i to je ogroman problem. Kongresi se, nažalost, prečesto pokušavaju prikazati tek kao dio te problematične prakse, no kada pogledamo njihove stvarne sadržaje, onda oni mnogo vise lice na čistu korupciju. Naime, ako liječnici s farmaceutskom industrijom odu u Aspen I tamo s familijama 15 dana skijaju, plivaju u hotelskim bazenima i tutlumare po restoranima, a tek koji sat posvete nekoj edukaciji, onda je jasno da putovanje ne služi znanstvenom usavršavanju.To se danas u svijetu pokušava riješiti raznim zakonskim i podzakonskim aktima, etičkim kodeksima, itd., ali rezultati nisu veliki. Da zaključim: odlazak na putovanje sam po sebi nije sporan, sporna je namjena i sadržaj tog putovanja.

ŽURNAL: Kako komentarišete slučajeve u BiH i Hrvatskoj da novinari često imaju više informacija od policije i tužilaštava?

ŠKARIČIĆ: To mi je potpuno normalno i uklapa se u ono što sam ranije rekla. Rijetki novinari su u našim društvima skoro jedini stvarno motivirani da se ozbiljno bave korupcijom, a kad se nekim problemom ozbiljno baviš, onda imaš i informacije.

ŽURNAL: Koliko je teško pronaći dokaze i izvore za priče o korupciji u zdravstvu?

ŠKARIČIĆ: Najteži i najkompliciraniji dio posla je upoznavanje s ovim vrlo specifičnim resorom. Izuzetno je teško dobiti i kvalitetne službene izvore, jer su iznimno rijetki, a k tome se većina stručnjaka ne želi javno eksponirati.

ŽURNAL: Da li predstavništva farmaceutskih kompanija sama odlučuju da podmite ljekare, ili, na osnovu Vašeg iskustva i istraga, takve naredbe dolaze iz sjedišta kompanije?

ŠKARIČIĆ: Apsolutno iz sjedišta kompanija. Velim, ovo je svjetski problem, gotovo modus operandi farmaceutske industrije. Ta je industrija u moralnoj slijepoj ulici, jer zadnjih desetljeća nema mnogo inovativnih proizvoda s kojima bi mogli konkurirati, a najveći trošak industrije odlazi na marketing I PR, ne na istraživanja. Ako su promotivne tehnike najvažniji i najskuplji dio industrije na kojoj počiva moderna medicina i postupci liječenja, onda možete pretpostaviti da cijela stvar hoda po rubu morala.

ŽURNAL: Postoji li razlika u praksama domaćih farmaceutskih kompanija i velikih stranih proizvođača?

ŠKARIČIĆ: Bitna razlika je samo u tome što domaća industrija uglavnom prodaje generike, pa im je glavni koruptivni kanal obiteljska medicina,a ne opinion makeri koji sjede u zdravstvenoj administraciji i raznim povjerenstvima.

ŽURNAL: Da li Vam se namjere hrvatske policije i tužilaštva čine iskrenim ovaj put, da do kraja istraže korupciju u zdravstvu?

ŠKARIČIĆ: Mogu samo reći da je slučaj Farmala dobro obavljen posao. No, bojim se da temeljito rješavanje korupcije u zdravstvu potpuno ovisi o Ministarstvu zdravlja od kojeg ne očekujem mnogo.

ŽURNAL: Mislite li da će ova afera smanjiti korupciju i natjerati kompanije i ljekare da prestanu računati na mito kao sredstvo?

ŠKARIČIĆ: Neće, samo će ih prepasti na neko vrijeme i učiniti opreznijim. Čim je ministar zdravlja nakon svega u medijima minimalizirao aferu, bilo je jasno da će efekt biti kratkotrajan.

ŽURNAL: Smatrate li da je Vaše iskustvo ohrabrilo ili obeshrabrilo novinare u hrvatskoj da istražuju korupciju u zdravstvu i drugdje, s obzirom na otkaz koji ste dobili i sva loša iskustva koja ste imali?

ŠKARIČIĆ: Novinari su generalno preplašeni i nemaju osobitu autonomiju. Ne mislim da je moj primjer u tom smislu nešto potaknuo ili zaustavio.

ŽURNAL: Prilično ste usamljeni kao novinarka koja piše o korupciji u zdravstvu, posebno ovom dijelu podmićivanja ljekara od farmaceutskih kompanija. Da li ste zbog toga razočarani i da li se osjećate nesigurno?

ŠKARIČIĆ: Naravno. Žao mi je i javnosti koja se neprekidno dezinformira i time uskraćuje za osnovno demokratsko pravo na informacije koje su im političke tzv. elite dužne pružiti.

ŽURNAL: Da li ste primali prijetnje i kakve ili možda ponude od farmaceutskih kompanija da prestanete pisati i istraživati?

ŠKARIČIĆ: Ne, njihove tehnike su mnogo suptilnije i svode se na neprekidno demantiranje razmjera problema i nalaženje drugih novinara koji će bezrezervno prezentirati njihovu stranu priče. U tome su dosta uspješni, ali ne žalim se, nisam ni ja sasvim bezuspješna.

(zurnal.info)