Vrhovni sud RS ne žuri: Zemljište od 400 miliona KM na čekanju

Ni nakon godinu dana Vrhovni sud Republike Srpske nije preispitao kome pripada 400 miliona KM vrijedno zemljište, Gradu ili Poljoprivrednoj školi. Pravobranilaštvo RS je zahtjev za reviziju sporne prošlogodišnje presude Okružnog suda u Banjaluci podnijelo 24. januara, a sudije ne žure da razmrse ovu dugogodišnju kriminalnu priču.

Izvor Žurnala navodi da je presuda, donesena 18. decembra prošle godine, pravosnažna te da su šanse da konačna odluka bude u korist Grada izuzetno male.

“Ovo je samo vanredni pravni lijek koji je iskoristio grad, jer je na to imao pravo. Međutim, niz spornih odluka donosio je upravo Grad. Prema sporazumu o diobi zemljišta u Dervišima, Grad je priznao da je škola vlasnik. Grad se poziva na Zakon o utvrđivanju i prenosu prava raspolaganja imovinom jedinica lokalne samouprave RS i Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju RS, ali je Poljoprivredna škola imala čvrste odgovore“, navodi naš izvor.

U presudi je navedeno je da je rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci  od 25. avgusta 2008. godine izvršena fizička dioba nekretnina između škole i Grada, a po zahtjevu grada od 9. jula 2007. godine. Okružni sud utvrdio je da je škola javna ustanova čiji je osnivač Republika Srpska.

„Na osnovu tako utvrđenih činjenica, 16. juna 2015. godine, a shodno Zakonu o stvarnim pravima, pretvoreno je pravo raspolaganja, upravljanja i korišćenja dosadašnjeg nosioca tog prava u pravo svojine na zemljištu u društvenoj odnosno državnoj svojini“, navedeno je u presudi, a odnosi se upravo na pojedine parcele u Lazarevu, Dervišima i Drakuliću.

Odluke u korist kriminala

Grad je tako odlukama od prije deceniju doveo u pitanje pozitivnu odluku Vrhovnog suda RS, a Poljoprivrednoj školi Okružni sud je odobrio skandalozne poteze – prodaju vrijednog gradskog zemljišta za kupovinu gotovo bezvrijednog po okolnim selima.

“Grad Banjaluka je dužan da poštuje odluke sudova, a u ovoj upravnoj stvari preduzeo sve radnje i izjavio sve dopuštene pravne ljekove protiv odluka nadležnih organa”, priznali su za Žurnal u Gradskoj upravi da su im praktično ruke vezane.

Ranije su govorili da će insistirati na primjeni zakona,  jer oni ukazuju na to da je riječ o imovini Banjaluke.

„Po odredbama Zakona o utvrđivanju i prenosu prava raspolaganja imovinom jedinica lokalne samouprave, zemljište i zgrade u kojim se obavlja predškolska, osnovna i srednjoškolska vaspitna djelatnost čine imovinu jedinica lokalne samouprave. Istovremeno, prema Zakonu o srednjem obrazovanju i vaspitanju, školama nije data mogućnost da raspolaže nepokretnostima koje služe za provođenje nastave”, naveli su početkom godine.

U Poljoprivrednoj školi, u međuvremenu, desile su se promjene u direktorskoj fotelji pa je Edija Haneša, koji je prodavao sporno zemljište, naslijedio Bojan Bakal. On danas, kako je rekao za Žurnal, nije posebno upućen u ovu priču.

Pozitivnom odlukom protiv rješenja RUGIP-a

Odluka Vrhovnog suda RS u korist grada sada bi pomogla da se u ponovni postupak vrati tužba kojom je Gradska uprava osporavala rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP). Po tom spornom rješenju Poljoprivredna škola je vlasnik, a ne korisnik milionski vrijednih parcela i objekata u naseljima Drakulić, Derviši i Lazarevo.    

Ovaj dokument u RUGIP-u je, kako je početkom godine pisao portal Capital.ba, potpisan 22. februara 2016. godine, a predstavnici grada su pred sudom tvrdili da su nepravilno i nepotpuno utvrđene činjenice te nepravilno primijenjeno materijalno pravo.

Grad se u tužbi pozivao i na dopis Ministarstva prosvjete i kulture RS od 25. juna 2012. godine, prema kojem je data saglasnost za upis prava raspolaganja na nekretninama škola u korist grada. Ovaj dopis imao je, tvrdili su, uporište u Zakonu o srednjem obrazovanju RS.

Zakonom ću te, zakonom ćeš me

Preciznije, zemljište u Drakuliću je bilo upisano kao opštenarodna imovina, a po rješenju Narodnog odbora Sreza banjalučkog – Savjeta za privredu Banjaluka iz 18. oktobra 1952. godine,  kao korisnik je bila upisana Poljoprivredna škola. Grad je smatrao da je „škola pogrešno zaključila da je riječ o pravu svojine, odnosno o bezuslovnom sticanju svojine“.

Škola, pak, nije osporavala da je tužba zasnovana na Zakonu o utvrđivanju prenosa prava raspolaganja na jedinicu lokalne lokalne samouprave, ali je navela da Grad nije dobro rastumačio član 2. ovog akta.

„Imovina jedinica lokalne samouprave je i ona koju je stekla kao pravni sljedbenik ustanova i institucija koje su prestale da postoje. To znači da bi Poljoprivredna škola trebalo da prestane da postoji da bi pravo raspolaganja nepokretnostima bilo moguće utvrditi na Grad Banjaluku“, stajalo je u odgovoru na tužbu.

Navedeno je i da je dopis resornog ministarstva potpuno bezvrijedan, jer je upravo Ministarstvo prosvjete i kulture RS 17. maja 2010. godine obrazložilo da je Poljoprivredna škola pravno lice te da može samostalno da zaključuje ugovore. Osim toga, Ministarstvo se 20. novembra 2012. godine izjasnilo da je ova srednjoškolska ustanova stekla pravo svojine potpuno zakonito, a u skladu sa Zakonom o stvarnim pravima RS.

Škola je, po tom osnovu, 10. februara 2016. godine banjalučkoj jedinici RUGIP-a podnijela zahtjev za pretvaranje prava korišćenja imovine u pravo svojine, a Okružni sud presudio da je pravilno utvrđeno pretvaranje izvedenih prava na zemljištu u društvenoj svojini u pravo svojine ove obrazovne ustanove.

Bilo kuda - Stanković svuda

U oktobru 2016. godine Grad je, u ponovljenom sudskom postupku, pokušao da ospori pravo trgovačkom centru „Bingo“ da izgradi tržni centar na desetine miliona maraka vrijednom zemljištu Poljoprivredne škole koje im je prodao biznismen Budimir Stanković.

Okružni sud u Banjaluci poništio je ranije 28. septembra iste godine presudu Osnovnog suda o poravnanju te, nakon dvije žalbe, omogućio Gradu da obnovi spor sa „Bingom“. Grad je tužbu protiv „Binga“, Poljoprivredne škole, Perice Repajića iz Laktaša i firme „Oktan promet“ iz Bijeljine podnio nakon što je zemljište škole prodato ovom trgovačkom lancu.

„Bingo“ je uzvratio kontratužbom i zahtijevao od grada odštetu od 20 miliona maraka plus kamate, nakon čega je zamjenik pravobranioca RS u Banjaluci Mirko Stojčinović, bez znanja grada, prihvatio odluku o poravnanju i odrekao se prava na žalbu, a „Bingo traženih 20 miliona KM.

Na to je oštro reagovao tadašnji gradonačelnik Slobodan Gavranović koji je tražio od Pravobranilaštva da podnese žalbu, što je kancelarija zamjenika u Banjaluci i učinila, ali je Okružni sud to odbio 15. juna…

Prema ranijim istraživanjima medija, ogromne svote novca na zemljištu Poljoprivredne škole  zaradio je tajkun Budimir Stanković u saradnji sa direktorom Hanešom i uz podršku pojedinaca iz Gradske uprave i Pravobranilaštva RS. Njih dvojica su atraktivno zemljište mijenjali za bezvrijedne parcele u okolini Banjaluke i Laktaša koje su formalno u vlasništvu Perice Repajića.