Solidarnost

KAKO SAKUPITI NOVAC ZA LIJEČENJE: Fond nas je odbio, na klinici kažu "popeli ste nam se na glavu"!

Kemal Pehlivanović sa malom Lamijom: Nismo vas prevarili, nismo imali novac
Piše: Branka Mrkić-Radević

Federacija BiH duguje Fondu solidarnosti 690 miliona KM. Za to vrijeme građani novac za liječenje sakupljaju na ulici i u humanitarnim akcijama

Federacija BiH Fondu solidarnosti FBiH do sada duguje 690 miliona KM. Lamija Pehlivanović ima dvije godine i još 20 dana nade da će se sakupiti novac za operaciju zakazanu za 22. april u Minhenu.

Operacija košta 100 hiljada KM. Novcem koji Vlada duguje Fondu, dakle bolesnim građanima, moglo se finansirati, primjera radi, čak šest hiljada i 900 operacija poput Lamijih. Ili na hiljade mnogo skupljih. Novi saziv Doma naroda Parlamenta FBiH na vanrednoj sjednici usvoji je prije tri dana budžet sa smanjenim iznosom za Fond solidarnosti.

Lamija boluje od teške srčane mane, a njeno stanje može se popraviti operacijom, prenose roditelji stav ljekara. Zbog nedostatka novca već je propustila dva termina za operaciju u inostranstvu. Dvadeset i drugog aprila ima treći termin, ali je od njega dijeli još 20-ak hiljada eura. Ovaj put ljekari su jedva pristali dati joj termin, priča Lamijin otac Kemal Pehlivanović:

- Jedva su nas naručili jer smo ih dvaput “prevarili”. Kažem “nismo vas prevarili, nismo imali novac”. Ali ako 21. aprila, dan prije zakazane operacije, sredstva ne budu uplaćena na račun nećemo moći ući na kliniku. Stručnjaci sa kojima smo razgovarali smatraju da ona ima 95 posto šanse da bude kao i ostala djeca, da normalno napreduje.

 

Kemal Pehlivanović: Izbacili su me iz kabineta direktorice Dinarević

 

Da je Kemal ministar, gradonačelnik, svjetski poznati muzičar… našao bi se do sada i novac i termin za malenu Lamiju. Ali nije – Kemal je ratni vojni ivalid, nezaposlen, otac dvoje djece. Valjda je zbog toga, tvrdi, praktično i izbačen sa Pedijatrijske klinike u Sarajevu kada je tražio pomoć za Lamiju. Dvaput se obraćao i Fondu solidarnosti FBiH za pomoć, finansiranje operacije od 50 hiljada eura, koliko košta život njegovog djeteta. Dvaput je i odbijen, jer nije imao nalaz i dokument sa Pedijatrijske klinike u Sarajevu da dijete treba operaciju vani:

- U Fondu solidarnosti su mi rekli kako moram donijeti papir sa klinike da je moje dijete kandidat za liječenje vani, pa će mi odobriti novac. Direktorica Pedijatrijske klinike Senka Mesihović-Dinarević nije željela izdati papir iako je moje dijete već tada bilo teško bolesno. Pokušao sam doći do nje preko tadašnjeg ministra zdravstva, njenog brata Rusmira Mesihovića. On ju je nazvao,poručila je da dođem i donesem predračun, nalog, narudžbenicu, da je Lamija naručena na operaciju. Kada sam otišao gore, istjerala me iz kancelarije sa riječima kako smo joj se “svi popeli na glavu” zbog našeg djeteta.



Kemal tvrdi kako mu je direktorica Dinarević tada rekla da se obrati ljekaru kardiologu koji je vodio Lamiju, te da će on otkucati potvrdu potrebnu za izmještanje:

- Otišli smo doktoru, čovjek je otišao kod nje i donio nam potvrdu da dijete nema potrebe da se operiše. Slegao je ramenima, kaže: “Nemojte mi zamjeriti, ne mogu učiniti ništa, sve je na njoj”. Došlo mi je tada da se popnem gore, da uđem kod nje u kancelariju...

Lamiju je pregledao i kardiohirurg s AKH klinike u Beču Gregor Volonek, nakon čega je ustanovio da u njenom slučaju nisu potrebni nikakvi konziliji i da dijete hitno treba operaciju, tvrdi Kemal:

- Kardiolog na Pedijatrijskoj klinici u Sarajevu, kad je vidio Volonekov nalaz uhvatio se za glavu, počeo da čupa kosu, kaže: “Sad neko ovo mora da plati”, jer su doveli moje dijete u takvo kritično stanje. Uzeo je nalaz, iskopirao, stavio pečat i odnio, rekao mi da dođem u ponedjeljak po papir za hitno izmještanje. Međutim, direktorica Dinarević je tog doktora poslala na prinudni godišnji odmor. Meni je usmeno zabranjen ulazak na kliniku, nije mi dala da dolazim, nisam mogao dovoditi dijete. Ja nisam prvi slučaj prema kom se ona tako ponaša, ali ljudi odustaju. Ali ja se ne povlačim i želim da spasim svoje dijete.

Aparate, sodnu, pomagala… Pehlivanovići za djevojčicu sve kupuju vlastitim novcem. Lamija je trenutno kod kuće jer je stabilno, a roditelji se boje infekcija u zeničkoj bolnici:

- Sad je kući, malo je bolje jer smo uz pomoć nekih prijatelja poručili malo jaču hranu i lijekove. Dijete je počelo da raste, da nas razaznaje. Ipak, troškovi su ogromni, za lijekove, pomagala, hranu… jede svaka tri sata a može pojesti finu količinu.

 

Pedijatrijska klinika: Nije bilo indikacija za izmještanje Lamije Pehlivanović

 

Iz Pedijatrijske klinike KCUS-a Žurnalu je obrazloženo kako je Lamijin slučaj predstavljen kardiohirurškim timovima iz Univerzitetske klinike iz Lunda, Švicarska, Univerzitetske klinike AKH Beč, kao i 13.11.2013. kardiohirurškom timu UKC Sarajevo:

- Pisani nalaz konzilija je uručen roditeljima – saopštavaju sa Klinike – a konstatovano je da nema indikacija za operativni tretman, niti preporuke za izmještanje pacijenta u inostranstvo.

 

Nova ograničenja u liječenju


U Budžetu Federacije BiH za 2015. godinu planirana su sredstva za Federalni fond solidarnosti u iznosu od 28 miliona KM, od kojih 26 miliona KM za zdravstvene usluge i lijekove iz Programa Federalnog fonda solidarnosti i 2 miliona KM namjenskih sredstava za liječenje povratnika iz Federacije BiH u općine u RS-u, kažu u Fondu solidarnosti.
Prema odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju, sredstva za Federalni fond solidarnosti se obezbjeđuju iz doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje i iz Budžeta Federacije BiH u istom iznosu koji se osigurava od doprinosa.
Za 2015. godinu sredstva od doprinosa su planirana u iznosu od 113,3 mil. KM, te bi u istom iznosu trebalo osigurati sredstva i iz Budžeta FBiH. Međutim, u Budžetu je odobreno 28,00 mil. KM, odnosno 25% od iznosa koji je Zakonom propisan.

- Federalni fond solidarnosti je formiran 2002. godine, te od tada do zaključno sa 2014. godinom, iz Budžeta FBiH je izdvojeno manje 690 mil. KM u odnosu na zakonsku obavezu, odnosno u tom iznosu se može smatrati dug Federacije BiH prema Federalnom fondu solidarnosti. Obim zdravstvenih usluga i količine lijekova koji se finansiraju sredstvima Federalnog fonda solidarnosti je u direktnoj ovisnosti od visine sredstva koja se ostvaruju, a prvenstveno visine sredstava koja se odobravaju u Budžetu Federacije BiH – kaže za Žurnal Novka Agić, direktorica Zavoda zdravstvenog osiguranja FbiH, pri kojem je osnovan Fond solidarnosti.

Imajući u vidu da se iz Budžeta FBiH ne izdvajaju dovoljna sredstva, Federalni fond solidarnosti je već sada suočen sa problemima u poslovanju, pojašnjava. To se se prvenstveno ogleda u ograničavanju broja zdravstvenih usluga i potrošnje lijekova, zbog čega se veliki broj pacijenata evidentira na listama čekanja:

- Pošto se broj pacijenata povećava svake godine, u budućnosti se mogu očekivati još veća ograničenja u pogledu prava pacijenata na zdravstvene usluge i lijekove, odnosno širenje listi čekanja, a time se dovodi u pitanje i svrsishodnost samog liječenja jer se pacijentima ne omogućava blagovremeno pružanje zdravstvene usluge i uključivanje u terapiju lijekovima.

Finansiranje i rad Fonda solidarnosti istraživali su i Centri civilnih inicijativa (CCI). U dokumentu Efikasnost i transparentnost Fonda solidarnosti kaže se kako je ovakav odnos Vlade Federacije BiH prema Fondu uveliko redukovao kapacitete Fonda u pružanju zdravstvene zaštite korisnicima, što je za posljedicu kreiralo desetine slučajeva osoba koje su bile  primorane vlastitim naporima finansirati ili sakupljati finansijsku podršku za liječenje, te velike liste  čekanja za životno važne terapije:

- Potrebe oboljelih lica nije pratila politika Vlade Federacije BiH i više od jedne decenije nije poštovan Zakon o zdravstvenom osiguranju, niti su pitanja sve vede potrebe liječenja građana Federacije BiH bila u prioritetu rješavanja. Podatak o nezvaničnom, dugu prema Fondu koji prelazi 611 miliona konvertibilnih maraka govori o tome da oboljeli građani nisu prioritetan problem Vlade FBiH, koji bi morala poštovati zakon dokle god je isti na snazi, a ne jednostrano odlučivati o prioritetima potrošnje javnog novca.

U CCI-u zaključuju i kako dio odgovornosti snosi rukovodstvo Fonda:

- Rukovodstvo nije učinilo potrebne napore kako bi njihov rad bio transparentniji, ved je problem vezan za prihodovnu stranu budžeta Fonda bio nedostupan javnosti, a manjak informacija za rashodnovnu stranu također je proizvodio negativan imidž Fonda. Na web stranici Fonda ne mogu se nadi podaci ove vrste jer izvještaji nisu dostupni javnosti, kao ni liste čekanja na liječenje teških oboljenja, koja se konstantno uvedava brojem novih pacijenta.

Sve ovo je uticalo da broj ljudi i organizacija koje prikupljaju sredstva na ulici, po tržnim centrima i putem medija, stalno raste:

- Ljudi kojima je potrebna pomoć se sami snalaze i niko nema kontrolu nad sredstvima koja se prikupljaju na taj način, što predstavlja paralelne i neuređene sisteme zdravstvene zaštite i istovremeno prostor za manipulaciju i prevare. Neuređenost sistema uveliko otvara i mogudnost raznim malverzacijama u prikupljanju sredstava na načine koji nisu uređeni zakonom ili za profit kompanijama ili pojedincima koji u tome učestvuju. Pored toga razumljive su i sumnje oboljelih građana da postoje koruptivne radnje i unutar samih institucija u oblasti zdravstva, jer nije jasno koji su kriteriji za dobijanje finansijske pomodi za liječenje, niti je poznato kako se utvrđuju prioriteti - stoji u izvještaju CCI-a.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Pedijatrijska klinika KCUS, Fond solidarnosti FBiH, Lamija Pehlivanović