Važnije od onoga što Milorad Dodik izgovori, jeste ono što prećuti ili o čemu ne želi razgovarati. Govorio je o mnogo čemu nakon još jednog neuspjelog pokušaja održavanja sjednice Predsjedništva BiH koja bi rezultirala prijedlogom za izbor predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
„BiH je svih ovih 10 mjeseci mirna i život funkcioniše, to znači da nam nisu potrebne zajedničke institucije jer ni jedne ne rade. Ne radi Savjet ministara ili je to neka karikatura“, izgovoriće Dodik.
Pitao je Dodik i gdje u Ustavu Bosne i Hercegovine piše da postoji nadležnost BiH za odbranu, finansije, Sud i Tužilaštvo, dodajući da u Ustavu piše da je Savjet ministara pomoćni organ Predsjedništva!?
Piše itekako, ne treba podsjećati, zna to Dodik dobro. Šta su carinska i monetarna politika te finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine nego zadatak državnog ministarstva finansija i tako redom, baš kako Član III propisuje...
„Taj Savjet ministara treba da stavi na dnevni red sve što mu se dostavi i taj prijedlog za NATO, ali nemoguće je da se obaveže bilo ko šta će i kako raditi i da se to prejudicira. U potpisanom sporazumu piše da nema prejudiciranja, a Akcioni plan je prejudiciranje članstva,“ objasniće Dodik ulogu tog budućeg Vijeća ministara koje nikako da se oformi i razlog svojeg protivljenja u suštini benignom Akcionom planu za pristup BiH NATO savezu.
Zna Dodik da će imati saveznika i u SDA i naročito HDZ-u da se malo toga iz Plana ispuni, jer bi u suprotnom to značilo da nema više ovakvih ni SNSD-a ni SAD ni HDZ, ili ako hoćete ni Dodika, Izetbegovića, Čovića i sličnih, ali treba praviti privid borbe za Republiku Srpsku.
Kada se razgrne zavjesa od sveopšte kuknjave što nema usaglašenog prijedloga za predsjedavajućeg Vijeća ministara, ukazuje se pravi razlog – novac.
Dodik prijeti ukidanjem nadležnosti države samo zbog želje da tim istim nadležnostima što prije ovlada. One su instrument za namicanje nedostajućeg novca, naročito u RS.
Žaliće se Dodik kako državne institucije onemogućavaju uvođenje novog gasovoda u BiH i gradnju autoputa Sarajevo - Beograd.
Žaliće se i kako niko ne želi prihvatiti njegovu ideju o zabrani uvoza poljoprivrednih proizvoda „dok domaći proizvođači ne prodaju svoje", kao da te iste proizvođaće njegova vlast nije nebrojeno puta prevarila i ostavila bez poticaja.
Ustvrdiće Dodik da je 60-70 miliona za koje je, tvrdi, Republika Srpska uskraćena u raspodjeli prihoda od PDV-a direktan atak na srpski narod i da imaju sve dokumentovano čime je sve taj narod oštećen, ali će diplomatski izbjeći odgovor na pitanje ima li podatke koliko je taj isti narod oštećen usljed loše entitetske vlasti, kriminala i korupcije?
Zato Dodik sada „puca iz iste puške“ kao i u slučaju državnog suda i tužilaštva, devetog januara i svih sličnih prijetnji disolucijom države, a epilog svega je da on ima cijenu koju će ispostaviti u političkim trvenjima.
Onoga trenutka kada mu bude isplaćena, kada preuzme ministrovanje vanjskom trgovinom te prometom i komunikacijama, biće „kaje“ site i „čubrilovići“ na broju. Neće biti tada problem ni Akcioni plan, ni Komšić jer eto novca za puteve i komunikacije, pa da prema sopstvenom priznanju i njegov sin zaradi ponešto u IT firmi sa kojom „samo“ sarađuje.
(zurnal.info)