Prije godinu dana huligani su u Banjaluci brutalno napali pripadnike LGBTIQ+ zajednice i novinare. Od tog 18. marta 2023. do danas, policija i pravosudni organi nisu uradili ništa. Napadači slobodno hodaju gradom, osjećaj sile nad drugim i drugačijima učvrstili su im predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske i tužioci. Republika Srpska nije otvorena, ponosno su poručili. Pretučeni aktivisti žive s traumom.
Prava pojedinaca i zajednice ne postoje. Žurnal godinu dana čeka odgovore na pitanja o napadačima, podstrekačima i aktivnoj ulozi političkog vrha u surovom progonu 15 ljudi koji su se tog danas okupili u privatnom prostoru Transparency Internationala u Banjaluci.
„Za godinu dana iz MUP-a RS nikakvu informaciju nismo dobili o slučaju. Neposredno nakon napada saslušano je nekoliko osoba i sve je stalo na tome. Iako su aktivisti po glasovima identifikovali nekoliko osoba koje su bile u grupi koja nas je napala, po našim saznanjimja te osobe nikada nisu saslušane“, rekla je Žurnalu Vanja Šunjić, jedna od napadnutih aktivistkinja.
Iz medija je, kaže, saznala da je Okružno tužilaštvo Banjaluka donijelo naredbu o nesprovođenju istrage.
"Niko nas nije obavijestio", istakla je.
Život nakon napada nije samo borba sa strahom, već i sa svakodnevnim prijetnjama.
„Kroz razgovore sa prijateljima iz Banjaluke zaključila sam da je zajednica i dalje u strahu i da se sve manje javno govori o LGBTIQ+ pravima. Sjetimo se da je godinu dana prije napada Povorka ponosa u Banjaluci organizovala događaj koji je protekao bez ikakvih incidenata. I danas kada odem u Banjaluku osjetim nelagodu i uvijek se pitam kako je ljudima koji tamo žive i sreću svoje napadače, kojima je poslata jasna poruka da neće odgovarati za to što su počinili i dat im je vjetar u leđa za neke naredne napade sa neistomišljenicima. Sve to je ohrabrilo i navijače dobojskog Fudbalskog kluba 'Sloga', koji su se prošlo ljeto obrušili na kolegu lokalnog medija i mene, jer smo objavili snimke u kojima paradiraju kroz grad veličajući ratnog zločinca Ratka Mladića. U tom momentu obezbjeđivale su ih policijske marice. Konstatovali su da oni (navijačka grupa 'Vojvode' op.a.) i 'Lešinari', koji su nas napali u martu prošle godinem imaju nešto zajedničko da riješe“, govori.
Na pitanje da li se obratila policiji, poručila je da „u tu instituciju nema povjerenja, jer je jasno na čijoj su strani“.
Ovo su u danima nakon napada, potpuno mijenjajući teze, potvrdili i predsjednik RS Milorad Dodik i ministar unutrašnjih poslova Siniša Karan. Iako nikakva šetnja kroz grad nije ni bila najavljena, uredno prijavljeni događaj otkazan, a napad na aktiviste koji su imali sastanak u privatnom prostoru detaljno razrađen, predsjednik, kako voli da kaže, svih građana je poručio:
“Ja sam protiv toga, odmah da znate”, a na pitanje zbog čega odgovorio je da takvi skupovi “uznemiravaju druge”. Prikazivanje filma i diskusiju lično je zabranio.
Karan je nastavio pa se poslužio i obmanama: „To je bilo javno okupljanje najavljeno po Zakonu o javnom okupljanju i u tom smislu je odbijeno, odbijeno je iz sigurnosnih razloga. Organizatori su javno poručili da odustaju od ovakvog skupa. Stoga su odustali od takvog okupljanja, a onda se kasnije radilo o samoinicijativnom spontanom okupljanju gdje je došlo do sukoba, vrlo kratkog, od 45 sekundi, između dvije grupe i policija je, kada je imala dovoljno snage, apsolutno adekvatno nakon toga reagivala“.
Dodao je i da su aktivisti bili jasno upozoreni da je tog dana na rasporedu utakmica fudbalskih klubova Borac i Leotar, što bi značilo da bi svi s ulica trebalo da se sklone, dok se ne završi navijačko orgijanje koje institucije, očito, ne brane.
ŠTA SE DESILO?
Dva dana prije napada, 16. marta, 13 udruženja, među kojima je većina onih otvoreno proruske orijentacije: Jadovno 1941 Banjaluka, Srpsko-ruski most, Mir Božiji, Srbsko sabranje Baštionik, Društvo prijatelja manastira Hilandra, Udruženje građana SNP – Izbor je naš, Božur RS, Beli anđeo, Kolo srpskih sestara, Centar za edukaciju, omladinu i sport, Udruženje porodica sa četvoro i više djece, Humanitarno udruženje žena Duga i Krajiški kulturni centar Sveti Sava obratili su se pismom Dodiku, gradonačelniku Banjaluke Drašku Stanivukoviću i premijeru RS Radovanu Viškoviću, kako bi zabranili događaj. U krajnje uznemirjućem dopisu gorepobrojanih „zaštitnika vrijednosti“ pisalo je:
„Ove najave dolaze od organizacija sa sjedištem u Sarajevu, kao i organizacija iz Banjaluke, finansiranih iz budžeta stranih agentura, tj. vladinih i nevladinih organizacija. Pod maskom borbe za ljudska prava i demokratiju, ove organizacije se zalažu za degradiranje tradicionalnih, hrišćanskih, istinskih, ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, moralnih normi i zdravih temelja na kojima počiva svako društvo.“
Dan prije napada, 17. marta, predstavnik prijedorske ekstremističke grupe „Samopoštovanje“ Nikola Dabić i predsjednik Udruženja novinara Republike Srpske Danijel Simić bili su spremni da se pojave na događaju Povorke ponosa u DKC „Incel“ u Banjaluci.
Dabić je na Facebooku napisao:
„Pogledajte ta imena ispod i nazive njihovih organizacija. Bila bi zaista šteta da se veća grupa ljudi sutra pojavi na mjestima ovih događaja i oteža ili sabotira njihov program. Jako bi mi bilo žao da se to desi u 18 časova, u galeriji 'Vagon'“.
U daljoj korespodenciji sa istomišljenicima spominjan je i suzavac kao i da nezavisne novinare i aktiviste iz Povorke ponosa „školuju isti zapadni gov**ri“, a potom je novinar Simić upitao:
„Hoćemo li ići?“, a Dabić odgovorio da planira dolazak.
BANJALUKAEkstremisti pozivaju na linč LGBT aktivista i novinara
Uveče, 18. marta stigla je vijest:
„Urednica 'E-trafike' Vanja Stokić pretučena je večeras u Banjaluci, nakon što je grupa huligana napala novinarke i aktiviste Povorke ponosa. Događaj koji je večeras trebalo da bude održan u organizaciji ovog neformalog volonterskog kolektiva, koji okuplja aktiviste i aktivistkinje iz cijele BiH, ranije danas zabranila je banjalučka policija. Nekoliko njih okupilo se večeras u prostorijama Transparency Internationala u BiH, nakon čega je stigla policija i tražila da se raziđu, a potom su pred zgradu došli i huligani“, objavio je Žurnal te noći.
BANJALUKAHuligani tukli novinare i LGBT aktiviste
Stokićeva je rekla da su se, nakon policijskog upozorenja, aktivisti spremali da napuste prostorije TI-a, a da su u međuvremenu huligani već stigli do zgrade, opkolili je sa svih strana i počeli fizički da nasrću na ljude koji izlaze.
„Bilo je oko 30 huligana. Razbježali smo se. Mene su stigli i bacili preko jednog zida, povrijeđen mi je lakat, dok su Ajdinu razbili flašu o glavu. Sve su gledali ljudi iz obližnjih zgrada koji su kada sam se umješala između njih da se sakrijem da bi oni rekli huliganima da ja nisam njihova! Ajdin i ja smo uspjeli pobjeći do vozila i kružili smo tražeći ostale kolege. Ugledali smo patrolu policije rekavši im da tuku ljude u blizini, da bi oni rekli da s tim ništa nemaju“, ispričala je tada za Žurnal.
Nakon što je troje pretučenih završilo s povredama u Univezitetskom kliničkom centru RS, policija je aktivistima rekla da ne može da im garantuje bezbjednost ni u jednom objektu u Banjaluci. Sa Gradskog stadiona, na kojem su utakmicu igrali fudbaleri Borca i Leotara, čulo se skandiranje "ubij pe**ra".
„Idite u Sarajevo, idite bilo gdje“, isto se odnosilo i na novinare.
BANJALUKA, DAN POSLIJEAktivisti i novinari sprovedeni iz RS, huškači i huligani mirno spavali
Oko dva sata poslije ponoći, nakon višečasovnog davanja izjava u prisustvu pet advokata, pod pratnjom iste policije, izvedeni su iz RS. Huškači sa društvenih mreža i huligani, koji su u napadu koristili i flaše, mirno su proveli noć u vlastitim kućama. Tada niko nije priveden.
Dok je dio javnosti aplaudirao, a dio ostao zgrožen, brutalni napad na novinare i LGBTIQ+ aktiviste izazvao je mnogobrojne reakcije stranih zvaničnika u Bosni i Hercegovini.
Žurnal godinu dana čeka odgovore nadležnih. Vanja Šunjić više ne živi u Republici Srpskoj.
(zurnal.info)