DRVAR

STRANAČKO TRENIRANJE STROGOĆE: Tri inspekcije zbog kritike vlastodršcima

piše: Ljiljana Kovačević

Zbog javnih istupa protiv SNSD-a i HDZ-a povratnička porodica Živane Sabljić izložena represivnoj kontroli njihove mini farme koka nosilja. Angažovane tri inspekcije da bi im onemogućili egzistenciju

Porodica Živane Sabljić jedna je od prvih povratničkih porodica u Drvar, koja se u taj grad vratila kako bi na svojoj zemlji pokrenula posao od kojeg će moći normalno da živi. Živana je sa mužom Milanom prije 13 godina podigla hipotekarni kredit i pokrenula mini farmu koka nosilja „Žagalo-com“. Te 2006. godine uredno su registrovali firmu i počeli proizvodnju jaja.

„Skromnog kapaciteta, prosipajući iz šupljeg u prazno, već 13 godina se borimo za opstanak i ostanak u gradu u kome ne postoji ni Veterinarska stanica“, kaže za Žurnal Živana Sabljić.

Sve vrijeme poslovanja porodica Sabljić nastoji zadovoljiti forme raznih zakona, pravilnika, smjernica, koje, kako ocjenjuje Živana, ne vode nigdje. Svake godine potpisuju godišnji ugovor sa Javnom ustanovom „Veterinarski zavod“ iz Bihaća, koji vrši uzorkovanje jaja i fetisa (izmeta kokoški) po potrebi vlasnika.

Međutim, poslovanje njene mini farme je pod budnim okom kantonalne inspekcije Livno, jer Živana ne preza da javno iznese svoje stavove, koji ne pašu vlastodršcima iz SNSD-a, a ni njihovim političkim partnerima iz HDZ-a BiH.

Sabljićeva navodi da su nalazi raznih ispitivanja sa njene mini farme koka obišli sve institute u BiH, a često su slati u Beograd i u Ljubljanu.

„Živeći i radeći isključivo od svog rada, bez pomoći opštine, Kantona, Federacije BiH i države BiH, uspjeli smo da opstanemo sve ove godine“, nastavlja svoju priču Živana.

Iako su uredno registrovali svoju mini farmu, porodica Sabljić su jedini poljoprivrednici koji se ne nalaze u brošuri poljoprivrednih proizvođača opštine Drvar.

„Kako bi se i nalazili kada je ta ista opština na našu farmu pozvala Kantonalnu inspekciju, ne zbog jaja koja proizvodimo, već mog britkog jezika. Ja sam svojim samo željela da ovaj grad, opština, makar liče na normalne zajednice. Iako sam zbog oštrog jezika bila na udaru sistema, nisam se plašila, smatrajući da samo istina može poboljšati život ovog gradića, kojeg svi svojataju, a on lagano izumire u zapećku“, navela je Živana Sabljić.

Vlastodršci, međutim, ne praštaju i sistemski kreću na porodicu Sabljić, pokušavajući im uništiti posao od kojeg žive, a njihovu mini farmu koka krajem avgusta stavljaju u karantin.

 

Prvo je kantonalna veterinarska inspektorica Dragica Garić na farmi Sabljićevih 21. avgusta uzela uzorke fetisa kokošijeg izmeta, ukupno četiri i poslala ih na analizu u Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. Uzimanje uzoraka pravdala je Planom službenog uzorkovanja na prisutnost salmonele kod žive peradi Federalnog ministarstva, poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Iz Instituta u Zenici stižu pozitivni nalazi.

Dan kasnije, 22. avgusta, Sabljićevi šalju uzorak fetisa i jaja u Veterinarski zavod Bihać, iz koga stiže negativan nalaz i na fetis i na jaja. Dakle, potpuno drugačiji od onog iz Zenice.

Na farmu Sabljićevih 29. avgusta stiže cijela svita kantonalne inspekcije -  veterinarska, tržišna i sanitarna i tog dana se mini farmi određuje karantin. Inspektorica Garić, koja je bila iznenađena različtim nalazima iz Zenice i Bihaća, uz dogovor sa Sabljićima predlaže dodatnu analizu, ali ih ne obavještava gdje će ta analiza biti sprovedena niti ih obavještava da kao stranke u postupku imaju pravo na superanalizu.

„Zbunjeni, molimo da nam se još jednom uradi analiza fetisa i organa dvije koke. Tu analizu tražimo radi sopstvane sigurnosti i da vidimo o čemu je riječ. Usmeno su me obavijestili da je nalaz fetisa, kao i svi organi koka uredni, te da ne postoje ni tragovi samonele“, navodi Sabljićeva.

Tu, međutim, nije kraj rašomonijade. Inspektorica Garić 6. septembra ponovo dolazi na farmu Sabljićevih i uručuje im nalaz analize kokošijeg izmeta koji je uradio Veterinarski institut „Vaso Butozan“ iz Banjaluke. Sporno je što se se taj Institut ne nalazi na spisku ustanova predviđenih Planom službenog uzorkovanja na prisutnost salmonele kod žive peradi Federalnog ministarstva, poljoprivrede i šumarstva. Prema tom Planu, jasno je navedeno da analize mogu da vrše laboratorije na području Federacije BIH i to Centar za peradarstvo i kunićarstvo Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, Veterinarski zavod Bihać, Veterinarski zavod Tuzlanskog kantona i Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Stoga je, prema riječima Sabljićeve, veoma upitno zašto je i po kom osnovu inspektorica Garić tražila analizu u ustanovi koja nije na spisku FMPVŠ. Zanimljivo je da banjalučki Institut „Vaso Butozan“ za obavljeni posao šalje račun Sabljićevima, mada oni nisu naručili tu analizu. Oni račun uredno vraćaju Institutu u Banjaluku.

 

Sabljićeva, kao stranka u postupku, ulaže prigovor na nalaz VI „Vaso Butozan“ i traži „superanalizu“, kako bi se otklonile sve sumnje i kako bi svi poštovali zakon. Tražili su da se ispita  i ispravnost jaja proizvedenih na njihovoj mini farmi, a ne samo kokošijeg izmeta, čime se može manipulisati.

„Ja jesam laik za ovakve stvari, ali iz razgovora sa ljudima iz struke, a bilo ih je mnogo, svi su me upozorili da može doći do kontaminacije izmeta, te da samonelu može unijeti i vanjski faktor (miš, pauk, gušter, kao i da može doći i putem hrane, vode). Ne znajući mnogo o tome, samo sam tražila opservaciju moje farme, da bi znala odakle potiče bakterija, ako je uopšte ima“, kaže Sabljićeva.

Simptomatično je da se sve vrijeme ispituje kokošiji izmet, a da nadležni ne žele da kontrolišu ispravnost jaja, što je suštinski najbitnije. Prema riječima Sabljićeve, sve institucije Livanjskog kantona, koje je uključila u ovaj slučaj, bile su izuzetno korektne, želeći da se izvrši ispitivanje, ali je inspektorica Garić bila protiv. Sabljićeva ističe da je u BiH „najskuplja istina“ i da skoro mjesec dana njena farma trpi štetu zbog samovolje inspektora, dok ona kao vlasnik farme nema nikakva prava.

Sabljićeva je kontaktirala više nadležnih ministarstva u Livanjskom kantonu, da bi joj izvjesni Mario, službenik u Ministarstvu poljoprivrede Livanjskog kantona (odsjek veterinarstvo) rekao da bi ona svojim insistiranjem na razrješenju slučaja mogla zaraditi krivičnu prijavu, jer „staje na put izvozu jaja na tržište EU“.

„Rekao je to imputirajući navode iz naše žalbe, koja, zanimljivo, još nije stiglo u to ministarstvo, zbog čega sam shvatila da je u kontaktu sa inspektoricom Garić. Iskreno polaskana tolikom moći samostalnog poljoprivrednog proizvođača, sa 800 koka nosilja, dobrovoljno i za dobrobit kantona, entiteta i države BiH poklanjam sve kokoši sa jajima po spisku“, kaže Živana Sabljić.

Ona navodi da je veoma bitno napomenuti da inspektori, zajedno sa žalbom koja se upućuje preko Uprave za inspekcijske poslove, sami pakuju kompletne predmete, koji su, kako tvrdi, u njenom slučaju lažni.

Živana ističe da je javno progovorila o svemu, koliko kod je to koštalo, jer želi da se slučaj istraži do kraja i utvrdi puna istina. Uprava za inspekcijske poslove je Sabljićevima uručila Rješenje, prema kojem je mini farma stavljena u karantin, a naloženo im je da „unište ili zakolju“ svu perad zaraženu salmonelom, iako još nije stigao konačan nalaz iz Sarajeva, da li su kokoške zaražene salmonelom ili ne. Pri tome se pozivaju na zakone prepisane iz EU, ali njihovo provođenje tretiraju na bosanski način.

„Ako država donosi zakone, onda ih ta država treba i sprovoditi. U ovom slučaju radi o zakonima EU, koje smo nevješto prepisali. Zato postavljam pitanje - ko i kako vrši izvršenje rješenja? Ko je odgovoran? Da li to u EU zakonu piše, kao u rješenju br.19-05-22-2-1423-2/19 da sve radnje izvrši vlasnik klanjem ili uništavanjem, kao i da vlasnik snosi sve troškove, bez ijedne tačke o pravilima postupanja“, navela je Sabljićeva.

Sada se čeka odgovor iz Sarajeva, jer postoje tri različita nalaza, a Sabljićeva je zatražila da se inspektorica Garić udalji sa slučaja. Dnevna šteta koju trpe Sabljićevi iznosi između 200 i 300 konvertibilnih maraka.

Živana Sabljić ističe da je ovo priča o jednoj porodici, koja se potrudila da živi od svog rada, u gradu kojeg svi svojataju, u zemlji koju svi napuštaju, zemlji loših zakona, velikog kriminala i korupcije. Zemlji, u kojoj se kokošiji izmet tretira po evropskim standardima, a jaja niko neće da prekontroliše.

(zurnal.info)

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

povratnici, Živana Sabljić, Drvar