Istražujemo

PREUZIMANJE DRŽAVE: Rusija kontroliše uvoz, preradu i distribuciju nafte u BiH

U analizi Žurnala pročitajte kako je Rusija preuzela potpunu kontrolu nad uvozom, preradom nafte i njenom distribucijom na tržištu BiH

Piše: Slobodan Golubović Objavljeno: 01. septembar 2020. 11:35

Rusija kontroliše uvoz, preradu i distribuciju nafte u BiH

FOTO: Adi Kebo (zurnal.info)

Uslovljena relativno malim i nedovoljno istraženim rezervama nafte, Bosna i Hercegovina, kako bi zadovoljila svoje energetske potrebe, zavisna je od uvoza ovoga energenta. Zbog toga predstavlja lak plijen za velikog strateškog enegretskog igrača – Rusiju, koja, osim uvoza, ima kontrolu nad preradom nafte i naftnih derivata, te njihovom distribucijom na tržištu BiH.

Prema podacima Agencije za stastistiku BiH, naftni derivati čine više od 28% ukupne potrošnje energije u Bosni i Hercegovini, a najveći dio se troši u sektoru saobraćaja. S obzirom da sektor istraživanja i proizvodnje nafte nije razvijen, sva nafta na tržištu Bosne i Hercegovine dolazi iz uvoza. Zvanični podaci Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) pokazuju da je u periodu od 2009. do 2019. godine u BiH uvezeno oko 9 miliona i 600 hiljada tona sirove nafte (tarifni broj 2709) i 9 miliona i 450 hiljada tona prerađene nafte i naftnih derivata (tarifni broj 2710).

Kada je u pitanju uvoz sirove nafte, podaci govore da se čak 98% uvozi iz Rusije, dok na ostale zemlje otpada svega 2%.

Što se tiče uvoza prerađene nafte i naftnih derivata na prvom mjestu je Hrvatska iz koje se uvozi 57%, Italija 23%, Srbija 10%, Mađarska 3%, Slovenija 2% i sve ostale zemlje zajedno 5% prerađene nafte i naftnih derivata.

Čak i površna analiza prethodno iznesenih podataka, poznavajući odnose na tržištu nafte u Hrvatskoj i Srbiji, bez ikakve dileme dovodi do zaključka da je naftni sektor Bosne i Hercegovine u potpunosti zavisan od Rusije.

Pozadina zavisnosti o ruskoj nafti

Kao što je Žurnal već prethodno pisao, prerada nafte i naftnih derivata u Bosni i Hercegovini vezana je za dvije rafinerije: Rafineriju nafte u Brodu i Rafineriju ulja u Modriči. Najveća preduzeća za distribuciju nafte i naftnih derivata u BiH su Nestro Petrol i Energopetrol. Većinski vlasnik dvije rafinerije i Nestro Petrola je ruska kompanija NeftGazinKor, a Energopetrol je u većinskom vlasništvu hrvatske kompanije INA, u kojoj je većinski dioničar mađarski MOL, kojim je kroz 21,2% dionica u periodu od 2009. do 2011. godine tekao kapital ruske kompanije Surgutneftegas.

Naftna industrija u Republici Srpskoj obezvrijeđena je i dovedena na rub propasti privatizacijom i štetnim ugovorom sa britanskom kompanijom Vitol 2003. godine. Kada je došao na vlast u Republici Srpskoj 2006. godine, Milorad Dodik i SNSD nisu imali puno izbora oko naftne industrije, jedine dvije opcije bile su prodaja pod nepovoljnim uslovima ili stečaj. Bez prisustva javnosti, izmijenjen je Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima i potpisan protokol sa ruskom kompanijom NeftGazinKor o prodaji naftne industrije Republike Srpske. Velom tajne obavijeni Ugovor o prodaji Rafinerije nafte u Brodu, Rafinerije ulja u Modriči i distributivnog preduzeća Petrol, vrijedan 236 miliona KM, potpisan je 02. februara 2007. godine u Banja Luci. Kupac se obavezao na ispunjenje sljedećih ugovornih obaveza: prerada sirove nafte u obimu od 4,2 miliona tona godišnje, prerada ulja i maziva u obimu od 130.000 tona godišnje, plasman derivata putem distributivnog preduzeća 2.500 tona godišnje, izgradnja pruge između Rafinerije nafte u Brodu i Rafinerije ulja u Modriči, zadržavanje postojećeg broja radnika... Većina preuzetih ugovornih obaveza nikada nije ispunjena.

Prema dostupnim podacima, 40% kompanije NeftGazinKor u vlasništvu je ruske državne kompanije Zarubežnjeft a preostalih 60% vlasništva ravnomjerno je podijeljeno na tri pravna lica, od kojih je jedno registrovano u “offshore zoni” na Britanskim Djevičanskim ostrvima. Postoji opravdana sumnja da iza njega stoje osobe sa područja Balkana.

NeftGazinKor je 2008. godine u Banja Luci osnovala firmu Optima Grupa, a sve za potrebe kontrolisanja ulaza i izlaza sirove nafte i roba iz rafinerija i distributivnog preduzeća. Prema pisanju Radija Slobodna Evropa iz 2014. godine, Rafinerija nafte u Brodu, Rafinerija ulja u Modriči i distributivno preduzeće Nestro Petrol imaju enormne gubitke u poslovanju. Optima Grupa ima promet veći od 1,2 milijarde KM, treća je najjača kompanija u BiH i nalazi se na listi 500 najvećih firmi u Centralnoj Evropi. Sve ovo opravdava sumnje da je Optima Grupa samo posrednik preko koga se kroz papire ostvaruje ekstra profit ili, jednostavnije rečeno, izvlači novac iz naftnog sektora RS.

Na dan 31. decembra 2019. godine akumulirani gubitak Rafinerije nafte Brod iznosi 742.397.977 KM, Rafinerije ulja Modriča 63.745.619 KM a Nestro Petrola 9.774.506 KM. Ključni razlozi gomilanja dugovanja u naftnom sektoru, prema istraživanju Radija Slobodna Evropa, su nedovoljna količina proizvedene nafte i naftnih derivata i veliki troškovi transporta zbog nedostatka infrastrukture (obećana pruga od Rafinerije u Brodu do Rafinerije u Modriči), a sve to ide u prilog tezi da su investicije Rusije u naftni sektor u BiH politički, a ne komercijalni projekat. Prema dostupnim revizorskim izvještajima, sposobnost ovih kompanija da nastave poslovanje zavisi od kontinuirane finansijske podrške matičnog društva, a to je ruski Zarubežnjeft. To što znači da se godinama ''održavaju u životu'' zahvaljujući finansijskim injekcijama iz Rusije.

Ruski uticaj na naftni sektor u Federaciji BiH nije ništa manji u odnosu na Republiku Srpsku. Vlada FBiH 2006. godine donijela je odluku o dokapitalizaciji kompanije Energopetrol, najvećeg preduzeća za distribuciju nafte i naftnih derivata. To se uradilo tako što je 67% vlasništva prodato konzorcijumu kompanija INA (Hrvatska) i MOL (Mađarska), ostatak od 22% je u vlasništvu Vlada FBiH a 11% imaju mali dioničari. Dioničar mađarske kompanije MOL 2009. godine postao je Surgutneftegas, kompanija iz Sibira koja je prema pisanju medija u tijesnim vezama sa ruskim državnim vrhom. Većinski vlasnik hrvatske kompanije INA je upravo, prethodno pomenuti, mađarski MOL u čijem je vlasništvu 47% dionica. INA 2016. godine kupuje MOL-ov udio u vlasništvu (33,5%), a već 2018. godine novom dokapitalizacijom postaje vlasnik 88% dionica Energopetrola. Udio vlasništva Vlade FBiH je spao na 8%, a udio malih akcionara na 4%. Prema posljednjem dostupnom finansijskom izvještaju, akumulirani gubitak Energopetrola je 215.515.632 KM, poslovanje kompanije zavisi od INA-e, a poslovanje INA-e se, iako je Mađarska 2011. godine otkupila dionice Surgutneftegasa u MOL-u, diktira iz Rusije.

Slučaj Rafinerije nafte Brod

Nisu problemi naftnog sektora u BiH samo finansijske prirode, značajan dio njih vezan je i za sami proces proizvodnje i prerade nafte i naftnih derivata. To se može najbolje prikazati na slučaju Rafinerije nafte u Brodu, a da bi slika stanja u kome se Rafinerija nafte Brod nalazi bila dovoljno jasna, potrebno je napraviti kratak osvrt na njen rad od osnivanja do danas.

Rafinerija nafte Brod osnovana je 1892. godine i ona je najstarija rafinerija u Bosni i Hercegovini. Osnovalo ju je austrougarsko preduzeće za hemijsku industriju "Danica" sa kapacitetom u iznosu od 25.000 tona godišnje. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Rafinerija nafte Brod je obnovljena i nacionalizovana. Godine 1968. u brodskoj rafineriji izgrađena je preradna linija kapaciteta 2 miliona tona godišnje, koja se danas zove "stara linija prerade", a 22 godine kasnije, 1990. godine izgrađena je nova linija prerade ukupnog godišnjeg kapaciteta u iznosu od 3 miliona tona nafte.

Sirova nafta se uvozi u Rafineriju nafte Brod preko Jadranskog naftovoda (JANAF) koji je pušten u rad 1979. godine i osnovna namjena mu je snabdijevanje jugoslovenskih rafinerija sirovom naftom. Krak naftovoda prema Rafineriji nafte u Brodu odvaja se u Slavonskom Brodu u Hrvatskoj. Dugačak je 13 kilometara i u vlasništvu je Optima Grupe koja je, kao što je već navedeno, 100% u vlasništvu ruskog NeftGazinKora. Rafinerija je tokom rata u Hrvatskoj i BiH (1991-1995) ozbiljno oštećena, pa je “stara linija” počela sa radom tek u maju 2000. godine i to sa smanjenim kapacitetom, odnosno tek 15-20% predratne proizvodnje. Rad “stare linije” u punom kapacitetu obnovljen je 2008. godine, nakon što je zajedno sa ostalim dijelovima naftne industrije RS prodata ruskom NeftGazinKoru, a uporedo s tim kreće i obnova “nove linije”. Međutim, 09.10.2018. godine u večernjim satima došlo je do velike havarije i požara u Rafineriji Brod u kojoj je jedan radnik izgubio život, dok je deset povrijeđeno. Istraga o ovoj eksploziji još uvijek nije završena, a proizvodnja u rafineriji do danas nije pokrenuta.

Odmah nakon pomenute havarije pojavile su se informacije da je proizvodnja u rafineriji planski ugašena dok se ne izvrši njena gasifikacija ruskim gasom preko Hrvatske, a u prilog tome ide činjenica da je godinu dana ranije, 31.10.2017. godine, između Vlade RS i Vlade Hrvatske potpisan Protokol o saradnji na realizaciji projekta "Snabdijevanje prirodnim gasom krajnjeg kupca – Rafinerija nafte Brod". Takođe, počevši od 2013. godine, iz godine u godinu primijetno je značajno povećanje uvoza prerađene nafte i naftnih derivata iz Srbije, što je rezultat ugovora o isporuci nafte Optima Grupi od strane Naftne industrije Srbije (NIS), koja je u većinskom vlasništvu ruskog Gasprom Nefta.

Izgradnja gasovoda iz Hrvatske do Rafinerije nafte u Brodu, dugog oko 2 kilometra, počela je u decembru 2019. godine, a posao je od strane Optima Grupe dobila firma “Crodux plin” koja je u vlasništvu hrvatskog generala Ivana Čermaka. Završetak radova je bio planiran u trećem kvartalu 2020. godine, međutim, zbog pandemije korona virusa, to je prolongirano za decembar 2020. godine.

Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva u Vladi RS, na sjednici Narodne skupštine RS, odgovarajući na pitanja poslanika vezano za gasifikaciju, između ostalog, istakao je da Optima Grupa sa Rafinerijom u Brodu praktično može raditi šta poželi jer je u njihovom vlasništvu. Kako je istakao, Vlada RS može uskratiti dozvolu za gasifikaciju, ali bi to izazvalo nesagledive posljedice za Republiku Srpsku, što potvrđuje više puta iznesenu tezu o podređenom položaju institucija u odnosu na ruske investitore. Prema pisanju portala Capital, ruski investitori šire djelatnost i na proizvodnju električne energije, tako što će u rafineriji izgraditi četiri solarne elektrane.

Ruski monopol nad distributivnom mrežom

Najveći distributeri nafte i naftnih derivata u BiH su: Nestro Petrol, Hold INA, Energopetrol, Nešković, Petrol Oil, Hifa Petrol, Tioil, Gasprom i Hifa Oil. Prema podacima navedenim na njihovim zvaničnim web stranicama, zajedno imaju 414 benzinskih pumpi na prostoru cijele Bosne i Hercegovine.

Iz svega navedenog jasno je da ruske kompanije direktno ili indirektno, osim uvoza i prerade, kontrolišu i najmanje 55% distributivne mreže velikih distributera nafte i naftnih derivata u BiH.