Otac mi je dekan, ali to nije nepotizam

Piše: Nermina Šunj

Mada, niko nije ni spomenuo nepotizam i samo smo željeli razgovarati o tome kako su počeli akademsku karijeru na jednoj od najuglednijih visokoškolskih ustanova Univerziteta Sarajevo

Desetine mladih saradnika na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu djeca su ili bliski rođaci aktuelnih i bivših profesora. Kažu, u pitanju je samo koincidencija, ništa drugo! O nepotizmu nema govora!

"Predavanje" Kenana Čaklovice, asistenta na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu, o novinarskoj bespoštednoj utrci za senzacionalizmom, bio je "samo" uvod u razgovor koji će s mladim Čaklovicom uslijediti o njegovom zaposlenju na fakultetu. A samo nas je zanimalo kako je postao asistent, baš u vrijeme kada je njegov otac bio dekan te visokoškolske ustanove. Za one koji ne znaju, njegov je otac Faruk Čaklovica, aktuelni rektor sarajevskog Univerziteta. Od 2001. do 2006. godine bio je dekan Veterinarskog fakulteta u Sarajevu.

NIJE LAKO BITI DEKANOV SIN

Prije nekoliko dana Kenan Čaklovica je promoviran i u zvanje višeg asistenta. Bio je "prvi među svim" njegovim kolegama, našim sagovornicima koji su skoro pa vrištali tokom razgovora: nema kod nas nepotizma!

Mada, niko nije ni spomenuo nepotizam i samo smo željeli razgovarati o tome kako su počeli akademsku karijeru na jednoj od najuglednijih visokoškolskih ustanova Univerziteta Sarajevo.

U skladu sa strogim "kućnim redom" na Veterinarskom fakultetu, Kenan Čaklovica se uredno pobrinuo da za razgovor dobije i pismeno odobrenje dekanese. Pokazao nam je potpis profesorice Almedine Zuko, samo što je pomalo nejasno kako mu je to pošlo za rukom, jer nas je dekanesa Zuko e-mailom obavjestila da zbog zdravstvenih problema u porodici do daljnjeg nije na poslu.

Konačno je razgovor s Čaklovicom počeo. Kaže, uopće ne čita novine, nema vremena. Televiziju ne gleda jer mu se program ne dopada a ne prati ni pisanje internet portala. Međutim, nepokolobljiva je stava da je ovdašnjim novinarima samo i samo prodaja priče bitna, a da je sve ostalo u drugom planu.

- Nema u mom slučaju ničeg za istraživanje, vjerujte mi. Kada sam diplomirao 2005. godine, otišao sam služiti vojsku četiri mjeseca i nekako je u augustu te godine raspisan konkurs za asistenta na Veterinarskom fakultetu. Prosjek mojih ocjena bio je malo viši od 9. Sve lijepo piše u zapisniku komisije, da eto ja ne pričam o sebi, da ne govorim ja kako sam bio bolji od drugog kandidata, nego vi pročitajte.

U zapisniku koji nam je Čaklovica "iz ruke" dao da pročitamo odista piše kako je njegova tadašnja protukandidatkinja, Irena Javor Korjenić, osim nižeg prosjeka ocjena, pokazala slabije rezultate i kod ocjenjivanja drugih kriterija. Između ostalog, članovi komisije našli su zamjerke čak i općoj pismenosti kandidatkinje.

Javor-Korjenić se, kaže za Žurnal, nije željela ponovo vraćati na tu priču.

- Prije šest godina sam, tokom angažmana u nevladinom sektoru, svakodnevno javno upozoravala na probleme pri zapošljavanju mladih. Novinarima sam čak pokazivala brojne odbijenice za posao koje sam lično dobijala. Ne vidim svrhe od toga da se sad ponovo vraćam na tu temu, kazala je Javor-Korjenić u telefonskom razgovoru za Žurnal. U međuvremenu se zaposlila u Kancelariji za veterinarstvo Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Helem, mjesto asistenta na Veterinarskom fakultetu 2005-te dobio je Kenan Čaklovica. Kaže da je slučajno konkurs bio raspisan nedugo nakon što je diplomirao jer je profesor Ante Milanović baš tada ispunjavao uvjete za penziju. Profesor Milanović je, inače, bio i predsjednik Komisije za izbor mladog Čaklovice.

Iscrpno nam je Čaklovica pričao i o "studentskim mukama" koje je prolazio baš kao i ostale njegove kolege, bez obzira što mu je otac tada bio dekan. Kaže kako je osjećao veliku obavezu da postigne dobre rezultate jer je imao sve uvjete za to te da bi sve drugo bilo neodgovorno s njegove strane.

- Znao sam tražiti i da mi se poništi ocjena nakon ispita jer sam smatrao da zaslužujem više, ispričao nam je Čaklovica.

Odmah nakon diplome je upisao i postdiplomski studij. U augustu prošle godine, podsjetimo, našao se u žiži interesovanja ovdašnjih medija kada je otkriveno kako je dva puta pokušao dobiti novac za sufinansiranje izrade magistarskog rada, novac iz federalnog budžeta koji svake godine dodjeljuje Ministarstvo obrazovanja FBiH. Kenan Čaklovica se javio na konkurs ministarstva, mada je dvije godine ranije dobio novac po istom osnovu. Kaže kako su novinari neprofesionalni jer su svi objavili tu vijest samo zato što je aktraktivno pisati o rektorovom sinu a da njega niko nije pitao šta se stvarno dogodilo.

Pa, saslušali smo i Čaklovicu. Kaže kako je prvi put sam odlučio da aplicira za novac za odbranu magistarske teze te je novac i dobio. Potom su ga, kaže, u augustu prošle godine na fakultetu odredili da aplicira na javni poziv federalnog Ministarstva i javio se ponovo a da nije ni razmišljao da li može ponovo aplicirati za novac po tom osnovu?!

Iako je isto a možda i više pitao nego je odgovarao na pitanja, Kenan Čaklovica je bar pristao razgovarati o svom akademskom usponu.

Za razliku od višeg asistenta na Katedri za unutrašnje bolesti, Edina Adilovića, koji nas je tek pismeno obavijestio da uposlenici Veterinarskog fakulteta u Sarajevu ne smiju davati nikakve izjave, bilo oficijelne, bilo privatne prirode bez znanja rukovodećih struktura ustanove. Nadalje, Adilović piše kako je moguće da razgovaramo na drugarskoj osnovi te da za oficijelni sastanak moramo zatražiti pismeno odobrenje dekana. Kako je u zaglavlju pisma, nakon kurtoaznog "poštovana" naznačen i uzvičnik, valjda je takav odgovor autorici teksta trebao da ima neko posebno značenje. I trebala bi autorica, valjda, nakon svih pismenih upita osoblju Veterinarskog fakulteta ponovo dekanesu moliti da za svakog našeg sagovornika ponaosob potpiše odobrenje da govore za Žurnal. Pa, dobro. Međutim, dekanese, kako rekosmo, do daljnjeg nema na fakultetu.

NE MOGU SE SJETITI PROSJEKA

S Edinom Adilovićem smo željeli ragovarati s obzirom na to da je sin jednog od bivših profesora Veterinarskog fakulteta, Salke Adilovića. Po svemu sudeći, nije bio spreman razgovarati o mogućnosti da mu je katedra bila zagarantirana i prije očeve penzije. Naravno, nakon uredno raspisanog konkursa. Sve po propisima.

Saradnica na Katedri za ambulantnu službu Ajla Gagić na e-mail nikada nije odgovorila a tokom telefonskog, nazovimo ga razgovora, nakon predstavljanja autorice teksta, Gagićka je tek izustila da nema komentar i prekinula vezu. Vjerovatno i Gagićka smatra kako nikome nije dužna pojasniti ima li zaista veze njen angažman na fakultetu s činjenicom da je njen otac dugogodišnji profesor Veterinarskog fakulteta, Abdulah Gagić.

Viši asistent na Katedri za patološku fiziologiju domaćih životinja, Muhamed Katica, ne negira da mu je profesor Velija Katica blizak srodnik ali kaže da njegov angažman s tim nema nikakve veze.

- Ja sam prije Velije Katice došao na fakultet. Javio sam se na konkurs još 1999. godine a Velija je došao nakon mene!, kaže Adilović

Kaže da nije rodbinski niti na bilo koji način interesno vezan ni sa kolegicom, Amelom Katica, docenticom na Katedri za anatomiju.

Pristao je tek kazati da se na konkurs za asistenta prije 12 godina javio s devetkama u indeksu a da sve druge detalje o konkursu, odnosno načinu kako je počeo raditi na fakultetu potražimo od nadlenih stručnih službi. Naravno, nadležne službe ne mogu davati takve podatke bez odobrenja dekanese. A dekanesa je, već rekosmo, odsutna do daljnjeg...

Saradniku na Katedri za ambulantnu službu Amelu Ćutuku, profesor Ramiz Ćutuk je amidža. Ne znamo koliko je ta činjenica eventualno pomogla mladom saradniku na Veterinarskom fakultetu jer na naš upit nikada nije odgovorio niti ga je bilo moguće kontaktirati telefonom. Njegov kolega koji se javio na telefonski poziv na Klinici za ambulantnu službu kaže: "Ćutuk ne radi ovdje, Ćutuk je na Klinici za hirurgiju" Na hirurgiji glas s "druge strane telefonske žice" kaže : "Kolega Ćutuk ne radi ovdje, on vam radi na Klinici za ambulantnu službu...

Već deceniju na Veterinarskom fakultetu radi i Kenan Podžo, sin dugogodišnjeg profesora na ovom fakultetu, Mustafe Podžo. Podžo mlađi je viši asistent na Katedri za fiziologiju i patologiju razmnožavanja domaćih životinja.

- Zaposlio sam se 2000-te ili 2001-e godine, ne mogu baš precizno da se sjetim kad. Ja sam bio učenik generacije u gimnaziji, na konkurs na Veterinarskom fakultetu sam se javio s prosjekom ocjena osam i..., ne mogu baš sad da se sjetim tačno koliko...i nije mi jasno zašto sad najednom neko to istražuje, kazao je, između ostalog, Kenan Podžo, tokom nimalo prijatnog telefonskog razgovora.

Kaže, neće dozvoliti da objavimo bilo šta što nije rekao. Pa ni bilo kakvu konstataciju, komentar uz ono što je rekao.

Nema Žurnal problem s tim u vezi već s prostorom koji bi nam ovdje trebao da ispišemo samo ono što Podžo jeste rekao. Ali većinom to nije u domenu teme ovog teksta.

A i tokom istraživanja koje je naš magazin pokrenuo još prošle godine, itekako smo se osvjedočili da je na javnim bosanskohercgovačkim fakultetima duboko ukorjenjeno vjerovanje da se djecu profesora ne pita jesu li isključivo svojim zaslugama napredovali? Ili ne daj Bože zatraži da nekome polažu račune o tome kako su angažirani. Pa, zaboga, njihovi su očevi profesori i sasvim je logično da ih djeca naslijede!!

SLUČAJNO IMAMO ISTO PREZIME

Maja Varatanović, saradnica na Katedri za stočarstvo nije smatrala potrebnim da uopće razgovara o svojim referencama niti o tome kako je angažirana na Veterinarskom fakultetu. Kazala je da joj profesor Nazif Varatanović uopće nije u rodu, te da pukom slučajnošću nose isto prezime.

- Nisam uopće zainteresirana za razgovor s Vama. Ne volim se medijski eksponirati. Uostalom, na fakultetu sam radila i dok sam nosila djevojačko prezime a s profesorom Varatanovićem uopće nisam u srodstvu i ne znam zašto Vas to uopće zanima.

Samo isto prezime nose, ali nisu u srodstvu ni asistent na Katedri za patologiju, Amer Alić, i viša stručna saradnica u Zavodu za higijenski nadzor namirnica i zaštitu životne sredine, Bedrija Alić. Tako nam je napisao u svom odgovoru asistent Alić, demantirajući bilo kakvo srodstvo s bilo s kim na fakultetu.

Na Veterinarskom fakultetu radi i dvoje Hodžića, profesorica Aida ali i asistent na predmetu Antomija domaćih životinja, Adnan Hodžić. Hodžić, međutim, kaže da uopće nije u srodstvu s profesoricom niti s bilo kojim drugim uposlenikom na fakultetu. "Moj angažan na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu počeo je u novembru 2006. godine, kada je raspisan konkurs za asistenta na predmetu Anatomija domaćih životinja. Od ukupno pet prijavljenih kandidata imao sam najbolje uslove, tako da sam primljen zahvaljujući isključivo svom napornom radu", kazao je za Žurnal Adnan Hodžić.

BRAĆA PO ORUŽJU

Na Veterinarskom fakultetu su zaposleni bračni par Pašić, Šemso i Eva Pašić-Juhas. Godinama su radne kolege, doduše zaposleni na dva različita odsjeka. Profesor Pašić u Zavodu a epizootiologiju, a njegova supruga je saradnica u Zavodu za morfologiju.

Bračni par Maksimović, Zinka i Alan, također su radne kolege. Zinka je viša asistentica na Katedri za mikrobiologiju a Alan asistent na Katedri za hirurgiju.

Radne su kolege i braća Muhamed i Ahmed Smajlović. Muhamed je docent na Katedri za higijenu i tehnologiju namirnica a njegov je brat, viši asistent Ahmed Smajlović zaposlen u fakultetskom Centru za ispitivanje i kontrolu lijekova.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Korupcija u obrazovanju