Prestolonasljednik je svakog jutra žurio. Čekali su ga po studijima odanih medija: „Šta da lupim... Bože, Draško, saberi se. Šta da izjavim jutros? Oh, da, poručiću narodu se na našem proplanku, našoj divnoj luci Banjaluci govori srpski, hrišćanski, pravoslavni jezik. To narod voli. Gladan jeste, hljeba nema, ali uvijek ima kolača. Baba Gospava uvijek ima recept. Klicaće mi. Opet“, prekristio bi se tri puta. Bio je mlad, vitak i uvijek nasmijan. Ogledala, kamere i mikrofone volio je više nego prozore. Jer, prozor mu je pokazivao svijet kakav jeste, a ogledalo... Ah, raskoši li, sve što je želio biti...