Za „hitne intervencije na održavanju gradskog zelenila“ gradonačelnik Stanivuković iz budžeta je spreman dati 659.800 KM. Estetici koju samo on razumije uskoro će dodati i spomenik knezu Lazaru, a građani će ga platiti nevjerovatnih 1.777.485 KM. U krugu od samo desetak kilometara od zgrade Gradske uprave Banjalučani nemaju redovno snabdijevanje vodom, kanalizacionu mrežu, smeće se odvozi samo dva puta sedmično, naselja su bez kontejnera, rupe po ulicama preduboke, vrtića nema dovoljno, a Grad duguje dobavljačima.

Komunalna preduzeća širom Republike Srpske godinama kupuju vodomaterijal od firme „Interkont komerc“, dok članovi porodice Zeljković istovremeno jačaju politički i sportski uticaj – od banjalučke lokalne vlasti do vrha fudbalskih institucija u Bosni i Hercegovini. Nezaobilazni su u odlučivanju o pobjednicima na terenu i milionskim poslovima iz raznih budžeta.

 „Smart Archive Solutins“, firma kojom upravlja Nikola Karan, zavladala je povjerljivim arhivskim dokumentima koji uključuju medicinske podatke o građanima, podatke o njihovog imovini, socijalnom statusu, penzijama, invalidninama i ostalim davanjima iz budžeta, njihovim eventualnim radnim sporovima, policijskim dosijeima, potrebama u Fondu zdravstvenog osiguranja RS... Sve ovo ti isti građani će debelo i platiti. Cifra samo za januar bila je 825.350,5 KM sa PDV-om. Već sada uvećana je za ukupno 608.428 KM. Za samo 64 dana ove godine – 1.433.778 KM!

Nekada član DEMOS-a, sada u SNSD-u, narodni poslanik, direktor „Elektrodistribucije Pale“, brat vlasnika tenderski nepobjedive paljanske firme „Stanišić doo“ Mladena Stanišića, s kojim je nekada i dijelio vlasništvo, „javna je osoba, direktor je javnog preduzeća i član političke stranke pa je tako podložan većem stepenu kritike, a sve kako bi rad institucija bio bolji, transparentniji i na usluzi građanima, a ne privatnim interesima. Čitaoci nijednog momenta nisu dovedeni u zabludu. Stoji ovo u prvostepenoj presudi Osnovnog suda na Sokocu, koju je potvrdio i Okružni sud u Iastočnom Sarajevu.

I Stanišić i svi drugi direktori i predstavnici javnih preduzeća, ustanova i institucija bili su dužni da raskinu ranije ugovore sa sankcionisanim firmama, raspišu nove tendere i izaberu nove ponuđače. Čini se, za „Prointer“ zakoni, druga pravila i propisi ne važe. Za 10 godina poslovanja javni sektor u RS ovoj firmi povezanoj s porodicom Dodik obezbijedio je 1.186 ugovora vrijednih 336.958.547,6 KM.

Stefan Krneta, suvlasnik firme „Dwelt“, već je sam sebe obradovao za praznike. Dva tenderska ugovora bila su dovoljna za zadovoljstvo - 6.263.946 KM sa PDV-om. Dobar poslovni osjećaj omogućili su mu direktori „Elektra Bijeljine“ i „Elektroprivrede HZ HB“, kojim upravljaju kadrovi političkih partnera SNSD-a i HDZ-a. Ukupna tenderska cifra „Dwelta“ ove godine popela na gotovo 45 miliona KM.

Kako je Žurnal i najavio, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković dodijelio je ugovor za iznajmljivanje aparata za kopiranje „Planet Softu“ prijatelja Vedrana Jarića i „KMC“ rođaka Slobodana Stanivukovića. Firmu „Dragičević“ odbacio je navodeći nepotrebne certifikate kao uslov. Ovaj posao izbačena firma radila je za 35.100 KM godišnje, za bliske gradonačelniku sve je puno skuplje po budžet. I sada je njena ponuda bila 7.000 KM jeftinija.  

„Prointeru“, firmi koja je u milionski procjenjivanim javnim pozivima imala sreću da kao saradnika (off the record) navede Igora Dodika, posljednja dva računa, usljed američkih sankcija, ugašena su 18. oktobra prošle godine. Samo 11 dana ranije, 7. oktobra, u sopstvenu treću eru zakoračio je „Tehnotim“ i bio spreman da na gotovo svim tenderima bude samostalni ponuđač. Rezultat – 23 ugovora, samo jedna prihvatljiva ponuda i 3.266.814 KM.

"Nestro Petrol", kompanija u vlasništvu ruskog „NeftGazInKora“, na stolu je imala 726 poslova i 12.687.658 KM sa PDV-om. Svakog dana, u prosjeku, po tri ugovora vrijedna desetine pa i stotine hiljada KM.

Uprave naruče, suprug sestre Milorada Dodika isporuči. Više od 50 tendera bilo je zagarantovano firmi „Interkont komerc“, od toga više od 20 poslova bilo je direktno dogovoreno. Ukupna vrijednost – 3.496.505 KM. Najgalantija je uprava prijedorskog „Vodovoda“ – osam ugovora, 1.196.820 KM...

Samo od januara do kraja septembra ove godine zagrantovano joj je 274.589 KM sa PDV-om. Deset radnika Nikoline Janković, uključujući i administraciju firme, uspije da pokupi sav medicinski otpad u RS. Procedure gotovo nema, svi poslovi mahom se završavaju direktnom dogovorima.

Zanimljivo je pratiti preduzetnički rast Stefana Krnete, partnera IT biznisa porodice Dodik, ali i zeta dekana Medicinskog fakulteta u Banjaluci, nekadašnjeg SNSD ministra zdravlja RS i kuma Miloradovog Ranka Škrbića. Za samo devet mjeseci ove godine „Dwelt“ čiji je vlasnik uspio je sa javnim preduzećima pod kontrolom stranke potpisati devet ugovora vrijednih 38.365.159 KM.

Sloboda govora, po „Paponji i partnerima“, nije apsolutna. Možda. Iz njihovog ugla. Istina svakako jeste. I stoji u dokumentaciji. A tamo piše da su se „Ceste“ d.d. Mostar izuzele od primjene ZJN samo na osnovu izmijenjenog Statuta, da su im ovu samovolju omogućila i dva premijera Fadil Novalić i Nermin Nikšić, kao i da je samo 2023. godine, mimo kontrole, potrošeno 6,3 miliona KM. Ovo nije utvrđivao Žurnal, već institucije BiH koje plaćaju građani.

Glavni republički revizor Jovo Radukić žmiri na tendersko djelovanje Službe predsjednika RS. Dok je tako, zime nema za firmu „Sparta Armour“, glavnog i jedinog dobavljača odlikovanja. Dominacija bez konkurencije ove godine građane je koštala 149.643 KM. Od 2013. godine firma u vlasništvu Miloradu Dodiku bliske porodice Teodorović je bez premca. Ukupno 15 ugovora bilo je vrijedno 1.975.197 KM sa PDV-om.

Namještanje poslova članovima porodice, kumovima, prijateljima i stranački važnim osobama u cijeloj BiH godišnje iz državnih, entitetskih, kantonalnih, opštinskih, budžeta javnih preduzeća i ustanova opustoši više od četiri milijarde KM. Na nivou BiH u martu prošle godine usvojen je Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama. Izvještaji o primjeni ne sadrže optimizam.  

Onaj ko u BiH prizna kriminal, i to milionski, automatski ima kartu za visoko biznis društvo. Takvi su redovno bliski vlastima, njihovi poslovi cvjetaju, budžeti su im širom otvoreni, ugovori s državom zagarantovani, eventualna dugogodišnja suđenja dovedena do besmisla. Vrata tenderskog raja tako su (ponovo) otvorena za vlasnike „Promedinga“, „Travel for Fun“, „Sinks laboratorije“, hapšene u nikad pravosudno okončanoj aferi „korona ugovori“.

Na privremenom finansiranju, koje podrazumeva ograničeno i strogo kontrolisano trošenje javnog novca, Grad Banjaluka u martu je raspisao tendere za odabir firme(i) koja(e) će u naredne dvije godine utvrđivati zdravstveno stanje drveća i orezivati ga (173.160 KM sa PDV-om!) i prostrijeti travnati tepih u Ćirilični park (55.692 KM!). „Greener“ je svježe otvoren, spreman za patriotski tenderski rast. Pripomoći će „Šuma plan“.

U godinu u kojoj mu za vratom stoji milijarda KM koju mora da vrati po osnovu kredita, a entitetski budžeti više nisu budžeti, predsjednik RS, mora da izmisli novog neprijatelja. Dok „udara“ po, kako je i sam rekao, dokazanom prijatelju USAID-u, ali i prijeti kompletnom NVO sektoru, koji otkriva razmjere korupcije, poreske obveznike valjalo bi podsjetiti - od 2015. do 2024. IT firma „Prointer“, s kojom „sarađuje“ Igor, sin Milorada Dodika, od javnog sektora dobila je 1.061 ugovor vrijedan nevjerovatnih 313.837.676 KM.

Tender za nabavku usluga servisiranja rashladnih uređaja je poništen i predmet je vraćen ugovornom organu na ponovno odlučivanje. Vrijednost procijenjene nabavke bila je 10.000 KM, kao kriterij za dodjelu ugovora navedena je najniža cijena, a prihvatili su ponudu firme FRIGO H&S d.o.o. Sarajevo, čija je ponuđena cijena iznosila 11.591 KM