Radovan Karadžić prvostepeno je u Haškom tribunalu osuđen na 40 godina zatvora za ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Osuđen je za djela genocida u Srebrenici, progone, istrebljenja, ubistva, deportacije, nehumana djela, teror, protivpravne napade na civile kao zločine kao sastavne dijelove zločina protiv čovječnosti i zločina protiv pravila i običaja ratovanja.
Sudsko vijeće nije željelo praviti presedan te je zaključilo nema dovoljno dokaza po prvoj tački optužnice kojom je tužilaštvo tvrdilo da je na području opština Prijedor, Sanski Most, Ključ, Vlasenica, Zvornik, Bratunac i Foča počinjen genocid. Vijeće nije sporilo da su u tim opštinama Bošnjaci i Hrvati da su dobijali otkaze na radnim mjestima, da im je bilo ograničeno kretanje, hapšeni i zatvarani u 50 zatvoreničkih objekata u 20 opština. Vijeće je konstatovalo da su u tim objektima bili izvrgnuti nečovječnom postupanju, a njihova imovina opljačkana. Predsjedavajući O-Gon Kwon naglasio je da vijeće zaključuje da su bosanski Srbi činili ubistva, istrebljenje i deportaciju Bošnjaka i Hrvata, što predstavlja zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u tih 20 opština te da je za to kriv Radovan Karadžić, ali vijeće ipak nije prihvatilo navode tužilaštva da je rijeć o genocidnoj namjeri, te je tu tačku optužnice u presudi odbacilo.
Nasuprot tome, Karadžić je proglašen krivim i osuđen za genocid na području Srebrenice. Radovan Karadžić i Ratko Mladić osmislili su dugoročni plan da se civilno stanovništvo Srebrenice trajno i prislino ukloni iz tog grada, naveo je predsjedavajući Kwon. Vijeće je zaključilo da je Karadžić imao sve informacije o tome šta se dešava u Srebrenici, da je dobijao pisane izvještaje kao i da je razgovarao sa vojnim i civilnim rukovodstvom bosanskih Srba o tome gdje i kako da se pobije stanovništvo Srebrenice. Van razumne je sumnje prema presudi da Karadžić ne samo da nije spriječio nego je bio saglasan pa i naređivao da se pobiju zarobljeni muškarci iz Srebrenice i Podrinja.
Radovan Karadžić je progašen individualno krivim i za granatiranje i snajpersko djelovanje po Sarajevu, zbog kojeg je, zaključuje vijeće, hiljade civila trpjelo strah jer su u svakom trenutku bili na meti snajperista i minobacača Sarajevsko-romanisjkog korpusa VRS. Stav vijeća je da je Karadžić podržavao i odobravao sistemske napade na civile Sarajeva, odnosno da su civili namjerno bili podvrgnuti vatrenim dejstvima te je donijelo zaključak da je Radovan Karažić kriv po ovoj tački optužnice tačnije za ubistva, napad na civilno stanovništo, vršenje terora i ubistava kao zločina protiv čovječnosti.
Sudsko vijeće prihvatilo je dokaze tužilaštva i da je Karadžić kriv za uzimanje međunarodnih vojnika za taoce tokom 1995. godine.
Predsjedavajući vijeća O-Gon Kwon najavio je da će druga dva člana vijeća, sudije Howard Morrison i Melville Baird priložiti svoja djelomično izdvojena mišljenja o presudi.
Radovan Karadžić uhapšen je 21. jula 2008. godine u Beogradu, nakon 12 godina skrivanja. Koristio je lažni identitet na ime Dragan Dabić, predstavljajući se kao teraput alternativnom medicinom. Tokom šest i po godina dugog procesa, saslušano je 585 svjedoka, od žrtava preko pripadnika UN mirovinih snaga do stručnjaka za pitanja ratnih zločina, odnosno međunarodnog ratnog prava. Tužilaštvo je u završnoj riječi tražilo doživotnu kaznu, dok je Karadžić, koji se branio bez advokata u sudnici, negirao odgovornost i tražio oslobađajuću presudu. Slijedi mogućnost Karadžićeve žalbe i donošenje konačne, pravosnažne presude Apelacionog vijeća Haškog tribunala koja će vjerovatno biti donijeta do kraja naredne godine.
(zurnal.info)