AFERA BOSNALIJEK: Gozba za 160.000 osoba plaćena devet miliona maraka!

Optužnicu protiv šest osoba u slučaju Bosnalijek potvrdio je u petak 25. decembra Kantonalni sud u Sarajevu ali još uvijek nije odlučio o prijedlozima Tužilaštva za privremene mjere osiguranje imovine koju su stekli optuženi Edin, Amar i Izet Arslanagić, Aida Selvić, Šefik Handžić, Jasmin i Hasan Šepo, potvrdilo je Tužilaštvo Kantona Sarajevo.

Kantonalni sud u Sarajevu još uvijek nije odlučio o prijedlozima Tužilaštva da se donesu odluke, privremene mjere kojima će se zabraniti otuđenje imovine od strane optuženih, navodi se u saopštenju Tužilaštva.

U saopštenju se kaže da je Tužilaštvo u ranoj fazi istrage tražilo mjere osiguranja od Kantonalnog suda ali da te mjere do danas nisu izrečene.

Sud nije donio ni mjere zabrane otuđenja ili opterećenja dionica, vrijednosnih papira i udjela u fondovima optuženih optuženih kao ni privremene mjere kojima se optuženim Edinu i Amaru Arslanagiću, Šefiku Handžiću i Hasanu Šepi zabranjuju bankarske transakcije.

Tužilaštvo smatra da bi mjere osigurale da se imovina za koju postoji osnovana sumnja da je stečena krivičnim djelima ne otuđi do okončanja krivičnog procesa.

U svojoj optužnici Tužilaštvo tereti sedam osoba da su pribavili imovinsku korist od gotovo 24 miliona maraka. Optužnica se sastoji od slučajeva u kojima smo u Žurnalu godinama pisali ali donosi i neke nove detalje.


Najveći party na svijetu

Sedam optuženih u aferi Bosnalijek Tužilaštvo tereti da su pripadnici grupe za organizovani kriminal koja je preko drugih firmi izvlačila novac iz Bosnalijeka zloupotrebom položaja, sklapanjem štetnih ugovora, pranjem novca, poreznim utajama i drugim djelima.

Bivši dugogodišnji direktor Bosnalijeka se optužuje da je organizovao i rukovodio ovom grupom uposlenika Bosnalijeka. Jedna od njih je i Aida Selvić koja je istovremeno radila za Bosnalijek i kompaniju Brštanica Hasana Šepe. Brštanica je, navodi se u optužnici, poslovala u prostorijama Bosnalijeka ali nije imala kadrove niti resurse za poslove koje im je povjeravao Bosnalijek odnosno Edin Arslanagić. On je sa Brštanicom potpisao ugovor 1. februara 2002. godine i dao saglasnost za potpisivanje još osam aneksa do 2010. godine o ugostiteljskim uslugama.

Brštanica je za radnike pripremala obroke, kafe, čajeve, bezalkoholna pića i poslovne ručkove i koktele na prijemima i svečanostima. Troškove je odobravao Šefik Handžić,  Izvršni direktor za opšte finansije i rukovodilac Sektora za finansije a troškovi su bili veći od stvarnih. U ime Brštanice troškove je fakturisala Aida Selvić, istovremeno i uposlenica Bosnalijeka.

Tužilaštvo navodi da je uprava Bosnalijeka bila svjesna da Brštanica fakturiše veći broja obroka od onih koje su zaista i pripremljeni pa je na taj način Bosnalijek oštećen za 3,6 miliona maraka dok je budžet Kantona Sarajevo oštećen za gotovo 300.000 maraka tokom šest godina. U istom periodu Brštanica je pripremala hranu i piće za poslovne ručkove i koktele. Brštanica je od 2005. do 2011. godine fakturisala 849 takvih okupljanja gdje je serviran takozvani komplet meni sa pićem za 159.830 osoba i 23 koktela za 65.116 osoba što je Bosnalijek ukupno koštalo devet miliona maraka.

Za ove događaje, navodi se u optužnici, ne postoji dokumentacija koja dokazuje ko je, kada i za koga organizovao događaje niti se dokumentacijom dokazuje da je broj fakturisanih pića i hrane u stvarnosti bio toliko velik.

Neplaćeni porez Kantonu Sarajevu samo u ovom slučaju prelazi pola miliona maraka a Federacija je kroz manji iznos dioničkog kapitala oštećena za 1,7 miliona maraka.

Za svih šest godina koliko je Brštanica naplaćivala Bosnalijeku obroke i pića, najveća farmaceutska kompanija u Bosni i Hercegovini, u kojoj je tada Federacija bila najveći pojedinačni dioničar, plaćala je sanitarne preglede osoblja restorana Brštanice, troškove odrđavanja uređaja i inventara, popravke aparata i opreme i druge slične troškove poput adaptacije i renoviranja što je za šest godina koštalo više od 700.000 maraka.

Sin vlasnika Brštanice Hasana Šepe, Jasmin, naplaćivao je od Bosnalijeka troškove prevoza radnika. Njegova firma Carpe Diem u tom periodu, navodi se u optužnici, nije imala svoja vozila nego je angažovala druge prevoznike. Tako je prevoz za radnike Bosnalijeka bio skuplji jer se pojavio posrednik iako je kompanija imala službu za prikupljanje najboljih ponuda. Na stvarne cijene prevoza Carpe Diem je dodao 305.000 maraka tokom dvije godine što pokazuju fakture koje je ova firma plaćala prevozniku koji je zaista prevozio radnike.

Brštanica i Carpe Diem su od 2005. do 2011. godine za Bosnalijek nabavljali i kancelarijski materijal i sitni inventar. U stvarnosti su ove kompanije bila samo posrednici između Bosnalijeka i stvarnih dobavljača. Razlika u cijenama bila je 703.000 maraka a ukupna šteta za Bosnalijek veća od 1,1 milion maraka, navodi se u optužnici.

Od 2006. do 2011. godine Carpe Diem je čistio apartmane čiju je izgradnju platio Bosnalijek. Zarada Jasmina Šepe, odnosno šteta Bosnalijeka, veća je od pola miliona maraka.

Privođenje Amara Arslanagića (Foto: Adi Kebo/zurnal.info)

Edin Arslanagić je sinu Amaru, kao direktoru inostranih tržišta, odobravao službena putovanja koje tužioci nazivaju turističkim. Našli su niz nepravilnosti u pravdanju računa. Ukupni troškovi Amarovih putovanja na kraju su iznosili više od 200.000 eura.


Apartmani za prijatelje i rodbinu

Edin Arslanagić i Hasan Šepo potpisali su 2005. godine ugovor o zajedničkom ulaganju u apartmane na Bjelašnici. Po ovom ugovoru Bosnalijekovi tršokovi izgradnje bili su veći od devet miliona maraka a dobit, bez obzira na krajnju cijenu i zaradu, fiksno tri miliona maraka u novcu ili u aprtmanima. Sva preostala zarada pripadala je Brštanici.

U vrijeme potpisivanja ugovora, navodi se u optužnici, nije postojala ovjerene dokumentacija pa ni osnov za potpisivanje ugovora a Brštanica nije imala “sredstva niti namjeru da investira u izgradnju”. Uz sve to uprava Bosnalijeka je znala da će biti odstupanja u konačnoj kvadraturi apartmana pa je dodatnih gotovo 1.500 metara kvadratnih izgrađeno mimo glavnog projekta kojeg je radio Izet Arslanagić, uposlenik Brštanice. Ova kompanija u vrijeme potpisivanja ugovora nije bila građevinska firma niti je imala opremu ni stručnjake za gradnju. Apartmane je izgradila druga firma a razliku od 1,6 miliona naplatila Brštanica, piše u optužnici.

Bosnalijek je Brštanici dao kredit za izgradnju apartmana. Novac za kredit Brštanici Bosnalijek je dobijao podižući u svoje ime kredite kod banaka dajući u zalog imovinu kompanije. Bosnalijek je Brštanici ukupno pozajmio 10,8 miliona maraka.

Optužnica navodi i kako su Bosnalijek i Brštanica novac prebacivali preko fizičkog lica. Kredit od milion maraka Brtšanici ova je firma dalje prebacila na fizičko lice uz kamatnu stopu od nula posto na period od 108 mjeseci i ratu veću od devet hiljada maraka iako je ta osoba u vrijeme odobravanje kredita imala platu od oko 450 maraka. Gotovo 240.000 maraka kredita nikada nije vraćeno jer je Hasan Šepo taj dio duga oprostio, navodi se u optužnici.

Svoju dobit od tri miliona maraka Bosnalijek je naplatio kroz 15 apartmana.

Edin Arslanagić ovlastio je Hasana Šepu da u ime Bosnalijeka prodaje apartmane uz popust od 12 posto i čak 30 posto za posebne kupce. Posebnim kupcima odobreno je ukupno 1,1 milion maraka popusta a ti posebni kupci su bili članovi Nadzornog odbora, sinovi i kćerke radnika Bosnalijeka i Brštanice. Amaru Arslanagiću je odobren popust od 29 posto, Jasminu Šepi 30 posto. Na ovaj način prodano je 19 apartmana a krajnja šteta za Bosnalijek je bila 1,8 miliona maraka.

Dodatna šteta kompaniji napravljena je razlikom troškova gradnje od 20 miliona i troškova izgradnje od 13,7 miliona maraka. Kako je Bosnalijek bio jedini i stvarni investitor umjesto ukupne zarade od 6,9 miliona maraka Bosnalijek je dobio 15 apartmana vrijednih manje od tri miliona maraka. Brštanica je raznim drugim manjim poslovima na izgradnji apartmana oštetila Bosnalijek za još nekoliko stotina hiljada maraka. Obavljene radove, baš kao i obroke, Brštanica je fakturisala u većem iznosu od stvarne vrijednosti.

O troškovima prevoza lijekova u Rusiju već smo ranije pisali u Žurnalu. Tužilaštvo tereti upravu kompanije da je angažovanjem prevozne kompanije, koja je opet posao povjerila drugoj kompaniji, napravila razliku plaćene i stvarne cijene prevoza od 1,6 miliona maraka.

Na kraju skraćene optužnice dostupne javnosti Tužilaštvo navodi da su “organizatori i članovi grupe za organizirani kriminal, međusobnim dogovorom i međusobno povezanim radnjama učinili više krivičnih djela iskorištavanjem svog položaja i ovlasti, te kao odgovorne osobe iskoristile službene ovlasti, prekoračili granice svoje službene ovlasti, raspolagali novcem i imovinom velike vrijednosti za koju su znali da su pribavljeni počinjenjem krivičnog djela, upotrebljavajući ga u gospodarskom i drugom poslovanju, sklapali štetne ugovore, krivotvorili službene isprave, vršili poreske utaje, te su tako sebi i drugima pribavili korist odnosno teže povrijedili prava drugog”, za šta je predviđena kazna zatvora od pet godina ili veća.

O aferi Bosnalijek Žurnal je u aprilu 2014. godine napravio dokumentarni film.

(zurnal.info)