Više od polovine ispitanih studenata (55%) odgovorilo je potvrdno na pitanje da li je varalo na ispitu. Ispitanici su bili studenti društveno-humanističkih studija Univerziteta u Sarajevu, Univerziteta u Banjoj Luci, Sveučilišta u Mostaru i Univerziteta u Zenici.
U okviru istraživanja čiji su rezultati objavljeni u priručniku Nelegalni oblici stjecanja znanja na visokoškolskim institucijama u BiH (Studija socijalne deformacije u akademskoj kulturi; autori Nerzuk Ćurak, Haris Cerić i Sead Turčalo), ispitani su isključivo studenti koji studiraju na javnim univerzitetima u BiH. Unutar spomenutih fakulteta ispitana su 164 studenta prve godine studija, 82 druge godine, 131 student treće godine, 109 četvrte i 13 studenata pete godine studija.
Autori su u priručniku naveli oblike varanja tokom studija i percepciju studenata u kojoj mjeri su ti oblici varanje, kao i procenat ispitanih studenata koji su učestvovali u nekoj od ovih aktivnosti.
To su falsificiranje biografije, falsificiranje istraživačkih podata i rezultata, preuzimanje dijelova nekog teksta sa interneta, ili iz magazina, knjiga... bez navođenja izvora, predstavljanje radova preuzetih sa interneta ili radova drugih studenata kao vlastitih radova, pomaganje drugim studentima da varaju na ispitu, prepisivanje od drugih studenata uz njihovu dozvolu ili bez njihovog znanja, korištenje digitalne tehnologije (npr SMS) kako bi se uz pomoć nekoga drugog prepisivalo na ispitu, dobijanje pitanja i odgovora od nekoga ko je već radio test, korištenje nedozvoljenih pisanih bilješki („đonovi“, „puškice“) za prepisivanje na ispitu, korištenje mobilnih telefona, špijunskih uređaja („bubica“, kamera i sl.) za prepisivanje na ispitu uz pomoć nekoga drugog.
Kako varaju studenti
Najveći broj ispitanika nikada u toku svog studija nije koristilo špijunske uređaje za prepisivanje (bubica, kamera i sl.), dok je 7,2 posto ispitanih barem jednom koristilo ovaj tip varanja na ispitu. Svaki četvrti student koristio je mobilni telefon za prepisivanje na ispitu.
Najčešće primjenjivani oblik varanja, i to više puta, dobijanje je pitanja ili odgovora od nekoga ko je već radio test ili ispit: 68 posto ispitanih studenata barem jednom je dobilo ispitna pitanja i odgovore, a 39,1 posto i više puta. Kako su autori naveli, najčešće se vara na način da se pitanja dobijaju od nekoga ko je već radio test, zatim prepisivanjem od drugog studenta uz njegovu dozvolu, te preuzimanje dijelova nekog teksta s interneta bez navođenja izvora:
U odgovorima na otvoreno pitanje vezano za oblike varanja na ispitima studenti najčešće navode: izlazak na ispit umjesto nekoga drugog, korumpiranje nastavnika – „kupovina“ ispita, i korištenje raznih vidova bilješki (na klupi, ruci, zidovima, hlačama, torbi, patikama).
Autori navode i „sklonost“ određenog spola ka vrsti varanja: preuzimanju dijelova nekog teksta sa interneta bez navođenja izvora i korištenju mobitela za prepisivanje skloniji su studenti muškog spola.
Za ispitane studente najozbiljniji oblik varanja je korištenje špijunskih uređaja, a najbezazleniji dobijanje pitanja ili odgovora od nekoga ko je već radio test.
Studenti su vrlo svjesni problema varanja i njegovog obima na univerzitetima, smatraju autori. Ipak, jesu li ikada prijavili nekog studenta zbog varanja na ispitu?
Od 472 ispitanika koja su odgovorila na ovo pitanje samo dva su navela da su prijavila drugog studenta zbog varanja. Na pitanje: Koliko je vjerovatno da prijaviš bilo koju vrstu akademskog varanja koju si uočio?, čak 33,9 posto ispitnih odgovara sa „potpuno nemoguće“, a tek 2,4 sa „u potpunosti moguće“:
- Studenti se u procjeni vjerovatnoće da li će prijaviti bilo koji oblik akademskog varanja koji su uočili, statistički znatno razlikuju prema godini studija, odnosno, češće od prosjeka bi to uradili studenti četvrte i pete godine studija – navodi se u priručniku.
Previše ispita glavni razlog varanja
Iako najveći postotak ispitanika (41,1%) smatra da su disciplinske mjere za varanje na ispitima na fakultetima na kojima studiraju „dobre“ i „veoma dobre“, na drugoj strani, ispitanici smatraju da su efekti tih mjera na smanjenje varanja na ispitima loši ili veoma loši. Nivo informiranosti o pravilnicima na univerzitetima o disciplinskim mjerama predviđenim za varanje na ispitima nije na zadovoljavajućem nivou.
Najviše informacija o posljedicama varanja na ispitima studenti dobijaju od nastavnog osoblja, odnosno profesora i asistenata, zatim od drugih studenata te web stranica fakulteta. Studenti se o posljedicama varanja u 36,6% slučajeva nikako ne informiraju u službama fakulteta i dekanatima.
Zašto studenti varaju na ispitima? Glavni razlog je previše ispita u isto vrijeme, navodi se u istraživanju. Razlog koji najmanje utječe na varanje je važnost stjecanja diplome, jer se znanje ionako ne cijeni u današnjem vremenu. Ostali razlozi su nedostatak vremena za spremanje ispita, nedovoljno razumijevanje gradiva, želja za boljom ocjenom, odsustvo interesa za predmet, „svi to rade i uspijeva im“, ni sam profesor se previše ne uzbuđuje zbog prepisivanja, pritisak sredine.
Studentima koji su se izjasnili da su nekada varali na ispitu ostavljena je mogućnost da sami navedu razloge koji nisu ponuđeni u upitniku. Ispitanici su dali i sljedeće odgovore: „Osam puta sam izlazila na ispit iz istog kolegija. Šta biste vi napravili?“, „Nezanimljivo gradivo i suvišni zadaci (seminarski i grupni radovi) na nezanimljive teme“, „Želim samo diplomu“, „Zato što najbolje ocjene imaju studenti koji izlaze na bubice, a Fakultet ne radi ništa po tom pitanju. Postalo je jako frustrirajuće, i onda dobijem potrebu da i sama nešto prepišem pošto na našem fakultetu ocjena definitivno nije mjerilo znanja. Puno studenata koji uče imaju manji prosjek od onih koji prekucaju na bubicu.“
Studenti koji su se u istraživanju očitovali kako nisu varali na ispitima, također su ponudili svoje viđenje zbog čega varaju oni koji to rade. Smatraju da su razlozi to što je „jeftinije“ doći do diplome preko bubice, da se radi o navici iz srednje škole, ne vidi se perspektiva nakon završetka studija, da je problem nezainteresiranost za akademske obaveze pri čemu se fakultet posmatra kao „nešto usput“, drugi prioriteti, „zato što je to kul“, navika da se do rezultata dolazi bez puno truda, studenti koji varaju žele biti najbolji ili žele samo diplomu ili prolaz:
- Kao što je bilo i očekivano, najveći stupanj odobravanja studenti koji su varali na ispitu nalaze kod svojih kolega sa studija (67,6%), zatim kod bliskih prijatelja (66,3%). Prema procjeni 54,9 ispitanih studenata profesori nikako ne odobravaju varanje na ispitima, dok to roditelji uopće ne odobravaju u 38,8% slučajeva. Studenti smatraju da su roditelji najmanje upoznati sa varanjem na ispitima njihove djece, slijede asistenti, zatim profesori.
Studenti smatraju da je najčešći način na koji akademsko osoblje doprinosi varanju na ispitima njihova nezainteresiranost za akademska postignuća studenata, a skoro polovina ispitanih studenata smatra kako je prisutna protekcija prilikom ocjenjivanja. Akademsko osoblje, prema mišljanju ispitanika, varanju na ispitima, doprinosi i nerealnim zahtjevima, a značajno manji broj ispitanih smatra da su to traženje materijalnih, nematerijalnih i seksualnih usluga.
Zanimljivo je i da jedan broj ispitanika kao slobodni odgovor na ovo pitanje navodi veliki broj studenata na ispitima, te slab materijalni položaj asistenata, koji studenti povezuju sa nezainteresiranošću i neposvećivanju pažnje tokom ispita.
Kao najvažniju društvenu vrijednost ispitanici su naveli poštenje, a na drugom mjestu znanje, navode autori u zaključku studije. Slijede čast i otpornost na korupciju, a na posljednjem mjestu socijalna pravda.
(zurnal.info)