U oktobru 2014. održavaju se Opći izbori u BiH a predizborna kampanja odavno je počela. Šta očekivati od 2014, izbora, političara u BiH? Prosječnom bh. građaninu teško se snaći u političkom ludilu u BiH pa pomoć možda mogu pružiti analitičari, koji za Žurnal iznose svoje viđenje razvoja situacije u državi.
Neki od njih bili su vrlo raspoloženi za razgovor ali kažu kako jednostavno ne mogu ni zamisliti šta se sve može dogoditi. Tako analitičar Srđan Puhalo smatra kako se “sve može dogoditi”:
- Ja apsolutno ne vidim neki sistem u svemu ovome. Nema sistemske politike, ne znamo ni ko je na vlasti, ko se za šta zalaže... ko je evropski, ko proevropski, ko anti... I pored najbolje volje ja ne znam šta se može dogoditi.
ŠTA ĆE SE DOGODITI
O mogućim scenarijima za Žurnal govore profesori iz Sarajeva i Mostara Asim Mujkić i Slavo Kukić i politička analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić.
1. Kako vidite razvoj političke situacije u BiH do izbora u oktobru ove godine?
Asim Mujkić: Politička situacija će se dalje usložnjavati i zaoštravati kako na međunacionalnom nivou s ciljem postizanja što obuhvatnije etničke homogenizacije, tako i na unutarnacionalnom nivou gdje nam predstoji ogorčena borba suprotstavljenih etničkih elita za vodeću poziciju unutar jednog konstitutivnog naroda (SNSD vs. SDS; HDZ vs. HDZ 90, SDA vs. SDP vs. SBB itd.) što je daleko značajniji front političke borbe nego puko međuetničko sučeljavanje.
Kako, u skladu sa dosadašnjim izbornim iskustvima, obično radikalnija i apokaliptičnija retorika ima najbolje šanse da motivira naše glasačko tijelo, za pretpostaviti je da će biti probijene nove dimenzije radikalnog diskursa. Svako ublažavanje radikalne retorike nosi kod nas rizik gubitka izbora.
U prilog novim dimenzijama radikalizma svakako će ići globalna financijska kriza, zamor EU i njeno desničarenje, proturječne interpretacije Sarajevskog atentata i ceremonije obilježavanja stogodišnjice Prvog svjetskog rata, rezultati Popisa stanovništva 2013 I niz drugih već standardnih tema koje variraju ili se kombiniraju od ugroženost našeg naroda do korumpiranosti pripadnika suparničke elite.
Tanja Topić: Prerano smo ušli u izbornu kampanju. A to opet znači da je život stao, kao i svi reformski procesi, jer političke partije taktiziraju i koketiraju sa glasačima. Počelo je pozicioniranje političkih stranaka, a time i povlačenje iracionalnih poteza, koji su nas doveli u ozbiljne probleme.
Na drugoj strani, ako posmatramo takvo političko ponašanje, vidimo po ko zna koji put da na političkoj sceni nedostaje političke odgovornosti. Strasti se lako uzburkaju, nanese se ogromna šteta građanima, a da niko i ne pomisli da bi za to neko trebalo da snosi odgovornost.
Vidimo i distanciranje pojedinih političkih partija od svojih partnera u vlasti, sve kako bi se pred očima javnosti pokazale kao one dobre, koje, iako su, neke i decenijama, sudjelovale u vršenju vlasti, i kao takve nemaju ništa sa ovima koji vladaju. To dodatno zbunjuje sve nas, jer više ne znamo ko je s kim, ko je protiv koga, šta je čiji interes i, što je najgore, kako iz tog začaranog kruga izaći.
Slavo Kukić: Jako sam sklon uvjerenju da će nju karakterizirati kontinuitet političke radikalizacije. Pri tome mislim, prije svega, na činjenicu da se od Dodika može očekivati nastavak prakse negiranja BiH, a sukladno tome, onda, i nastavak prakse razvlašćivanja BiH za račun moći entiteta. Mislim, potom, i na otvorenije pridruživanje takvoj praksi lidera HDZ-a, iako je ona i u ovom momentu poprilično očita.
Na koncu, djelovanja protiv budućnosti BiH će biti i unutar bošnjačke etnonacionalne političke filozofije – iako će on, li samo na prvi pogled, biti uvijeno u oblandu demokratskih sudova i vrijednosti. Sve u svemo, naredna godina dana ni po čemu neće moći biti okarakterizirana kao godima doprinosa stanilizaciji – ni političkoj ni ekonomskoj.
2. Mislite li da će se stvarati nove koalicije ili će se postojeće raspasti?
Asim Mujkić: U okvirima etnopolitičkog izbornog sistema koji nagrađuje nepomirljivost, nesaradnju i unutaretničku homogeniziranost svaka priča o koalicijama je besmislena. To su uglavnom postizborne koalicije između predvodnika etničkih blokova koje su kao što znate krajnje interesne i određene dnevno-političkim tokom zbivanja. To u biti i nisu koalicije. Jedino koaliranje koje bi imalo smisla bilo bi ono ideološko koje bi imalo prekoetnički i prekoentitetski karakter prije izbora, a s obzirom da u BiH ne možemo niti govoriti o ideološkom spektru jer su gotovo sve partije desne, malo je vjerovatno da će se to ostvariti, osim toga pravo poprište općih izbora nije prostor BiH već etnički prostori kako sam već naznačio, dakle nešto što nas već a priori situira u područje desnice.
Tanja Topić: Mislim da su se do sada izdeferencirali neki čvrsti blokovi, kao što je u RS-u: SNSD, DNS i Socijalisticka partija, i mislim da će to tako i ostati i pred ove izbore. Što opet ne znači da će sve ove partije sudjelovati u novom formiranju vlasti. Također mislim da tu neće biti stvaranja predizborne koalicije, ali ne bih isključila da i ove tri stranke izađu sa zajedničkim kandidatima za predsjednika RS-a i Predsjedništvo BiH.
Sasvim je izvjesno da će opozicija u RS-u nastupiti zajednički na izborima, a to znači također zajedničke kandidate i, mislim, jedan korak više – nekoliko zajedničkih lista za parlamente, dakle, neće svaka politička opoziciona partija ići sa posebnim listama za parlament kako se glasovi ne bi rasipali. I tu su stvari, čini mi se, do sada i najjasnije. Sve ostalo je prilično otvoreno.
Mislim da neće doći do stvaranja značajnih predizbornih koalicija, a iskustvo nas uči, postizborne koalicije pravi svako sa svakim. Ljuti neprijatelji sa omraženima, jer se njihovo političko djelovanje svodi na matematičke koalicije, ne programske. Zato smo godinama zarobljenici „više matematike”. Da li će se neka partnerstva i koalicije koje imamo sada raspasti prije izbora i dovesti do novih preslagivanja, ne znam, ali bilo bi to besmisleno, nekoliko mjeseci pred izbore, kad neki stari novi nemaju vremena ni da se čestito smjeste u fotelje, a pri tome preuzmu odgovornost i kredite onih koji su godinama vladali, djeluje politički suicidalno.
Slavo Kukić: Mnogi detalji u ovom momentu govore u prilog tezi kako bi stari savez, onaj iz 1990. godine – savez SDA-SDS-HDZ – ponovo mogao „uskrsnuti“. Dogodi li se to, a malo je argumenata u prilog drugačijim scenarijima, proces razgradnje BiH po etničkim šavovima je poprilično izvjesna budućnost.
3. Kakvu predizbornu kampanju očekujete?
Asim Mujkić: Očekujem spektakl radikalizma u svakom obliku.
Tanja Topić: Svaki put kad imamo izbore kažemo, mnogi od nas, da će to biti najprljaviji izbori do sada, a pratit će ih i najprljavije kampanje. Kako je izborna kampanja već u toku, ne vidim neke bitnije razlike u odnosu na prethodne. Ona i dalje ima snažan nacionalni kurs, i očito da će teme koje podižu nacionalni krvni pritisak biti dominantne. Po ko zna koji put.
Vidimo da je nastavljena priča o osamostaljivanju RS-a, da „neprijatelji udaraju sa svih strana” na nacionalne identitete i etničke okruge. Tu treba dodati i priču i akcije u borbi protiv kriminala i korupcije i za očekivati je da „padnu i zrtve” iz sopstvenih redova. Iznosit će se dosta prljavog veša o političkim protivnicima, i nastojat će ih se diskreditovati na najgori mogući način. Sve već viđeno!
Slavo Kukić: Najjednostavnije, krajnje prljavu – kao nikad do sada nakon okončanja rata. Zašto? Zato što, krajnje pojednostavljeno, nitko od partija u vlasti – na bilo kojoj razini dakako – neće imati puno materijala govoriti o onome što je u tekućem mandatnom periodu od obećanog i ostvario. Što je supstitucija za to? Udaranje po drugima, potencijalnim konkurentima. A koja je, u svemu tome, pozicija novoformiranih političkih partija? Gotovo pa identična. Ne znam koliko je autentičan SDP „Plan aktivnosti za internet propagandu“. Ali, u njemu se – čak i u slučaju da je falsificiran – nalaze odgovori na mnoga pitanja u vezi s predstojećom predizbornom kampanjom.
Predviđati rezultate izbora teško je i nezahvalno. Do sada su deblji kraj izvlačili građani. I u oktobru će, smatra Tanja Topić, građani biti najveći gubitnici ukoliko na izbore izađu stari politički akteri sa dosadašnjim političkim stilom, bez vizije i novih ideja kako se pomjeriti sa mrtve tačke:
- To bi, po meni, značilo nastavak političke agonije „status quo”, u kojoj živimo zadnjih godina. Ukoliko građani svoje razočarenje iskažu neizlaskom na izbore, onda se načelno neće desiti nikakve promjene, i na vlasti će manje-više ostati oni koji sada vladaju. Njihovi vojnici će sigurno izaći na izbore. Sadašnjim strukturama vlasti prirodno više odgovara manja izlaznost na izbore.
S druge strane, građanima će biti veoma teško prepoznati ko je odgovoran za trenutno stanje, jer su sve ove političke opcije, na različitim razinama sudjelovale u vršenju vlasti. Čini mi se da je najveći potencijal za razočarenje među glasačima socijaldemokratskih partija u oba entiteta. SDP BiH je posmatran kao velika nada i alternativa postojećim etnonacionalnim partijama, u međuvremenu došlo je do razlaza Željka Komšića sa SDP-om, što će svakako značiti premještanje dijela glasova ka Demokratskoj fronti.
Na proteklim lokalnim izborima upravo je zabilježen trend pada broja glasova socijaldemokratskim partijama i mislim da će taj trend biti nastavljen i u ovoj godini. U Republici Srpskoj SNSD je već dugo na vlasti, zadnje godine su obilježene teškom ekonomskom i socijalnom situacijom. Ako to bude motiv za izbor stranke, onda je logičan pad broja glasova SNSD-a, a ako prevagne po ko zna koji put nacionalna motivacija, onda će SNSD zadržati taj ekskluzivni nacionalni prostor zaštitnika srpskih nacionalnih interesa. Sasvim sigurno je da će se još uvijek veliki broj glasača opredjeljivati upravo prema tome. Ali, do izbora ima još dosta vremena, pa su moguće i brojne neočekivane situacije, koje u posljednjem trenutku mogu preokrenuti izbornu odluku glasača – kaže.
A da će najveći izborni gubitnik biti SDP, smatra Slavo Kukić. Razlog je, kaže, apsolutna razočaranost i biračkog tijela, onog njegova dijela koji je na posljednjim izborima glasovao za ovu partiju, ali i najvećeg dijela članstva SDP zbog grubog političkog makijavelizma stranačkoga vodstva zbog kojega je i čitava stranka napravila prepoznatljiv otklon u odnosu na temeljnu ideju, ideju socijalne demokracije. Pad će, smatra Kukić, pretrpjeti i SNSD ali i još neki:
- Pad gotovo do neprepoznatljivost će, iako se ne radi o posebice utjecajnoj političkoj partiji, doživjeti i HSP. Jako sam, na koncu, sklon uvjerenju da će prepolovljavanje glasova zadesiti i stranku gospodina Radončića.
S druge strane, od narednih bi izbora mogli profitirati SDA – čiji bi se broj glasova mogao kretati na razini SDP-ovih s prethodnih izbora. Izborni bi kajmak, potom, mogao pokupiti i HDZ – kojem stvari idu na ruku. Iako pred svoje biračko tijelo ova stranka ne može izići s rezultatima ostvarenim u prethodne četiri godine, na ruku joj ide štošta. I mislim da sve to je vjetar u leđa retorici o hrvatskoj ugroženosti, na kojoj će HDZ uporno jahati i na njoj osvojiti još jedne izbore.
Osobno, na koncu, vjerujem kako bi na političkom nebu definitivno mogla zasjati i jedna od novoutemeljenih političkih stranaka – Demokratska fronta Željka Komšića. Po mojoj procjeni, naime, ona je posljednja slamka nade za građanski dio bh. Biračkoga tijela, onog koje tradicionalno glasuje za SDP i koje je ovom strankom razočarano. Toga su svjesni i Komšićevi politički takmaci – ali ne samo ljudi iz SDP-a nego i drugi. Komšić je trn u oku i SDA-u, i SBB-u i SNSD-u. I stoga sam sklon uvjerenju kako će biti izložen najružnijem političkom „puškaranju“ – i to ne s jedne nego bukvalno sa svih strana.
(zurnal.info)