Kratka istorija nasilja u RS: Zakonom dozvoljena sila protiv domaćih izdajnika i stranih plaćenika

Aktivisti nevladinih organizacija, građanskih udruženja ili inicijativa, kao i pojedinci (novinari, analitičari), sa stavovima koji se kose sa zvaničnom politikom u Republici Srpskoj nerijetko su javno, bez ijednog validnog dokaza ili argumenta, prokazani kao peta kolona, strani plaćenici, državni neprijatelji i rušioci sistema. U posljednje vrijeme sve češći su i fizički napadi!

ZAKONOM DOZVOLJENA SILA

Prije nekoliko dana, 23. avgusta ujutro, policija u Prijedoru je brutalno pretukla aktivistu Centra za mlade „KVART“ Nikolu Kuridžu, kojeg je potom držala u pritvoru. Iz “Kvarta” su saopštili da je Kuridža protivzakonito psihički i fizički maltetiran, dok su iz policije kratko poručili da je mladić zaslužio sve što mu se desilo i da je nad njim primjenjena “zakonom dozvoljena sila”.

Na ovaj ili onaj način, na meti napada vlasti u RS ranije su bili aktivisti Centra za zaštitu životne sredine iz Banjaluke, Oštre nule, aktivisti Udruženja “Kvir”, kao i pojedinci, poput Željka Vulića, koji su samo štitili privatnu imovinu, preko analitičara i novinara koji oštro kritikuju vlast.

Moja teza je vrlo jednostavna- u Republici Srpskoj stvorila se klima, koja nije od juče, u kojoj vlast vrlo lako etiketira ljude, nazivajući ih stranim plaćenicima i izdajnicima. To, u principu, ne mora ništa da znači. Međutim, tako se stvara klima da bilo ko može doći i učiniti nešto tim ljudima, a da to niko nije eksplicitno naredio, kaže psiholog Srđan Puhalo.

On je zbog stavova koje javno objavljuje, često proglašavan domaćim izdajnikom, stranim plaćenikom, ali i izložen verbalnim napadima putem društvenih mreža.

Kada ljudi na vlasti etiketiraju određene pojedince, oni time šalju poruku- ko je taj ko je podoban, a koji nije podoban, ko je dobar, a ko nije dobar. Iz toga proizilazi masu drugih stvari - s kim je dobro raditi, a s kim nije, s kim se dobro družiti, a s kim ne, ko je poželjan u medijima, a ko nije.
Mi imamo etiketiranja, bez ijednog argumenta, to je radio Stefan Karganović, praveći spisak domaćih izdajnika i stranih plaćenika koji su navodno protiv RS, bila je priča o stranim centrima moći u kojima se obučavaju ljudi iz RS, Budimpešti i bedževima, koji su podijeljeni onima koji su navodno dobili zadatak da ruše RS, naveo je Puhalo za Žurnal.

Problem je, ocijenio je on, što to vlast “sistematski njeguje”, s ciljem stvaranja paranoje u društvu, proizvodnje nevidljivih neprijatelja, koji variraju od prilike do prilike.

To je sistematsko sluđivanje građana, koji su po principu "evo vuka, evo vuka", stalno na oprezu ne bi li zaštitili RS od svih zala koji je napadaju. Te ljude vlast etiketira bez ikakvih činjenica i argumenata, ali i bez odgovornosti šta im se može desiti, ističe Puhalo.

Prema njegovim riječima, javnosti se šalje poruku i kako se treba ponašati prema tim ljudima, koji su bez ikakvih dokaza označeni kao strani plaćenici ili domaći izdajnici.

Nikada se ne zna kako će neko razumjeti tu poruku, da li će to doživjeti kao dozvolu da nasrne na nekoga, kao svoju svetu patriotsku dužnost da nekome razbije glavu. To niko ne zna i zbog toga nijedna vlast ne bi trebalo tako da se ponaša, naglasio je Puhalo.

SLUČAJ ŽELJKA VULIĆA

Žrtva represije sistema je Željko Vulić, koji je godinama vodio spor sa firmom "Grand Trejd", banjalučkog tajkuna Mileta Radišića, oko pristupnog puta ka svojoj kući. Sila je pobijedila, Radišić je u nekadašnjem “Picinom parku” napravio poslovni centar, a u borbi za svoj komad zemlje Vulić je premlaćivan, više puta hapšen, a u konačnici se našao na optuženičkoj klupi zbog fizičkog napada na policajce.

Okružno tužilaštvo Banja Luka podiglo je optužnicu 14. novembra 2014. godine, kada je započeta izgradnja pristupnog puta do kuće Željka Vulića. U namjeri da spriječi povredu svog posjeda, Vulić se suprotstavio policiji. Tada su tri policajca povrijeđena. Istog dana, pretučen je i Vulić, kada ga je policija izvukla iz vozila i ubacila u policijsku maricu.

Optužnica protiv Vulića je potvrđena i on se tereti za krivično djelo „Napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 388. stav 2 Krivičnog zakona Republike Srpske. Vulića Okružno tužilaštvo Banjaluka tereti i za nanošenje tjelesne povrede službenom licu. Za ova djela je zaprijećena zatvorska kazna.

Željko Vulić više ne vjeruje nikome, pa ni pravosuđu i izgubio je svaku nadu da će njegov slučaj biti riješen po pravu i pravdi.

Bio je simbol otpora građana Banjaluke, koji su željeli spriječiti Radišićevu firmu da uništi još jednu zelenu površinu u gradu i da se na njoj, uprkos brojnim sumnjivim procedurama, izgradi poslovna zgrada.

Duži vremenski period tokom 2013. godine održavali su se protesti šetača za očuvanje “Picinog parka”. Radišić je pobijedio, a oni koji su šetnjom izražavali protest zbog uništavanja parka koji je budzašto prodat vlasniku firme “Grand trejd”, našli su se pred sudom.

Poslije godinu i kusur dana od protestnih šetnji, na adrese devetoro šetača stigao je sudski poziv. Policija RS je protiv njih podnijela Zahtjev za pokretanjem prekršajnog postupka jer su, između ostalog, tokom nekoliko dana u junu 2013. godine godine  “prelazili na crveno”, te šetnjom po kolovozu “ometali normalno odvijanje saobraćaja”.

Sudinica je šetačima ponudila da prihvate krivicu, odnosno da budu kažnjeni uslovnom kaznom od šest mjeseci, te da plate sudske troškove u iznosu od 50 KM. Troje banjalučkih šetača odbilo je ponudu suda.

Jedan od njih bio je i Miodrag Dakić iz Centra za životnu sredinu.

Veoma sam iznenađen. Očekivao sam da će Sud odbaciti čitav taj proces, s obzirom da je policija napravila mnogo proceduralnih grešaka. Neki od ljudi koji se terete u ovom slučaju tih dana uopšte nisu bili u Banjaluci niti su bili u šetnjama. To je očigledno jedna vrsta pritiska na pojedine šetače, posebno na one za koje su oni smatrali da su na neki način uključeni u organizaciju protesta, rekao je Dakić svojevremeno za Žurnal.

On smatra da je pokretanje postupka protiv banjalučkih šetača okupljenih oko inicijative “Park je naš” određen vid zastrašivanja građana.

Novinar portal Buka Aleksandar Trifunović, protiv kojeg je takođe bila podnesena prijava, ocijenio je tada da Sud uopšte nije tretirao same proteste, već je cijeli slučaj izgrađen na kršenju saobraćajnih propisa.

Za Trifunovića je ovaj sudski proces bio “čin represije”, ali i svjestan pokušaj da se stigmiziraju samo određene osobe, s obzirom da su prekršajne prijave od nekoliko stotina šetača podnesene protiv samo njih devet.

Na kraju je banjalučki Okružni sud poništio presudu Osnovnog suda u Banjaluci i odbacio tužbu kojom su šetači Miodrag Dakić, Branislav Tešanović i Dražen Crnomat, bili proglašeni krivima za prelazak ulice kroz crveno svjetlo.

Srđan Puhalo smatra da su ovakve stvari neprimjerene u jednom pristojnom društvu. Prema njegovim riječima, demokratskim društvima je neprimjeren i vokabular, u kojem se pojedinci etiketiraju kao izdajnici, strani plaćenici, rušioci Republike Srpske,  bez ikakvih materijalnih dokaza.

Način borbe protiv toga je da nastaviš da radiš. Međutim, pritom moraš voditi računa s kim ideš i u koje vrijeme ideš, jer sistem ne vodi računa o tebi, već te gura ka mogućim konfliktima. Imaš problem ekonomske ugroženosti, djeca ti imaju problem, porodica ti ima problem, potpuno si izolovan u društvu, s tim treba živjeti. To je stvar mentalne snage čovjeka, ali i spremnosti svih koji imaju svoj izražen stav da podrže tu osobu, bez obzira da li se slažeš sa njenim mišljenjem, kaže Puhalo.

NASILJE KAO SVAKODNEVNICA

Svojevremeno je predsjednik RS Milorad Dodik, tada premijer, izjavio kako neće dozvoliti da mu pederi ulaze u zgradu Vlade, misleći pritom na prvog čovjeka jedne nevladine organizacije u BiH. Bila je to jasna poruka šta on misli o gej populaciji i njihovim pravima. Nekoliko godina kasnijem, krajem marta 2014. godine, dvije nepoznate osobe su sa fantomkama na glavama napale prostorije Udruženja Kvir Aktivista (koje su ujedno i životni prostori članova tog Udruženja). Policija je obaviještena o ovom incidentu i na tome se završilo.

Napad koji se desio je zločin i građani/ke, te institucije vlasti moraju shvatiti da ne postoji opravdanje za čin nasilja, jer on predstavlja direktan napad na osnovna ljudska prava i slobodu okupljanja i izražavanja! Također, pozivamo na punu odgovornost izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast da u ovakvim slučajevima reaguju na osnovu Ustava BiH. Ukoliko država ne može da pruži zaštitu svim građanima/kama, mi ne živimo u miru, nego u diskriminatornoj državi koja podržava kulturu nasilja, reagovala je tada Ženska mreža BiH.

Iz ove mreže je jasno upozoreno da sada “niko nije vidio javno osuđivanje i procesuiranje osoba koje čine zločine iz mržnje od državnih funkcionera i predstavnika vlasti, što daje podsticaj svim homofobnim ljudima da slobodno čine zločine”.

Čim ne postoje sankcije za kršenje ljudskih prava, narušavanje ljudskih prava, u ovom slučaju LGBT prava, nasilje postaje svakodnevnica, upozorila je Ženska mreža u BiH.

Napada na aktivistkinje Udruženja Kvir bilo je još, poput onog ispred noćnog kluba Inbox, kada je jedna od njih i društvo u kojem je bila prvo verbalno napadnuta, a potom je na njih i fizički nasrnuto.

Grupa mladića je u prostorijama noćnog kluba Inbox počela skandirati ‘Ubij, zakolji da peder ne postoji’. Nakon poziva, policija ih je istjerala iz kluba, ali je petnaestak mladića ostalo ispred kluba da bi sačekali i napali aktivistkinje koje su bili zatočene u klubu sve do drugog poziva i dolaska policije. Aktivistkinje i njihovo društvo su u četiri četiri sata poslije ponoći, uz pratnju i zaštitu policije napustile klub.

Ovaj incident govori o činjenici da osobe koje se deklarišu kao pripadnici LGBT populacije nisu bezbjedne u vlastitom gradu, te da postoje oni koji odlučuju ko se smije slobodno kretati gradom, a ko ne.

U julu prošle godine u Banjaluci su se pojavili i prijeteći grafiti "Mrtav gay je ok" i "Smrt pederima". Kvir je reagovao i tražio osudu ovog incidenta, institucije su ponovo ostale nijeme.

Član Centra za zaštitu životne sredine Tihomir Dakić kaže da, iako je učestvovao u dosta javnih događaja i javnih prostesta, te mada je kritikovao vlast putem medija, na okruglim stolovima i konferencijama, kroz razne građanske akcije, do sada nije ni na koji način osjetio pritiske od strane vlasti.

Bilo je i legitimisanja i razgovora sa policijom, ali smatram da kada pokažete određeni stav i znanje o pravima, te procijenite situacije u kojoj se nalazite, iz svih tih momenata izađete iskusniji i jači nego prije. Kada je u pitanju etiketiranje, kod nas u BiH se sistematski ubija kritičko razmišljanje, rekao je Dakić za Žurnal.

On smatra da na univerzitetima u RS ne postoje studenti, već armija budućih poslušnika, poltrona, oportunista i sličnih karaktera.

Ono što je iole kvalitetno, zauvijek gubimo, jer odlaze iz ove zemlje. Bitno u borbi protiv etiketiranja jeste da ste društveno prisutni i prihvaćeni od većeg broja ljudi, a za to je potrebno da ljudi javno djeluju, pišu, razgovaraju i sastaju se sa raznim građanskim grupama. U tome se krije i podrška, ukoliko jednog dana osjetite da vaš radi ili život može da bude ugrožen. Druga stvar je da ‘neprijatelju’ budete bliži nego ‘prijatelju’, da naučite njegov ili njen jezik, ali da vaš rad ostane iskren i dosljedan vašim principima. Ovo su klasne borbe, i postoje samo ONI i MI!, kaže Dakić.

OTIMANJE PRAVA

On tvrdi da građani moraju da shvate da prava nikada nisu davana, nego su uvijek otimana.

Stoga svaki dan mi moramo da otimamo svoja prava, ali ne samo za sebe, već i za druge koji imaju manje mogućnosti da se za sebe bore, tvrdi Dakić i navodi da je u RS samo mali broj nevladinih udruženja aktivan u smislu da javno kritikuje ili komentariše postupke političkih predstavnika ili institucija.

Većina udruženja još uvijek rade na ublažavanju posljedica problema, a jako ih malo radi na iskorjenjavanju uzroka problema, tako da ona udruženja ili pojedinci koji javno istupaju u interesu građana i govore o uzrocima problema, nisu popularni ni kao partneri u institucionalnom rješavanju tih problema, a niti pri bilo kakvoj podršci, kaže Dakić koji smatra da u Republici Srpskoj, kada je u pitanju građanski sektor, postoji veći broj pojedinaca i udruženja koji na ozbiljan način i direktno rade i govore o problemima, nego što je to slučaj u Federaciji BiH.

Time se stiče slika da su pritisci u Republici Srpskoj veći, što u suštini nije slučaj. Ti pritisci i javno prokazivanje su proces kroz koji svi moramo proći i smatram da nas ne smije biti strah, ukoliko želimo pravednije i odgovornije društvo. Mi moramo da koristimo kompletan sistem, kakav god da je trenutno i da kreativnošću, znanjem i mudrošću budemo uvijek nekoliko koraka ispred BiH politikanata, jer ovo što trenutno imamo nisu političari, zaključio je Tihomir Dakić.

Psiholog Srđan Puhalo smatra ljudi u RS koji su etiketirani imaju velikih problema i zbog društvenih mreža, na kojima vas "vuku vas kroz blato".

To nije problem dok se dešava u virtuelnom svijetu, ali nikad ne znaš kada to iz virtuelnog svijeta može preći u realnost. Društvene mreže su idealne za potpirivanje strasti, a jedna ozbiljna vlast sebi ne bi smjela da dozvoli stvaranje takve atmosfere, naglasio je Puhalo.

(zurnal.info)