ANONIMNA GRUPA GRAĐANA: Udbaši u janjećoj koži

U Republici Srpskoj ne postoji nikakva borba protiv kriminala i korupcije. Institucije, koje su na papiru zadužene za to, mahom su u službi tajkuna, njihovih političkih predstavnika u vlasti, te batinaša koji im štite opljačkano. Čelnici policije, tužilaštva, Poreske uprave..., ni ne pomišljaju da prečešljaju knjige i poslovanje bilo koje firme bliske ovdašnjoj vlasti; još manje da pokušaju istražiti naglo bogaćenje bilo kog ministra, direktora, šefa agencije..., a nerijetko im pomažu i u prikrivanju najtežih nedjela privrednog kriminala. Kada neko iz vlasti, (što je rariret, ravan staroegipatskim artefaktima) i prizna nepočinstva, sud mu odreže kaznu od par mjeseci, pa može ponovo u kolo pljačke i otimačina. Slučaj Bojana Golića, bivšeg direktora IRB-a najbolji je dokaz za to, jer je za milionske štete presuđen na četiri mjeseca zatvora. I ćutanje o inspiratorima pljačke Medicinske elektronike. O svemu kao zaliveni ćute i režimski mediji uz sasluženje ovdašnjeg Javnog servisa.

PARAUDBAŠKI OBRAČUN

Borba za pravnu državu je u statusu Mrtvog mora. Sem u jednom slučaju: kada je na sceni Grupa Građana (GG). Tada se sve uskomeša, a sistem počinje da djeluje kao podmazan. Grupa Građana vrlo je rezolutna u svojoj borbi protiv kriminala i korupcije. Imenom i prezimenom prozivaju pljačkaše, barabe i bitange, što su se drznuli da otimaju pare. Kada GG napiše krivičnu prijavu u MUP-u RS odmah poskoče, otvore istrage, a nerijetko im se i nadređeno Tužilaštvo pridruži u tome, sve uz pojanje Poreske uprave, čiji inspektori kao Superhikovi upadaju u naciljane organizacije, stranke ili na pojedince i češljaju li češljaju, dok bilo šta ne iščešljaju. Sve to se čini uz neviđenu medijsku pompu, a režimska glasila, uz sasluženje ovdašnjeg Javnog servisa, histerično i svakodnevno deru li deru prokazane. Mali problem u cijeloj ovoj „antikriminalnoj“ priči predstavlja činjenica da su se prokazani po pravilu zamjerili vlasti, bilo tao što su je kritikovali ili, pak, nisu htjeli plaćati reket. Bar ne u mjeri koja bi zadovoljila pantagruelski apetit režimlija. Kada se ova činjenica pomnoži, (ovdje se ne dijeli, sve je u rastu: od korupcije do fašizma), sa saznanjem da je Grupa Građana debelo i duboko anonimna, izvede se zaključak da to možda i nije baš borba protiv kriminala i korupcije, već paraudbaški način obračuna režima sa neposlušnima.

Takav zaključak dodatno dobija na težini, ima li se u vidu da su u Tužilaštvu i MUP-u RS zaprimljene brojne neanonimne prijave protiv itekako poznatih faca, a da ove institucije nisu prstom mrdnule.Šta više, nerijetko stradavaju rijetki hrabri koji se usude imenom i prezimenom ukazati na nezakonitosti. Ali, kad je Anonimna Grupa Građana (AGG) u pitanju, tu dileme nema: rade se istrage punom parom. Što nas dovodi do, po institucije, niza neprijatnih pitanja: Zbog čega se promptno i preko reda uzimaju u rad prijave AGG? Da li je AGG neki skriveni Centralni komitet ili Politbiro koji ad hoc odlučuje o metama, nakon čega se brutalno kreće na njih? Da li je to Tajno Društvo, zaduženo za mentalnu higijenu i moralnu čistoću? Da li su članovi AGG i javni radnici, koji se nalaze na čelu pomenutih institucija? Zbog čega su mete AGG isključivo kritičari režima i lica koja istom nisu po volji? Pitanja se roje, a čini se da je odgovora malo. Samo se čini, jer svi odgovori su tu.

ISTRAGA PROTIV MALOG PAUNA

Pažljivim praćenjem rada AGG (čak i na sopstvenoj koži u niz navrata) utvrdili smo sljedeće: njihove krivične prijave, po pravilu, osvanu u režimskim ultraniskotiražnim glasilima Željka Kopanje, a zatim se sadržaj prenosi putem ovdašnjeg Javnog servisa. Nakon toga se, kroz par dana, oglašavaju nadležne institucije, koje otvaraju istrage i kreću u lov na teškog (opozicionog) kriminalca i razotkrivanje njegovih nedjela. Posljednja (u nizu) meta AGG je Milanko Mihajlica, nesposobni šef Srpske radikalne stranke, koji je mjesto mete zaslužio četvorogodišnjim kritikovanjem vlasti Milorada Dodika. AGG je krivičnu prijavu, u kojoj ga tereti za nezakonito trošenje stranačkog novca, obznanio u Kopanjinom „Glasu Srpske“, 02.12. 2010., godine, a isti biltenčić je dvadeset dana kasnije, 22.12.2010., objavio da su MUP RS, Poreska, sve uz Tužilaštvo, otvorili istragu protiv malog Pauna, čije je postizborno djelovanje pokazalo da nije ništa bolji, ako nije i gori od onih koje je godinama kritikovao i o čemu smo u „Žurnalu“ detaljno pisali. (I jedan i drugi tekst o Mihajlicinom kriminalu potpisala je Željka Dobrić, novinarka poznata po tome što tekstove zaista samo potpisuje, a pišu ih neki drugi).

NA METI FABRIČKIH LISTOVA

Mihajlica na ovom mjestu postaje irelevantan za dalju priču, jer bitno je, zbog javnosti, otkriti ko čini AGG, Anonimnu Grupu Građana, posvećenu borbi protiv svakog ko se usudi i riječ prozboriti protiv bilo koga iz vlasti, a posebno Milorada Dodika. AGG je grupa urednika u „Glasu Srpske“ i „Nezavisnim novinama“, koja zajedno sa grupom urednika Javnog servisa, konstruiše događaje koje potom objavljuju u medijima što ih vode. Sistem je sljedeći: Željko Kopanja, poznat i kao jedan od šefova ovdašnjeg podzemlja, odobri metu za odstrel. Nakon toga njegova služinčad napišu krivičnu prijavu i poštom je proslijede MUP- u RS, Tužilaštvu, Poreskoj upravi..., ( u Mihajlicinom slučaju i CIK-u), redakcijama „Glasa“, „Nezavisnih“, Javnog servisa, a nerijetko i drugim medijima i samoj meti. Potom, Kopanjini urednici na naslovnim stranama biltenčića objavljuju prijave koje su sami napisali i distribuisali. Sve to prenosi Javni servis, a zatim „novinari“ fabričkih listova, (jer Kopanjina glasila jesu fabrički listovi, pošto je on osnovao fabriku za otimanje para), upućuju pitanja institucijama tipa: Da li ste zaprimili krivičnu prjavu protiv tog i tog? Odgovor je da jesu. Nakon toga slijedi: Da li ste pokrenuli istragu? Jesmo. I tako u krug. Kafkijanski Proces ovdje se odvija u kontinuitetu.

Kada se ovo zna o AGG, jasno je da Upravni odbor ove paraudbaške organizacije, osim Kopanje čine i Stanislav Čađo, te direktor Poreske uprave, dok su u Nadzornom odboru, članovi iz Tužilaštva Banjaluka. AGG je Dodikova tajna policija (marke „Štazi“) zadužena za progon i satiranje neistomišljenika, a sve pod krinkom osviještenih građana, koji ne mogu da gledaju jadnog Mihajlicu, ali mogu da progutaju da Tiranin svom sinu da tri miliona, da Slobodan Stanković opljačka stotine miliona, da Ljubo Ćubić učini isto, da ubiju Milana Vukelića kao zvijer, da oslobode ubicu Rajka Savića, da... AGG je, izvan svake razumne sumnje, preuzeo brojne ingerencije organa gonjenja, a sljedeći korak su nadležnosti sudova: samo je pitanje dana kada će Kopanja i njegovi lakeji početi da odlučuju o životu i smrti neposlušnih i nepodobnih. I to u bukvalnom smislu te riječi. Nikolae i Elena su itekako živi i efikasni.

(zurnal.info)