NAKON PROMJENE NAZIVA ULICA U MOSTARU: Vrijeme je da fašisti i zločinci napuste ulice Sarajeva i Banje Luke

Nakon 27 godina napokon su iz naziva mostarskih ulica protjerani ustaški dužnosnici i ideolozi iz vremena tzv. NDH. Gradsko vijeće Grada Mostara je na sjednici održanoj 14. jula sa 25 glasova „za“ odlučilo da se preimenuju:

- Ulica Mile Budaka u Ulicu Alekse Šantića

- Ulica Vokića i Lorkovića u Ulicu Tina Ujevića

- Ulica Rafaela Bobana u Ulicu fra Ljudevita Laste

- Ulica Jure Francetića u Humsku ulicu

- Ulica Tabornika Ive Zelenike u Ulicu Ciglana

- Ulica župana Đure Spuževića u Ulicu Ismeta Ice Voljevića.

Podsjetimo, dogovor u vezi s novim nazivima mostarskih ulica usuglasili su članovi Komisije u kojoj su bili gradonačelnik Mario Kordić (HDZ BiH), predsjedavajući Gradskog vijeća Salem Marić (SDA), te predsjednici klubova Srba, Hrvata i Bošnjaka Velibor Milivojević, Vlatko Marinović i Zlatko Guzin.

Ulice fašizmaHoće li Francetić, Boban i Budak konačno napustiti Mostar?

Prethodno su veliki pritisak na mostarske vlasti pravili domaći, ali i strani zvaničnici, a strane diplomate su im nedavno i poslale pismo sa zahtjevom da se u gradu na Neretvi preimenuju ulice nazvane po ustaškim vojnim i političkim dužnosnicima.

„Uz sve što radimo od početka mandata sa čvrstim uvjerenjem kako Mostar zaslužuje biti pozitivan primjer na karti Evrope, današnji dan svjedoči jedan civilizacijski iskorak. Uspjeli smo izmijeniti sporne nazive ulica koje su godinama unazad stigmatizirale Grad Mostar. Iako je posljednih dana u javnom prostoru bilo ružnih poruka, danas smo uspjeli napraviti pozitivan iskorak“, napisao je na društvenim mrežama gradonačelnik Kordić.

Opozicija je, ipak, imala zamjerke. Tako su isticali da je fra Ljudevit Lasta na jednom od obraćanja koristio sporni pozdrav „za dom spremni“, da je Tin Ujević tokom perioda tzv. NDH pisao za državnu novinsku agenciju „Velebit“, a kritike su bile usmjerene i na to da niti jedna ulica nije nazvana po ženi.

 

PRIMJER MOSTARA TREBAJU SLIJEDITI OSTALI

 

Uprkos kritikama, odluka da se promijene nazivi ulica uglavnom je naišla na pozitive reakcije. Šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler pozdravio je odluku da se preimenuju ulice koje nose imena ustaša i nacističkih kolaboracionista, te dodao:

„Ovo je dobar korak naprijed u izgradnji inkluzivnog grada dobrodošlice. Čestitam gradonačelniku Kordiću i Gradskom vijeću na ovoj važnoj odluci.“

Odluku su pozdravili i visoki predstavnik Christian Schimdt, te Ambasada SAD-a u BiH, ali su istakli i kako primjer Mostara moraju slijediti i ostali gradovi i općine u BiH.

„Vodstvo gradonačelnika Kordića i predsjednika Gradskog vijeća Marića, kao i odluka Gradskog vijeća Mostara snažan su primjer kojim se dokazuje da je moguće osloboditi se prošlosti i raditi na pomirenju. Vrijeme je da i drugi gradovi u Bosni i Hercegovini, posebno Sarajevo i Banja Luka, slijede primjer Mostara i promijene imena ulica koja pripadaju nečasnim pojedincima u svojim sredinama“, navedeno je u saopćenju Ambasade SAD-a u BiH.

S twitter naloga OHR-a u BiH poslana je slična poruka: „Visoki predstavnik poziva druge gradove i općine u BiH, gdje također postoje kontroverzni nazivi ulica ili javnih ustanova, da slijede primjer Mostara i postupe na isti način.“

O spornim nazivima ulica u Mostaru, ali i u Sarajevu, te Banjoj Luci Žurnal je već pisao. Međutim, i u brojnim drugim bosanskohercegovačkim gradovima i općinama postoje ulice nazvane po fašistima, zločincima, okupatorima, kvislinzima, saradnicima fašističkih režima...

ŠETNJA ULICAMA FAŠIZMA - SARAJEVOAntisemiti, Hitlerovi obožavaoci, ustaški pukovnici...

Ulicama fašizma - Banja LukaČetnički ideolozi, fašistički saradnici i ratni zločinci

No, prvi bi primjer Mostara morali slijediti Sarajevo i Banja Luka, kao najveći i najznačajniji bh. gradovi. Neprihvatljivo je da, na primjer, Sarajlije hodaju ulicama koje su nazvane po antisemitima, Hitlerovim obožavateljima ili ustaškim pukovnicima, dok Banjalučani šetaju ulicama koje su nazvane po četničkim ideolozima, fašističkim saradnicima ili ratnim zločincima.

Brojni zahtjevi za promjenama naziva ulica u ovim, ali i drugim gradovima godinama se ignorišu. Na kraju, podsjetimo na naše tekstove u kojima je objašnjeno zašto su sporni neki nazivi ulica u Sarajevu i Banjoj Luci.

 

ŠETNJA ULICAMA FAŠIZMA - SARAJEVO: Antisemiti, Hitlerovi obožavaoci, ustaški pukovnici...

 

Kao i u brojnim drugim bosanskohercegovačkim gradovima i drugim naseljenim mjestima, i u Sarajevu su tokom i nakon rata promijenjeni nazivi brojnih ulica. Tako danas neke ulice glavnog grada nose nazive antisemita, fašističkih ideologa, saradnika fašističkih i nacističkih okupatora, ustaških činovnika, pukovnika… Uprkos brojnim zahtjevima i inicijativama da se sporni nazivi ulica promijene, to se još uvijek nije desilo.

 

ULICA MUSTAFE BUSULADŽIĆA

 

Kada se govori o spornim nazivima ulica u glavnom gradu, prvo ime koje se spomene je Mustafa Busuladžić. Ukratko ćemo podsjetiti zašto je neprihvatljivo da ulica bude nazvana po njegovom imenu.

 

 

Nerijetko opisivan kao jedna od najznačajnijih intelektualnih figura svog vremena, što je svakako upitno, Busuladžić je u Drugom svjetskom ratu držao stranu ustaškog režima i nacističke Njemačke. Poznat je prema svojim antisemitskim stavovima. Tako je, između ostalog, Busuladžić napisao:

„Kod nas su se ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja. Njih je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova.“

Antikomunist, antisemit, podržavatelj ustaških i nacističkih stavova, te progona sarajevskih Jevreja, saradnik okupatora, saradnik kontroverznog palestinskog muftije El Husseinija, nastavnik u školi imama SS divizije, zaposlenik na Radiju Rim u vrijeme Mussolinijeve vladavine (gdje je radio u dijelu programa koji se emitirao na hrvatskom jeziku, doprinoseći propagiranju fašističke ideologije) – kratak je opis Mustafe Busuladžića.

Zbog navedenog je nakon rata osuđen na smrtnu kaznu.

 

ULICA MUHAMEDA EFENDIJE PANDŽE

 

Poznat prema tome što je bio jedini hodža u vrijeme tzv. NDH koji je sudjelovao u ustaškoj povorci kroz Sarajevo, Muhamed efendija Pandža godinama je predsjedavao Merhametom, te je važio za velikog germanofila.

 

 

Autor je tekstova u kojima je hvalio Adolfa Hitlera i Antu Pavelića – vjerovao je da muslimanska omladina treba „slijediti put kojim su krenuli Hitler i Pavelić“. Kada je u Sarajevo došao kontroverzni palestinski muftija El Husseini, agitovao je za uključivanje muslimana u 13. SS Handžar diviziju.

Sporni tekstovi, učenje dove za Hitlera i predvođenje jedne grupe muslimana u posjeti Anti Paveliću, bili su razlozi zbog kojih je osuđen na zatvorsku kaznu, a prema dostupnim informacijama iz zatvora je izašao 1952.  godine.

 

ULICA HUSEINA ĐOZE

 

Husein Đozo, koji se školovao i u Egiptu, svakako je bio utjecajan musliman tokom i nakon Drugog svjetskog rata. Iako je prema određenim izvorima Đozo tokom Drugog svjetskog rata, kao član Glavnog odbora El Hidaje, potpisao rezoluciju kojom se osuđuje ustaška politika, činjenica je da je Đozo 1943. godine dobrovoljno pristupio SS Handžar diviziji.

 

 

Pisao je pisma Heinrichu Himmleru u kojima je isticao spremnost brojnih vojnika da polože život za Adolfa Hitlera. Povremeno je služio kao divizijski imam, a bavio se prosvećivanjem trupa i obukom drugih imama.

Nakon rata je osuđen na pet godina zatvora i gubitak građanskih prava. „Svojim radom je podigao moral u neprijateljskim jedinicama“, isticalo se.

 

ULICA SULEJMANA PAČARIZA HODŽE

 

Tokom Drugog svjetskog rata, Sulejman Pačariz Hodža je pod svojim nadzorom držao područje Prijepolja u Sandžaku. Ovo područje prvo su okupirale ustaše i pripojile tzv. NDH. Poznat kao beskrupulozan borac, Pačariz je formirao Muslimansku miliciju u Sandžaku, u okviru tzv. NDH.

 

 

Na početku je sa svojim ljudima vodio žestoke borbe sa četnicima, a nešto kasnije i s partizanima. Prema dostupnim informacijama, Pačariz je svoje borce naoružavao od tzv. NDH, ali i od Italijana. Zabilježeno je da su tokom jedne akcije napravili zločine i nad civilnim srpskim stanovništvom.

Tokom cijelog rata sarađivao je s okupatorima, kako italijanskim fašističkim, tako i njemačkim nacističkim. Kada je postalo jasno da oni gube rat, pred partizanima se povukao ka zapadu i svoje jedinice stavio pod komandu zloglasnog ustaškog generala Vjekoslava Maksa Luburića, te je dobio čin pukovnika Hrvatskih oružanih snaga. Nije poznato da li je izveden na sud i osuđen na smrt ili je ubijen bez suđenja.

 

ULICA ENVERA ČOLAKOVIĆA

 

Rođen u Budimpešti, Enver Čolaković je od dječijih dana bio bilingvalan. Najpoznatiji je prema svom romanu „Legenda o Ali-paši“ iz 1944. godine.

 

 

Kada je riječ o Čolakoviću, Drugi svjetski rat dočekao je u Sarajevu. Međutim, nakon što su mu 1944. poginuli roditelji u bombardiranju Sarajeva, seli se u Zagreb.

Ono što je sporno u njegovom djelovanju jeste to što je prihvatio poziv ustaškog lidera Ante Pavelića da bude ataše za kulturu pri poslanstvu tzv. NDH u Mađarskoj. Dakle, bio je aktivni činovnik jedne fašističke tvorevine. Iz Budimpešte se vraća nakon što je slomljena pronacistička vlast u toj državi.

Prethodno je u Sarajevu bio glavni tajnik Glavnog odbora Matice hrvatske u Sarajevu. Njegov roman „Legenda o Ali-paši“ proglašen najboljim proznim djelom u tzv. NDH 1943. godine.

Iako je prema dostupnim informacijama u socijalističkoj Jugoslaviji nekoliko puta privođen, nikada nije osuđen. Poslijeratna vlast je zabranila objavljivanje njegovih djela. Umro je 1976. od posljedica srčanog udara.

 

ULICA REISA FEHIMA SPAHE

 

Fehim Spaho, brat Mehmeda Spahe, lidera bh. muslimana između dva svjetska rata, bio je šesti po redu reis-ul-ulema u vremenu Kraljevine Jugoslavije i tzv. NDH. Prema dostupnim informacijama, izjašnjavao se kao Hrvat, a iako je prije rata podržavao opstanak tadašnje jugoslovenske države, kasnije je prihvatio tzv. NDH i pozvao je sve muslimane da urade isto.

 

 

Upravo je podržavanje fašističke satelit-države sporno kada je riječ o Fehimu Spahi, iako je i on sam kasnije iznosio pritužbe na račun ustaške vlasti. Iznenada je umro u februaru 1942. godine.

 

ULICA ASAFA SERDAREVIĆA

 

Jedan od osnivača pokreta „Mladi muslimani“, Asaf Serdarević bio je, prema određenim izvorima, u jedinici kontroverznog Muhameda efendije Pandže. Partizani su ga 1944. godine uhapsili i strijeljali u Vitezu.

 

 

 

ULICAMA FAŠIZMA - BANJA LUKA: Četnički ideolozi, fašistički saradnici i ratni zločinci

 

Tokom i nakon ratnih dešavanja promijenjeni su nazivi stotina ulica u Banjoj Luci. Jedan dio njih nazvan je po pripadnicima četničkog pokreta, fašistima, zločincima, četničkim vojvodama, četničkim ideolozima, saradnicima tzv. NDH i stranih okupatora. Za početak recimo da u Banjoj Luci, kao i u mnogim drugim gradovima u entitetu Republika Srpska i u Srbiji, tako danas postoji Ravnogorska ulica, nazvana po Ravnogorskom, četničkom pokretu.

 

ULICA DRAGIŠE VASIĆA

 

Jedna od ulica u Banjoj Luci nosi naziv po Dragiši Vasiću, glavnom ideologu četničkog pokreta tokom Drugog svjetskog rata. Vasić je, između ostalog, bio pripovjedač i esejista, pa je stoga u četničkom pokretu bio zadužen za propagandu, zajedno sa Stevanom Moljevićem.

 

 

Prije rata je bio veliki pobornik zloglasne terorističke organizacije „Crna ruka“. Početkom Drugog svjetskog rata je pristupio četničkom pokretu, a kasnije je smatran za drugog čovjeka Ravnogorskog pokreta, odmah iza Draže Mihailovića.

Prema dostupnim informacijama, krajem rata, tačnije u junu 1945. godine, osuđen je na smrt, te je strijeljan u Banjoj Luci. Rehabilitovan je 2009. godine, a historičari i sociolozi su tada upozoravali da su ovakve rehabilitacije opasne, jer mijenjaju historijske činjenice i ne služe naučnoj istini, već udovoljavanju želja jednog dijela političke elite u Srbiji.

 

ULICA STEVANA MOLJEVIĆA

 

Prema zanimanju pravnik, Stevan Moljević bio je jedan od najistaknutijih četničkih ideologa. Osim toga, bio je urednik četničkog časopisa „Ravna Gora“, član četničke Vrhovne komande i politički savjetnik Draže Mihailovića tokom Drugog svjetskog rata.

 

 

Smatra se jednim od začetnika ideje o „etničkom čišćenju“, a njegov memorandum i elaborat pod nazivom „Homogena Srbija“ zagovara stvaranje tzv. Velike Srbije i njeno etničko čišćenje od drugih naroda. Prema dostupnim informacijama, sam Moljević je sačinio kartografski prikaz granica planirane tzv. Velike Srbije.

I prije Drugog svjetskog rata imao je problema sa zakonom – Austro-Ugarske vlasti su ga na sudskom postupku 1916. u Banjoj Luci, zbog optužbe za veleizdaju, osudile na zatvorsku kaznu, a iz zatvora je pušten nakon sloma Austro-Ugarske. Nakon što je poslije rata došao u ruke komunista, na suđenju u okviru „Beogradskog procesa“ bio je drugooptuženi, odmah nakon Draže Mihailovića. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, a umro je na odsluženju kazne 1959. godine.

 

ULICA RADE RADIĆA 

 

Radoslav Rade Radić vjerovatno je najpoznatiji kvisling iz Drugog svjetskog rata. Prema zanimanju trgovac, Radić je prvo bio jedan od partizanskih komesara u ustanku protiv tzv. NDH, fašističke satelit-države.

 

 

No, on je zajedno s Urošem Drenovićem ubrzo napustio partizane i napravio posebne četničke odrede. Kasnije je blisko sarađivao s tzv. NDH i s njima je učestvovao u borbi protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ). Posebno se ističe to da je Radić sa svojom jedinicom aktivno učestvovao u zajedničkom napadu Nijemaca i ustaša na civile na Kozari.

Prema dostupnim podacima, Radić je otvoreno služio tzv. NDH i njemačkom okupatoru, ne samo vojno i politički, nego i ekonomski. Odgovarao je za ubistvo 20 ranjenih pripadnika NOVJ, a kasnije su njegovi ljudi učestvovali u ubistvu još 70 ranjenih pripadnika NOVJ. Važio je za čovjeka „niske kulture“ koji „nije uživao skoro nikakav ugled ni među narodom, ni među nadređenima“. Nakon rata mu je suđeno i strijeljan je 1946. godine kao saradnik okupatora.

 

ULICA VOJVODE UROŠA DRENOVIĆA 

 

Uroš Drenović bio je četnički vojvoda iz Drugog svjetskog rata. Prethodno je s Radićem napustio partizane i osnovao četničke odrede. Tačnije, s partizanima je prvo učestvovao u ustanku protiv okupacije, da bi se četnicima pridružio krajem 1941. godine kada je saznao da se u njegovom kraju (okolica Manjače) osniva četnički odred.

 

 

Već 1942. godine prilazi ustašama, te s njima sklapa sporazum o lojalnosti i saradnji. Aktivno je sarađivao s njemačkim okupatorom. I njegovi odredi su učestvovali u napadu na civile na Kozari. Iako određeni historičari sumnjaju u to da je bio direktno pod zapovjedništvom Draže Mihailovića, te misle da je bio samostalni gospodar na području koje je nadzirao, jasno je da je bio pripadnik četničkog pokreta.

U samom četničkom pokretu se vrlo brzo istakao, a ostao je poznat po fotografiji na kojoj se vidi kako nazdravlja s ustašama, gdje je dogovorena saradnja i zajednička borba protiv partizana.

 

 

Poginuo je 1944. godine prilikom napada Saveznika na njemačke položaje.

 

BISTA NIKOLE KOLJEVIĆA

 

Kada je u novembru 2019. godine u parku ispred zgrade Narodnog pozorišta u Banjoj Luci, u prisustvu najviših zvaničnika iz RS-a, otkrivena bista profesora Nikole Koljevića, to je izazvalo brojne polemike.

 

 

Koljević je bio profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Kasnije je postao jedan od osnivača SDS-a i prvi potpredsjednik Republike Srpske. On i kasnije osuđenica za ratne zločine Biljana Plavšić bili su na dužnosti potpredsjednika RS u ratnim godinama. Koljević je 1997. godine na Palama pucao sebi u glavu, te je potom preminuo u bolnici u Beogradu.

Ono što je važnije jeste da je Koljević u haškoj presudi Radovanu Karadžiću naveden kao jedan od učesnika udruženog zločinačkog poduhvata, koji je doveo do najtežih ratnih zločina, uključujući i zločin genocida.

(zurnal.info)