ATV: Smijete li prekinuti premijerkino deklamiranje?

Prijedlog novog Zakona o javnom redu, kojim bi se javno mjesto proširilo i na društvene mreže, promptno je detektovan među vodećim medijima u Republici Srpskoj kao način da se ograniči sloboda izražavanja. Koristili su se izrazi kao što su medijske slobode i pravo na slobodu izražavanja, a ATV je uredno stala u stvorenu liniju odbrane.

U Vijestima u 7 vladin prijedlog je demaskiran satirom i vijest je s upozoravajućim osvrtom prezentera otvorila centralnu informativnu emisiju. Stvoren je utisak da čak i u našem društvu postoji crvena linija koja se neće moći preći bez otpora.

No, šta je u ovom brzom otkrivanju suštine nakane predlagača, odnosno Vlade RS, najzanimljivije? Pa, to što jedan medij poput ATV-a, koji počesto suspregne kritiku spram aktuelne vlasti, sada u samoj najavi gušenja sloboda otkriva svu nakaznost vlastodržaca. Koji odavno smatraju da nepodobnom mediju poput BN-a mogu zabraniti ulazak u javne prostorije. Crvena linija u kršenju medijskih sloboda pomjerena je suviše davno i posve je legitimno postaviti pitanje odgovornosti medijskih poslenika koji su tada ćutali ili neuvjerljivo mrmljali povodom mnogobrojnih napada predsjednika Republike Srpske.

Sada kada se zalazi u tzv. novi medij, koji je u svojoj suštini raspusno slobodan i sve uticajniji u našem javnom mnijenju, odmah se prepoznaje ono što je svima odavno poznato. I mnogo bitnije, otkriva se skrivano stvarno mišljenje o karakteru vlasti kojoj se i omogućilo da pomjeri crvenu liniju do nečijeg kompjutera. To je onaj trenutak kada se perverzija laganja prekine na bezbolni časak čiji će domet zavisiti od dužine trajanja. Predah istine u kojem dobronamjerni gledalac može zadovoljno uzdahnuti.

Da ne bude zabune, reagovanje gotovo svih medija, osim javne televizije, i više je nego poželjno. Ali reakciju pojedinih, uključujući i onu ATV-a, nemoguće je ne posmatrati s dozom ironije i u vremenskom kontinuitetu.

Prije dva mjeseca, urednik Igor Požgaj razgovarao je sa direktorom te iste nakazne vlasti o prisluškivanju komšija, dok je naivna publika mislila da će ga ponešto pitati i o autentičnosti snimka na kojem se čuje kako premijerka kupuje poslanike. Ništa. Tajac. Kadar opuštenog razgovora kom ste mogli isključiti zvuk.

Stoga postavljam u ime naivne publike još naivnije pitanje: šta će se dogoditi sada kada princip slobode medija brani medij što je navikao predstavnike represivne vlasti na uzajamne osmijehe i ugodne razgovore? Ko će koga tu naljutiti? Ko će se u koga tu razočarati? Nakazna vlast u ljepuškasti medij? Ili prijatni medij u razgoropađenu vlast? I kakve to sve veze ima s odbranom medijskih sloboda i crvene linije?

Nikakve. Princip je vjerovatno branio novinar, tačnije, izvjesni Slaviša Bajić, lukavim tkanjem satire u prilogu, a greške obilježene linije već će sutra prepravljati urednici. Ukoliko sam u krivome, pozivam ih da me najoštrije demantuju. Samo neka si uzmu vremena.

Priželjkujem demanti u vidu, naprimjer, intervjua sa premijerkom Cvijanović. Kandidujem prvo pitanje: zašto niste smijenili ministra finansija po izbijanju afere Bobar banka? A da bi demanti uspio, morao bi vrlo rijetko čuti premijerku, a mnogo češće voditelja/ku kako je prekida u deklamaciji.

Preuzeto sa Analiziraj.ba

(zurnal.info)