ATV/FTV: Na rubu znanosti s direktorom policije

ATV: Kako smo saznali da li nas komšije prisluškuju?
21. – 26. novembar 2014.

“INTERVJU SEDMICE”: U subotu, 22. novembra, u intervjuu u kojem je ugošćen direktor Policije Republike Srpske Gojko Vasić, saznali smo šta se smije pitati i šta se smije reći na ATV-u. To su oni trenuci kada se na najprozirniji način otkriva politička pozadina jednog medija, uslovljenost rada njegovih novinara i očigledno opredjeljenje nezamjeranja aktuelnoj vlasti.

Urednik Igor Požgaj, koji se u ranijim intervjuima nije libio pitati aktuelne goste goruća pitanja (naprimjer, prvog mljekara), propustio je sada pitati prvog policajca ono što je vascijela javnost očekivala: da li je autentičan snimak u kojem premijerka Cvijanović kupuje poslanike, kakvi su rezultati policijske istrage i vodi li se uopšte istraga o premijerkinoj krivičnoj odgovornosti?

NA RUBU NOVINARSTVA: Umjesto toga, razgovaralo se o bezbjednosnoj kulturi i sličnim bajkama pa se intervju aktuelnog gosta polako pretvarao u pokušaj replike paranaučne emisije Na rubu znanosti gdje se gledateljstvo plaši novotarijama moderne tehnologije, a direktor policije pripremljenim scenarijem pretvara se u šamana. Inače, govorilo se još i o mogućnostima komšijskog prisluškivanja. Sporni intervju koji je odjeknuo u javnosti oslikao je zabran u koji se ne zalazi, ocrtavši pravo stanje mejnstrim medijske scene, ali stavljajući sjenku i na sav ostali sadržaj ATV-a.

ESTRADA U CRNOJ HRONICI: Na mahove se i dalje pojavljuju senzacionalistički momenti u crnoj hronici, pa smo u subotu (22. novembar) u prilogu Jelene Đurđević saznali da je jedan preživjeli u beogradskoj saobraćajnoj nesreći sin imenovane poznate ličnosti. Još više zabrinjava prikaz deložacije u Zagrebu, dan ranije, kada uopšte nismo upoznati sa okolnostima slučaja, ali smo zato bili izloženi gledanju uznemirujućih snimaka s mjesta incidenta (uredila Rajna Radosavljević).

PRETVARANJE JEDNINE U MNOŽINU: Zanimljivo je primijetiti da novinari često znaju prikazati mišljenje tzv. stručne javnosti kao jedinstveno, neiznijansirano, tražeći valjda legitimaciju i potvrdu u tako predstavljenom mišljenju za preovlađujući stav za koji plediraju u svom prilogu. To govori o prisutnoj tendenciji da se vlastiti uradci doživljavaju kao mjesto iznošenja nazora koji se iznosi čak i onda kada bi se trebala samo saopštiti vijest, ili napraviti uravnoteženo izlaganje o izvjesnoj temi. Napominjem da je opisani model vidljiv u velikom broju bh. medija. Na ATV-u smo ga mogli gledati u ponedjeljak, u prilogu o državnim praznicima u tvrdnji “istoričari upozoravaju” poslije koje smo čuli mišljenje jednog istoričara, i u petak kada su svoje “kazali analitičari” u pojavnom obliku jednog analitičara.

KAKO JE ŠEŠELJ POKVARIO VIJESTI: U srijedu, 26. novembra, u uredničkoj priredbi Vlatka Vukotića napokon smo gledali vijesti po osmišljenoj koncepciji koja je najpoželjnija u udarnoj informativnoj emisiji. Šta se, naime, desilo? Poenta je što se desilo ono što bi trebalo biti uobičajeno, a to je niz vijesti kojima se javnost precizno i brzo obavještava bez upadica, kao i bez nepotrebnih i suvišnih komentara. Niz je pokvario prilog o deklaraciji hrvatskog Sabora, što se odnosi na haškog optuženika na privremenoj slobodi, i to od onda kada detaljno saznajemo aktivnosti sa društvene mreže Vojislava Šešelja. Koliko je aktivan, koga je upratio i slično. Opet se daje silan prostor i šarm notornom ekstremisti čija politička uloga nepovratno blijedi.

MINUS SEDMICE:
Intervju s direktorom Policije Republike Srpske, jer su se izbjegavala neugodna i najznačajnija pitanja, a iznevjereni gledalac/gledateljka upravo je njih očekivao.

PLUS SEDMICE:
Novinarka Marina Mišić bilježi izvanredne priloge u rubrici Region i svijet, prepoznajući šta je informacija, kako je prezentirati i izabrati najbitnije u složenom događaju, kao u izvještavanju o slučaju “Beko” u nedjelju. Ponovno dinamična prezentacija kakvu traže savremeni medij i publika.

OCJENA: 4 (ocjena bi bila viša da nije bilo spornog intervjua)

FTV: Ima li radnika u reformama?
21.- 26. novembar 2014.

DNEVNIK KOJI GLEDAJU POLITIČARI: Bojim se da javni servis postaje prepoznatljiv po uređivačkoj politici koja daje ekskluzivnu prednost sadržaju što se najbliže odnosi na političku elitu.

U petak (21. novembar)  urednica Jadranka Milošević ispunila je cijeli dnevnik izvještajima s konstitutivnih sjednica kantonalnih skupština. To je neodoljivo podsjećalo na prve godine poraća po siromaštvu onoga što saznajemo i shvatanju da se politika tiče nekakve svečarske sjednice i trenutka kada se polaže zakletva. Bili su to učmali snimci političke inicijacije za porodične potrebe stavljeni u dnevnik u pola osam.

KULTURA IZRAŽAVANJA: U petak je vijest o odluci Obamine administracije da promijeni politiku prema ilegalnim imigrantima čitao spiker izuzetno izražajnog glasa, pokazujući nam kvalitetnu razliku u prezentaciji znalačkim čitanjem vijesti. Razumljivo. Pravilno akcentovano i intonirano. Odnosno, onako kako bi uvijek trebalo biti na javnom mediju. Nažalost, nisam u prilici spomenuti njegovo ime jer nismo obaviješteni o spikerskim imenima.

SABOR I ŠEŠELJ PRIJE TUZLANSKIH RADNIKA: Rasim Borčak je uređujući nedjeljno izdanje omogućio poduži socijalno-ekonomski blok o radničkim protestima širom zemlje, što je preporučljiv pristup, jer obaveza javne televizije jeste da nas izvijesti o svakom, pa i najmanjem protestu. Ipak i dalje je zadržana praksa da radnici mogu sve dobiti, patetičnu rečenicu podrške, redovnu dnevnu porciju sućuti, minutažu, ali ne i da budu prva i udarna vijest. Tako su u srijedu (26. novembar) tuzlanski radnici koji su zauzeli kantonalnu skupštinu dospjeli tek na četvrto mjesto, daleko iza deklaracije hrvatskog Sabora o Šešelju, jer prema mišljenju urednika Darjana Babića, to, izgleda, nije dovoljno dramatična i značajna informacija.

PRIJE SUĆUTI RADNICIMA PONEŠTO O REFORMI: Federalna televizija morala bi biti naročito obazriva u prilozima-komentarima kada se referira na aktuelne politike. U nedjelju (urednik Rasim Borčak) smo upoznati s time šta se mora uraditi ako želimo riješiti pitanje nezaposlenosti, pa smo slušali o reformi tržišta rada i promjeni radnog zakonodavstva. Iako je dato pravo očitovanja sindikalistima, umjesno je pretpostaviti da danas nisu samo krovne sindikalne organizacije relevantan sagovornik, već, naprimjer, i radnici Aide i drugih posrnulih tvornica, kojima se u vijestima redovno iskazuje sladunjava naklonost, ali ne i politička relevantnost. S druge strane, kada god se pravi sumirajući prilog ili daje komentar, fokus se pomjera u korist liberalne politike reformi što se oglušuju o ne samo radničke već i sve druge socijalne zahtjeve. Bilo bi zato razumno suprotstaviti im lijeve politike i njena viđenja krize. Koliko se kao gotovost i apriorni odgovor na krizu nudi liberalna politika, najbolje se vidi po načinu na koji se otvaraju prilozi i po upotrebi afirmativnih riječi (brzo, efikasno) uz predstavljeni reformski program, ali i po stvorenom monopolu na riječ reforma u korist jedne ideologije.

MINUS SEDMICE:
Otvaranje dnevnika je i dalje uglavnom rezervisano za predstavnike političke elite u  društvu svakodnevnih dramatičnih radničkih protesta, što je nedopustivo u radu javne televizije.

PLUS SEDMICE:
Prilog Nejre Biberović Vile i Lejle Mumić, jer su uznemirujuću vijest iz crne hronike obradili ozbiljno, istraživački i skrupulozno, bez podizanja dodatnih tenzija. Baš kako bi trebao činiti odgovoran medij.

OCJENA 3-4

                          KOMPARATIVNA ANALIZA

Upoređujući FTV i ATV postavljanjem pitanja koliko izvještavaju o dešavanjima u drugom entitetu, nameće se poražavajući odgovor. Federalna daje više pažnje vijestima iz Republike Srpske, ali su propusti česti, pa je tako moguće da o aferi “kupovina poslanika” saznajemo kada je afera već izgubila prvotnu atraktivnost. Smatram i da je potrebno izbjegavati često imenovanje Republike Srpske skraćenicom RS, koja se još kao takva mijenja kroz padeže, pa se gledalac može zbuniti misleći da se radi o nekakvoj robnoj marki. ATV revnosnije prati dešavanje u Srbiji i Hrvatskoj nego u Tuzli, Bihaću ili Zenici. Druga stvar koja se primjećuje kada se posmatraju ova dva medija jeste da ATV mnogo bolje rješava kotiranje vijesti, uspijevajući učiniti svoje vijesti zanimljivijim i gledljivijim jer prvih deset minuta nije nužno rezervisano za političare. Federalna možda najviše pokazuje mane dnevnika gajeći raspored koji isključivo favorizira političare i nevladin sektor.

Intervju na ATV-u sa direktorom Policije Republike Srpske, o čemu se mnogo govorilo u javnosti, pretvorio se u izbjegavanje suštine, ali stvoreni odjek nezadovoljstva takvim intervjuisanjem dovodi nas do suštinskih pitanja (auto)cenzure, vlasništva medija, odluke privatne TV stanice da se otvoreno stavi u interese vlasti, odnosno jedne interesne grupe, i legitimnosti iste jer privatna stanica zadržava obaveze poštovanja prema široj javnost…

Preuzeto sa Analiziraj.ba

(zurnal.info)