ATV/TV HAYAT: Dva smo svijeta različita

ATV: Kosovo je srce medijske tame

30. oktobar – četvrti novembar 2014.

IZBORI KAO DOGAĐAJNA NAPAST: Sudeći po Vijestima ATV-a, zapali smo u postizbornu depresiju. Danima visoko kotiraju vijesti o stranačkim kombinatorikama i mogućim koalicijama, kako na entitetskom, tako i na državnom nivou, ali je prilaz ovoj tematici krajnje neinovativan. Snimke susreta najviših stranačkih dužnosnika prati novinarkino prepričavanje važnijih događaja, što se ubrzo pretvara u puko nagađanje o ishodu pregovora i ponavljanje već rečenog. (npr., prilog Đurđijane Vujović, utorak, četvrti novembar). Samo u jednom navratu pokušalo se sa politikološkim analitičkim osvrtom koji se neslavno završio u ižvakanim floskulama. Izbori su se od medijski atraktivnog događaja pretvorili u događajnu napast koju i dalje morate pratiti iako je party završen. Stiče se utisak da uredništva, uključujući i ATV-ovo, ne znaju kako da se odrede prema poslijeizbornim pregovorima, što  rezultira dosadnim i nezanimljivim prilozima.

OPASNO POIGRAVANJE STRASTIMA: Prateći veći uzorak ATV-ovog informativnog sadržaja, uviđa se da je urednička politika u dosluhu s preovlađujućim ideološkim ubjeđenjima, što se dodatno ovjerava brižljivo stvaranim stereotipima. Tako su javnosti Republike Srpske isporučeni ini nemili kosovski događaji s ciljem koji će se neizostavno postići: utvrditi mržnju prema Albancima i vjerovanje da je Kosovo nesređena wannabe država gdje se Srbi ugnjetavaju na dnevnoj bazi. U petak, 31. oktobra, saznajemo da je “izboden Srbin u Kosovskoj Mitrovici”, a dan poslije saznajemo da su u južnom dijelu Kosovske Mitrovice porušeni pravoslavni nadgrobni spomenici dok “na sjeveru nema nijednog oštećenog spomenika”. Imenovati žrtvu ubistva etničkim porijeklom, iako ne postoje pouzdani podaci da se radi o etnički motivisanom ubistvu, najblaže rečeno opasno je poigravanje strastima u konfliktno osjetljivim područjma. Šta motiviše ATV da Kosovo stavlja na tapet skoro svaki dan stvaranjem crno-bijelih slika u sukobu na kom se insistira? Ideološko ubjeđenje? Povlađivanje većinskom raspoloženju netrpeljivosti i rasizma prema Albancima? Ili, možda najprije, prepoznavanje mržnje i etničkih tenzija kao plodnog tla za vježbanje medijskog spektakla izoštrenim i netačnim slikama stvarnosti. Najviše će ispaštati TV publika, koja, umjesto o vijestima iz svoje okoline, danima se zamara i indoktrinira kosovskim “mračnim vilajetom” učvršćujući predrasudu o prljavim/ružnim/zlim (dopiši sam) Albancima.

MEDIJSKA PORNOGRAFIJA: Crna hronika je specijalnost komercijalnih TV stanica i obrazac postupanja u ovim prilozima je uglavnom sličan. Izjave uplakanih i oštećenih, slike žrtvi ili potencijalnih počinitelja, kao u vijestima od trećeg novembra, kada nam je predočena slika oca bebe koja je zlostavljana. Medijska pornografija ili likovanje nad tuđom nesrećom, tj. nad strahom zbog tuđih nesreća. Etički principi, kao što je poštivanje dostojanstva, napušteni su, a problem je dublji ako samo pomislimo da je i ovakva obrada crne hronike moguća zato što se vjeruje da su prikazani jad, nesreća i obezvređenje drugih popularni i rado gledani.         Urednica svih analiziranih priloga u ovom tekstu bila je Milijana Kos.

MINUS NEDJELJE:

U sedmici iznimno dosadne i nemaštovite obrade vijesti izdvaja se stvaranje stereotipa negativnim kosovskim prikazima i etničko obilježavanje žrtve kao instrument širenja straha i nesnošljivosti.

PLUS NEDJELJE:

Ne postoji niti jedan prilog u cijeloj sedmici koji zaslužuje ovaj epitet.

OCJENA: 2

Hayat TV: Šta hoće više ti radnici?

30. oktobar – 4. novembar 2014.

GDJE SU NESTALE 32 PLATE: Ljevičarske zamjerke mainstream medijima obično se odnose na nevidljivost socijalno osjetljivih skupina. Sudeći po sedmičnom monitoringu Hayatovih centralnih vijesti, socijalni neredi su u samom središtu pažnje jer su danima top vijest. Pod blještavim reflektorima medijske pozornosti su umorna radnička lica i prikazi incidenata i eksplicitnog nasilja kao krajnje konsekvence socijalnog sukoba (vijesti od utorka, četvrtog novembra, urednik Nihad Sadiković). Tijela i ožiljci u prvom planu, dok su glasovi radnika svedeni na poštapalicu “a zahtjevi su znani” (ponedjeljak, treći novembar, urednik Emir Skenderagić). Sama suština socijalnog problema koji se eksploatiše ne doseže se, ili se to čini neodgovorno i površno. Danima smo gledali radnike iz Dobošnice što prosvjeduju ispred Ambasade Hrvatske, a tek u petak, 31. oktobra, saznajemo da nisu primili 32 plate. Sve ovo čini mogućim da se gledalac koji se informira konvencionalnim medijima na kraju zapita: Šta više hoće ti radnici? Da svaki dan dijelimo suze s njima?

FAVORIZIRANJE INTERESNIH GRUPA: Osvrt na uzročnike mnogobrojnih socijalnih nemira koji eskaliraju iz dana u dan mogli smo gledati u subotnjim vijestima (prvi novembar, urednica Marija Đurić). Reformski rječnik ultimativnog tona u Hayatovim vijestima u vidu naredbi i upozorenja “mora biti urađeno” i  “samo tako možemo dići privredu na noge” otkriva nam da uredništvo favorizuje jednu ekonomsku politiku ili, još preciznije, jednu interesnu grupu. Pravo na rješenje dato je udruženju poslodavaca i samozvanoj predstavnici stranih investitora, čiji rad i uloga nisu približeni široj javnosti. Nastavlja se praksa nedovoljnog predstavljanja komentatora. Rješenje je podrazumijevajuće, kao i ukupan ton ovakvih “analitičkih” priloga: smanjiti javnu potrošnju, stimulisati investicije, poboljšati poslovno okruženje…
MINUS NEDJELJE:

U prilogu o sve češćoj zloupotrebi  i nasilju nad djecom prikazana je fotografija bebe koja je žrtva nasilja. Nedopustiv propust i narušavanje dostojanstva žrtve. Isti prilog je čak praćen upozorenjem ombudsmanice da su djeca objekat medijske zloupotrebe  (ponedjeljak, treći novembar, urednik Emir Skenderagić).
PLUS NEDJELJE:

Dat je prostor poljoprivrednim proizvođačima u našoj zemlji. Dobar primjer upoznavanja javnosti sa specifičnom problematikom jedne ekonomske skupine (subota, prvi novembar, urednica Marija Đurić).

OCJENA: 5

                                        ...

                    KOMPARATIVNA ANALIZA

Ono što postoji za Alternativnu televiziju, ne postoji za Hayat TV. Važi i obratno. Radnički protesti, blokade ulica i štrajkovi imaju simboličnu zastupljenost na ATV-u iako su prisutni širom zemlje. Republika Srpska živi postizbornu uspavanku lajtmotiva “ko će i kada napraviti vladajuću koaliciju?” i sve drugo je nevažno. Osim, možda, ugroženih kosovskih Srba i opakih Albanaca. Hayat TV se odlučila za doziraniju zastupljenost stranačkih kombinacija glede formiranja vlasti, ne opterećujući gledaoce ponavljanjima i suvišnim spekulacijama. Takođe su uveli praksu javljanja reportera sa lica mjesta, tj. sa sastanaka stranačkih čelnika, što se čini kao moderniji i gledljiviji pristup. Obje televizije odlučile su prikazati žrtve nasilja, ne misleći da ih time izlažu ponovnoj viktimizaciji. Poželjno bi bilo da se poštuje minimum etičkih načela, u šta spada zaštita žrtava (posebno malodobnih!), u bespoštednoj eksploataciji nasilja i njegovih dimenzija kroz crne hronike.

Preuzeto sa Analiziraj.ba

(zurnal.info)