SUD BIH SE OGLASIO NENADLEŽNIM:Banjalučki sud presudio da RTRS ne treba uplatiti BHRT-u dio RTV takse
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Istraga

SUD BIH SE OGLASIO NENADLEŽNIM: Banjalučki sud presudio da RTRS ne treba uplatiti BHRT-u dio RTV takse

Okružni privredni sud u Banjoj Luci donio prvostepene presude prema kojima RTRS nije dužan isplatiti BHRT-u pripadajući dio prikupljene RTV takse, iako se u zakonu jasno navodi da 50% sredstava pripada BHRT-u. Ranije se Sud BiH oglasio stvarno nenadležnim za postupanje. Generalni direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović upozorava da bi ovakve presude mogle dovesti do gašenja državnog javnog emitera.

Banjalučki sud presudio da RTRS ne treba uplatiti BHRT-u dio RTV takse
Foto: Adi Kebo/zurnal.info

 

Sistem javnog emitiranja u Bosni i Hercegovini kakav danas imamo uspostavljen je krajem 2005, odnosno početkom 2006. godine. Od tada do danas više se govorilo o problemima javnih emitera, nego o njihovom normalnom funkcioniranju.

Loša zakonska rješenja, nepoštivanje zakona, utjecaj vlasti na uređivačku politiku, loše rukovođenje, nepovjerenje građana, program kojim veliki broj građana nije zadovoljan – samo su neki od problema s kojima se emiteri suočavaju.

No, jedan od najvećih problema vezan je za RTV taksu, odnosno taksu za posjedovanje radio ili TV prijemnika, a što bi trebalo predstavljati osnovni izvor prihoda za sva tri javna emitera – BHRT, RTVFBiH i RTRS.

S jedne strane riječ je o sada već hronično slaboj naplati takse, dok su s druge strane neriješeni odnosi između samih emitera.

„Kada je riječ o RTV taksi, RTRS duguje preko 61 milion maraka BHRT-u. To su podaci prema IOS-ima, odnosno izvodima otvorenih stavki“, reći će za Žurnal Belmin Karamehmedović, generalni direktor BHRT-a.

 

KAKO JE NASTAO DUG?

 

Zakonski, RTV taksu na području Federacije naplaćuje RTVFBiH, na području Republike Srpske RTRS, a na području Brčko Distrikta BHRT. Kasnije je sporazumom dogovoreno da i na području Brčkog taksu naplaćuje RTRS.

No, bez obzira na to ko prikuplja RTV taksu, ona bi se trebala dijeliti na način da BHRT-u pripada 50% sredstava, dok entitetskim emiterima pripada po 25%.

Do 2017. godine naplata RTV takse vršena je putem telekom operatera i, generalno, nije bilo većih problema u raspodjeli sredstava. No, nakon isteka ugovora s telekom operaterima, RTRS je počeo prikupljati taksu na drugi način i, protivno zakonu, sav prikupljeni novac čuvati za sebe.

Od tada se, zapravo, počinje gomilati dug RTRS-a prema BHRT-u koji je, prema riječima Belmina Karamehmedovića, veći od 60 miliona maraka. S druge strane, RTVFBiH je izmirio svoje obaveze prema BHRT-u.

Kako BHRT nije dobijao novac od RTRS-a na osnovu prikupljene RTV takse, Uprava BHRT-a odlučuje tužiti RTRS.

 

ZAŠTO ODLUČUJE BANJALUČKI SUD?

 

S obzirom na to da je BHRT državni javni emiter čiji je osnivač Parlamentarna skupština BiH, a RTRS entitetski čiji je osnivač Republika Srpska, iz BHRT-a odlučuju pokrenuti sudske sporove pred Sudom BiH.

Pokrenuto je više odvojenih sudskih postupaka, a Sud BiH je ubrzo donio prve prvostepene presude kojima se RTRS obavezuje da BHRT-u isplati određena sredstva, uz zakonsku zateznu kamatu.

Problem je nastao kada su se trebale donijeti pravomoćne presude. Naime, krajem marta 2017. godine Sud BiH, u drugostepenom građanskom vijeću sastavljenom od sudija Vesne Trifunović (predsjednica), Dinke Bešlagić-Čovrk i Srete Crnjak (članovi) donosi rješenje kojim se Sud BiH oglašava stvarno nenadležnih za postupanje, čak iako to nije bio žalbeni prigovor.

Iako se i u obrazloženju ističe kako zakonski oba emitera, uz RTVFBiH, čine jedinstveni Javni RTV sistem u BiH, ipak, navodi se, to ne može biti osnov za stvarnu nadležnost Suda BiH.

Ovakvo obrazloženje sporno je iz više razloga. Prije svega, riječ je o tužbi javnog emitera čiji je osnivač Parlamentarna skupština BiH. Tuženi je emiter čiji je osnivač Republika Srpska. Nadalje, međusobne obaveze tih emitera djelomično su određene zakonom koji je usvojen na nivou države, dok su ujedno oba emitera dio sistema koji je, također, uspostavljen na nivou države.

Treba istaći i to kako je Sud BiH, na primjer, nadležan za rješavanje radno-pravnog statusa radnika BHRT-a, a istovremeno se oglašava nenadležnim za postupanje u sporu između javnih emitera?!

Kasnije će se na ovo rješenje pozivati i druge sudije Suda BiH, pa su se predmeti prema automatizmu dostavljali Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci na dalji postupak.

 

ZAKON KAO ŠVEDSKI STOL

 

U državi u kojoj je pravosuđe pod direktnom i indirektnom kontrolom političkih aktera, mnoge stvari se lako mogu predvidjeti. U tom smislu, teško se moglo očekivati da Okružni privredni sud u Banjoj Luci donese presudu u korist BHRT-a.

Tako je BHRT već izgubio nekoliko sporova protiv RTRS-a, iako je važno napomenuti da je riječ o prvostepenim presudama. Posljednje presude donesene su sredinom januara, a sudije Danijela Šarčević i Igor Dabić donijeli su presude prema kojima RTRS nije dužan isplatiti BHRT-u pripadajući dio prikupljene RTV takse u iznosu od 10,6 miliona, te 6,8 miliona maraka.

Prema obrazloženju jedne od presuda, s obzirom na to da Zakon o javnom RTV sistemu BiH nikada nije do kraja implementiran, pogotovo u dijelu koji se odnosi na osnivanje korporacije, ne može se govoriti o prikupljanju RTV takse, odnosno njenoj raspodjeli prema zakonom definiranim principima?!

Umjesto toga, BHRT se, prema toj presudi, morao obratiti Odboru sistema koji je samo nadzorno tijelo, a da je za pokretanje sudskog postupka ovlaštena jedino korporacija koja nikada nije uspostavljena, ponajviše zbog opstrukcija iz Republike Srpske.

Kako bismo još više pojednostavili recimo da, zakonski, RTRS prikuplja taksu na teritoriji Republike Srpske. No, prema tumačenju sudija, istovremeno nije dužna ispoštovati druge odredbe istog zakona koji se tiču raspodjele te iste prikupljene takse.

Posebno je zanimljiv iskaz Draška Milinovića, nekadašnjeg direktora RTRS-a, a danas direktora RAK-a, koji je kao svjedok rekao da je u jednom periodu „procenat naplate RTV takse bio na najnižem nivou, pa RTRS nije bio u mogućnosti da isplaćuje bilo kakve iznose BHRT-u“. Dakle, iz RTRS-a su nepoštivanje zakona i zadržavanje sredstava koja zakonski pripadaju BHRT-u pravdali finansijskim problemima?!

Hipotetički, ako ove presude budu pravosnažne, i drugi entitetski emiter – RTVFBiH – se može pozvati na te presude i ne uplaćivati BHRT-u pripadajući dio prikupljene RTV takse, što bi BHRT ostavilo bez osnovnog izvora prihoda. Drugim riječima, to bi značilo gašenje državnog javnog emitera.

Nezadovoljan presudama je generalni direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović koji ističe da, pored zakona, postoje i druge odluke u vezi s raspodjelom RTV takse: „Postoje čak i odluke koje su potpisali generalni direktori u to vrijeme, a u kojima stoji da se taksa prikuplja i raspodjeljuje onako kako zakon predviđa, bez obzira na to što nije korporacija uspostavljena, odnosno do njene uspostave.“


Karamehmedović: Ovakve presude mogu dovesti do gašenja BHRT-a

 

No, svi ovi dokazi nisu bili dovoljni za banjalučke sudije. Karamehmedović poručuje da bi ovakve presude mogle dovesti do gašenja BHRT-a:

„Ako se povuče ta analogija, da RTRS nije bio dužan da prebaci ta sredstva, onda faktički ne postoji sistem javnog emitiranja u BiH i postavlja se pitanje uopće opstanka BHRT-a. Legitimno je i da sutra iz RTVFBiH sebi postave pitanje: „Pa dobro, zašto smo mi onda prebacivali sredstva?“ To bi direktno dovelo do gašenja BHRT-a.“

Svi problemi s finansiranjem BHRT-a direktno uzrokuju reakcije dijela javnosti, a koja je nezadovoljna programom koji nudi BHRT. Karamehmedović ističe da su njihova ukupna dugovanja oko 40 miliona maraka. Podsjetimo, prema dostupnim informacijama RTRS duguje BHRT-u preko 60 miliona maraka.

„Zbog nedostatka sredstava mi nismo sve vrijeme bili u mogućnosti da u potpunosti ispunjavamo svoju funkciju. Taj novac bi nam omogućio da podignemo i kvalitet programa i kvalitet signala i da na još bolji i kvalitetniji način ispunimo svoje obaveze. Uložili bismo u opremu. Pazite, mi smo jedini javni servis u Evropi koji nema svoja reportažna kola sa HD kamera lancima za proizvodnju programa. Ali prvenstveno bismo uložili u kvalitetniji program, kako vlastiti, tako i onaj koji se nabavlja. Primjera radi, novac bi nam omogućio da direktno uđemo u utrku za nabavku TV prava koja su na tržištu, za pojedine sportske događaje tipa fudbalska reprezentacija BiH i slično“, zaključuje Karamehmedović.

(zurnal.info)