Barca nije imala sreće

DINAMO - AJAX 0:2: Limit je utješna liga

Bila je to tipična depresivna europska veče u Maksimiru. Čini mi se da sam gledao gomilu sličnih Dinamovih utakmica u Europi. Naprosto, Dinamo nije dovoljno dobra ekipa za Ligu prvaka. Najviše nada Zagrepčani su polagali upravo u sraz sa Ajaxom. Mišljenje većine medija i navijača u Hrvatskoj je bilo da preko Ajaxa treba tražiti šansu za dolazak do treće pozicije, koja vodi u Euro proljeće. Događalo se ranije da je Dinamo uspijevao pobijediti nizozemskog giganta, ali ipak su to dva različita nogometna svijeta. Ajax ima jasnu viziju i filozofiju igre i klupske politike. To je tako već decenijama. A Dinamo, kao i većina rubnih europskih timova iz godine u godinu luta s koncepcijom igre i organizacijom kluba. Iako, za Balkanske prilike, Dinamo već spada u europsku klasu, ali ipak onu, koja zavrijeđuje igranje u, kako je mnogi zovu, utješnoj Ligi Europe.

Ajax je u utakmicu krenuo suzdržano kao da su htjeli ispitati realnu moć Dinamovog tima. Kad su shvatili da su kvalitativno bolji Nizozemci su odigrali jednu rutinsku utakmicu, koju su pobjedili iskoristivši dvije od nekolicine čistih šansi, koje su stvorili. Ivan Kelava ponovno je bio junak utakmice unatoč tome što je primio dva gola. Pored Kelave, prolaznu ocjenu za svoj nastup u Dinamovom timu zavrijedio je jedino Portugalac Tonel. To dovoljno govori o omjeru snaga na terenu. Najžalosnije je to da Zagrepčani još i stvore po nekoliko šansi tijekom svake euro tekme. No, do sada nisu realizirali niti jednu. To si takvi klubovi na ovoj razini natjecanja ne smiju dopuštati. Ostaje im nada da će uspjeti otkinuti koji bodić Ajaxu ili Lyonu, iako po do sada prikazanim igrama to će biti jako teško, što će najviše smetnji stvoriti Zdravku Mamiću obzirom da svaki bod u Ligi prvaka donosi, za ex YU uvjete, prilično veliki novac. Čini se da Dinamo čeka sudbina kakvu je Partizan doživio u prošlogodišnjoj Ligi prvaka. A Mamić mora prihvatiti turobnu istinu da u ekipi nema klasu ni približnu onoj Miralema Sulejmanija.

REAL - LYON 4:0: Opasnost dolazi sa svih strana

Završila je era u kojoj je Lyon bio jedan od neugodnijih protivnika Madriđanima. Real je otresao pod francuskim klubom čije se godine slave, makar se tako čini, ako posmatramo posljednjih par sezona, očito bliže kraju. Madriđani ove sezone djeluju moćno, gotovo nezaustavljivo. Njihova igra je rafalna, direktna, fizički i brzinski moćna, opasnost dolazi sa svih strana. A takva igra rezultira sa četiri gola u mreži jednog vrlo uglednog europskog tima.

MANCHESTER CITY - VILLAREAL 2:1: Ah, taj Dijamant

Užasno me iritirao komentator, kojem ni ime nisam zapamtio. Naš dijamant, pa naš dijamant. Te Silva se sprema uposliti našeg dijamanta, te Nasri, te ovaj te onaj... Nekom je to možda simpatično i opravdano, ali meni je ljigavo i prije svega iritantno slušati takve prijenose. Čovjeku treba objasniti da je tu da prenosi utakmicu, a ne isključivo da se divi pojavnosti našeg ponajboljeg igrača.

City je još jednom pokazao da nisu u potpunosti dozreli za Ligu prvaka. Villareal je tu ipak kud i kamo iskusnija ekipa i to se vidjelo na terenu. Puno više mi se svidjelo ono što je i kako je igrao Villareal. No, isto tako bilo je očito da je kvaliteta na strani "građana". Najrealniji rezultat bi bio da je ostalo nerješeno. Pogotovo što je više nego očito da je City gol za pobjedu postigao iz zaleđa.

NAPOLI - BAYERN 1:1: Napolitanci sanjaju osamdesete

Diegovi azzuri odlično su startali u sezoni. Navijači ponovno prizivaju slavna vremena s kraja osamdesetih prošlog stoljeća. Ovaj put ikona im je Edinson Cavani, sjajni urugvajski napadač. Ali ove večeri s druge strane je stajao apsolutni div europskog nogometa, minhenski Bayern. Bavarci su potpuno razbili Napolitance. Samo je puka sreća i nespretnost Holgera Badstubera odvela ovu utakmicu u egal. Naravno ne treba zaboraviti niti De Sanctisovu fenomenalnu odbranu jedanaesterca, kojeg je izveo Gomez. Čovjek je naprosto usisao loptu u svoje ruke i donio Napoliju bod velik kao tribine Sao Paola.

CSKA - TRABZONSPOR 3:0: Turci impresionirali, Rusi zabijali

Trabzon je iznenadio gostujućom pobjedom nad milanskim Interom. Turci su pokazali da su odlična ekipa i u utakmici protiv CSKA, ali zabijali su samo Rusi i to ne malo. Goste su u Trabzon ispratili sa tri komada i time im prilično otežali prtljagu.

LILLE - INTER 0:1: Ranieri reanimator

Ranieri je stari mačak. Znao sam da će polako oživjeti vremešnu Interovu squadru. Nerazzuri su pobjedili s mukom, tipično talijanski, ali ipak su pobjedili i to u gostima kod odlične ekipe Lilla, koja ima nekoliko igračkih aduta koje će u skoroj budućnosti jako dobro unovčiti. Inter je viša klasa. Pobjeda tijesna i teška, ali oni su ti koji su zabili gol, a kad se radi o Italijanima, koji toliko drže do modnog stila, stil kojim se dođe do pobjede uopće nije bitan.

OTELUL - MANCHESTER UNITED 0:2: Impresionirani protiv Rooneya

Odavno nisam vidio ekipu toliko impresioniranu protivnikom i ekipu, koja, unatoč svim limitima, u utakmicu ulazi toliko motivirana. Rumunji su dali sve od sebe. Manchester se nije pretrgao i na kraju je pobjedio s glatkih dva nula golovima Waynea Rooneya. Oba je postigao iz penala.

BASEL - BENFICA 0:2: Švicarcima nedostaje efikasnosti

Benfica je klub koji sam oduvijek volio. Ovaj tim Benfice obožavam zbog načina na koji igraju. Kad danas gledate Aimara morate se zapitati kako argentinski selektori ne pronalaze mjesta za ovog iskusnog i predivnog igrača. Tu je i fenomenalni Oscar Cardozo, koji je golčinom iz slobodnjaka zapečatio sudbinu Basela. A mora se priznati da ni Švicarci nisu razočarali. Igrali su jako dobro. Jedino, efikasnost im je potpuno zakazala.

BAYER - VALENCIA 2:1: Apotekari su imali više želje

Dva podjednaka tima. Utakmica velikog preokreta. Valencia je povela sredinom prvog dijela, ali Nijemci su prvo izjednačili, a na koncu i potpuno preokrenuli rezultat. Kad se sve sabere, zaslužena pobjeda "apotekara". Jednostavno više su je željeli, a katkad i takvi detalji budu presudni.

CHELSEA - GENK 5:0: El Nino se vraća

Andre Villas Boas polako slaže svoju mašinu. Chelsea igra sve podmazanije čemu pomaže i činjenica da se, ovom utakmicom, ponovno vratio stari El Nino, Fernando Torres. Još kad mu pridodamo veliku Liverpoolovu grešku Raula Meirelesa u mreži izgubljenih Belgijanaca pukne petarda čista kao suza.

MARSEILLE - ARSENAL 0:1: Kako dosadno!

Oh, kakvo mučenje od utakmice. K'o po napasti javni emiteri iz regije odaberu baš nju za izravan prijenos. Arsenal nije ni sjena onog Arsenala kojeg smo obožavali gledati. Nema tu više ni velike igračke klase. Mislim, ogromne, neupitne igračke klase. Možemo jedino izuzeti Van Persiea. A još su i francuzi podbacili. Lucho Gonzales, igrač kojeg inače obožavam, možda i ponajviše. Igralo se baš ništa prema ništa. Arsenal je bio mrvu konkretniji. A onda je na samom kraju utakmice, buduća velika klasa, Aaron Ramsey pospremio jednu loptu u mrežu. Najveći krivci za gol su ipak bili odbrambeni igrači Marseillea, koji su ostavili Ramseya potpuno samog na lijevom krilu. Šteta zbog fenomenalnog Mandande.

OLYMPIACOS - BORUSIA 3:1: Na Grke niko nije računao

Veliko iznenađenje. Grci su pomeli njemačkog prvaka, koji plaća danak neiskustvu i mladosti svojih igrača. Borusia igra prelijep nogomet, ali nisu dovoljno tvrdi kad zagusti. Upravo to je plod neiskustva, previše poletnosti i želje. Ne marim, ako ostanu na okupu koliko toliko Jurgen Klopp će ovu i ovakvu Borusiju dovesti jako daleko. Jednog dana. Sinoć su dali jedan gol, a primili tri. I to od Olympiacosa s kojim niko nije ozbiljno računao.

SHAKHTAR - ZENIT 2:2: Stari sovjetski derbi

Stari sovjetski derbi. Sjajna utakmica. Prštalo je na sve strane. Zenit igrom ponovno podsjeća na onu fenomenalnu ekipu koja je prije par godina osvojila Euro kup. Na koncu je završilo neriješeno. A ostaje dojam da je u ovom trenutku Zenit prilično bolja ekipa od Shakhtara. Ukrajinci djeluju malo zasićeno, a sa stoperskim propustima kakve su imali u ovoj utakmici neće daleko dogurati.

PORTO - APOEL 1:1: Čudo sa Cipra

Zamisite, ciparski APOEL je trenutno vodeća ekipa grupe G. Uspjeli su otkinuti bod i velikom Portu. Ciprani su izuzetno črvsta momčad s jasnom vizijom igre. Znaju koliko mogu i kako to materijalizirati. Čini mi se da su, do sada, svi njihovi protivnici ostali u čudu. Čini se da dosadašnji APOEL-ovi rezultati nisu puka sreća. A skoro cijela Portova ekipa je požutila i to dovoljno govori koliko su iznenađeni i frustrirani bili u ovoj utakmici.

MILAN - BATE 2:0: Mladi a iskusni

Pokušavali su Bjelorusi, dali su sve od sebe, ali “sve do njih” nije dovoljno da ugroze pobjedu jedne tako iskusne ekipe kao što je Milan. A Milan je doslovno iskusna ekipa. Iako su u odnosu na ranije godine, danas obdanište. Rutinska pobjeda. Nije dolazila u pitanje niti jednog trenutka.

BARCELONA - VICTORIA 2:0: Uf, uf, uf!

Uf, uf, uf! Česi su završili tekmu bez ijednog udarca na gol. Barcelona nije imala sreće. Postigli su samo dva gola. A mogli su barem pet - šest. Standardna Barcina predstava. Radost igre. Čista zabava. Tako to djeluje. A plod je pomno razrađenog sustava. Teško je ne diviti im se. A, Leo Messi? On je posebna priča. Nije postigao gol, ali je odigrao sjajnu utakmicu s mnoštvom nevjerovatnih prodora i driblinga. Dva prema nula. Ne sjećam se da sam ikad vidio čistiju pobjedu, koja ama baš niti jedne milisekunde nije dolazila u pitanje. Barca opet izgleda nedodirljivo. Ali tek je početak sezone. Budemo vidjeli.

(zurnal.info)