Ne volim i do sada nisam ni komentirao suđenje na ovom europskom prvenstvu. I to usprkos tomu što mi se od prvih utakmica nije svidio način na koji se dijeli nogometna pravda na terenima u Njemačkoj.
KAD SE ZOVETE ZWAYER
Od samog početka na svakoj je utakmici bilo puno onih malih, sitnih sudačkih odluka koje rade u korist favorita. Ako mene pitate to je prosto tako i nema se tu što komentirati, ali kada u polufinalu Eura dosudite penal kakav je dosuđen Englezima, u kasnijoj fazi utakmice svirate u njihovu korist i još puno onih malih stvari koje prekidaju igru Nizozemske, onda se zovete Felix Zwayer.
Stvar koja me ponajviše živcira u suvremenom nogometu jeste uporno pokušavanje da se iz igre u potpunosti isključi mogućnost ljudske greške. Tako je tu video tehnologija kako ne bismo mogli govoriti da je pogriješio čovjek, sudac. Na koncu, odluke ipak ostaju njegove i puno ih je koje su upitne i koje nam govore kako se neke stvari odlučuju u visokim nogometnim forumima i prije nego utakmice započnu.
Ista je stvar i s načinom na koji igraju klubovi i reprezentacije nogometno najbogatijih zemalja. Sustav je postavljen tako da se minimizira mogućnost igračke greške. Uglavnom se čeka greška protivnika i stvar je usmjerena na korištenje tog trenutka za dolazak u prednost. To mi je posebno sramotno u slučaju ekipa kakva je Engleska.
Kada je rezultat u egalu utakmica obično biva zaglavljena u posljednjih pola sata igre. Ovaj put oprez se obio o glavu Nizozemcima koji su bili prva momčad koja je svojom igrom doslovno natjerala Engleze da skinu plašt Southgateovog kukavičluka i zaigraju nešto konkretnije i odlučnije. Na koncu je prevagnula individualna kvaliteta.
LJUDSKO LICE
Southgate je konačno shvatio da mu u posljednjoj fazi utakmice treba netko tko može razbiti šahovske postavke na terenu jednim potezom. Taj se čovjek ukazao u liku Ollieja Watkinsa koji je postigao, po meni, najbolji ako ne najljepši gol turnira. Imao je braniča na leđima, bio okrenut od gola a trebao je svega dva dodira kako bi iz okreta uputio loptu u mrežu Nizozemaca. I to u kakvom trenutku, u zadnjim sekundama utakmice.
A onda se za sve drugo pobrinuo Zwayer tako što nismo ni vidjeli koliko je odlučio produljiti utakmicu. A slavlje Engleza trajalo je dobre tri minute nakon isteka regularnih devedeset. I to je bilo to. Engleska je, sukladno predviđanjima, stigla do finala europskog prvenstva. A tamo će se odlučivati između ljudskog i robotskog lica nogometa.
(zurnal.info)