Marko Tomaš
Novogodišnja bajka (audio): Maštam o svijetu dobrote
Ovo je trebala biti bajka ali sam od početka svjestan njezine nemogućnosti. Želja za boljim svijetom ne može biti drugo do puka mašta.
Možemo li živjeti izvan konteksta, u nekoj vlastitoj bajci? Nije li to put u samoću?
Sve što se događa oko nas neminovno utječe na način kako se ponašamo, o čemu govorimo i time postajemo integrirani, kako u svako dobro tako postajemo i dijelom zla, bez obzira na kojoj smo strani. To što imamo odnos prema tome čini nas dijelom te priče.
Nezgoda je u tome što smo često nemoćni. I ta nas pozicija frustrira. Pogotovu jer smo ovisni i o vremenskim prilikama a kamoli o svinjarijama drugih ljudi. Naši životi tako postaju posljedicom a počesto ta posljedica može postati drugi uzrok.
Određuje nas i nečija odsutnost. Razlozi te iste odsutnosti mogu nas navesti da se neprestano pitamo što je to problem s nama koji je doveo do toga da netko ne biva prisutan u našem životu. To, naravno, ako imate tendenciju uvijek polaziti od sebe.
Ovo je trebala biti bajka ali sam od početka svjestan njezine nemogućnosti. Želja za boljim svijetom ne može biti drugo do puka mašta. A u njoj se može iscrpiti naša radost, žudnja za životom čistim od onog najgoreg u ljudima.
Hodam kroz Novi Sad, a Novi Sad jednako prolazi kroz mene, sve što mu se događa dešava se i meni u meni, tamo gdje sve jedino i može postojati. Svi smo srasli sa svime. Povezani jedni s drugima. I hodam s jednom željom – da budemo povezani ljepotom i radošću. Dosta su nas povezivale samo nesreće.
Eto moje bajke. Maštam o svijetu dobrote. A mi ga jedino možemo izmaštati i posljedično stvoriti.
(zurnal.info)
