Sve što se događalo prije godinu i kusur dana oko stručnog stožera reprezentacije Bosne i Hercegovine bilo je po principu ponavljanja iste greške s iščekivanjem drugačijeg rezultata. Prvo je smijenjen po mnogo čemu uspješni izbornik Ivajlo Petev, zatim je ničim izazvan smijenjen i Meho Kodro koji si je po drugi put dopustio da ga izigraju hohštapleri koji, iz nekog nepoznatog razloga, redovito upravljaju našim nogometom. A onda je došlo vrijeme „tri kralja“. U stručni stožer imenovane su nogometne legende bez trenerskog iskustva koji su kao jedinu referencu imale upravo status legendi.
BARBAREZ, SPAHIĆ, PAPAC
Puno promatrača bi nakon svega što smo vidjeli u protekloj godini reklo kako je tercet legendi nastavio gdje su stali mnogi njihovi prethodnici – stručnim lutanjem pod izgovorom smjene generacija. Problem je što generaciju smjenjujemo već par kvalifikacijskih ciklusa i to više ne može biti argument. Drugi problem su stalna nerealna očekivanja bosanskohercegovačke javnosti zbog kojih u puno segmenata nikako da stvorimo realnu sliku o sebi i vlastitim mogućnostima.
E, sad, tu su Barbarez, Spahić i Papac imali sreće. U Ligi nacija dobili su skupinu u kojoj su porazi pa i oni uvjerljivi sasvim očekivani. To im je dalo vremena kao nikome do sada da isprobaju razne igrače i postavke na terenu i, ujedno, prostor da im momčad ojača u nizu utakmica protiv najsnažnijih izabranih vrsta na svijetu.
Sad stručni stožer treba povesti momčad u drugu fazu. Možemo se nadati da su pouke izvučene i da je dugački pripremni period kroz Ligu nacija urodio plodom u vidu jasne predodžbe o načinu na koji naša reprezentacija može i treba igrati.
GENERIČKI IGRAČI
Treba voditi računa i o tome da su očekivanja javnosti i dalje nerealna pogotovu zbog nerazumijevanja igračkog potencijala mladih igrača koji su većinski došli u reprezentaciju s pedigreom svjetskih nogometnih akademija. Bez obzira na njihov talent to su mahom generički igrači programirani da igraju u generičkom sustavu koji iz njih izvlači najbolje. Bajraktarević, na primjer, nije Misimović, bez obzira na njegov talent. Dečko je, jednostavno, produkt iz laboratorijskih uvjeta baš kao, recimo, i Dedić, Ahmethodžić i drugi.
Njihovo korištenje, dakle, podrazumijeva igranje u sustavu za kakav su se školovali. Generički igrači moraju igrati u generičkom sustavu i vječni bosanskohercegovački organizirani kaos nije ono što će izvući maksimum iz njihove igre. Vjerujem da su u stručnom stožeru itekako svjesni toga i da će to postati razvidno već na početku narednog kvalifikacijskog ciklusa. To što javnost vjerojatno nije izvukla pouke i nije smanjila očekivanja kroz suočavanje s tvrdom realnošću u Ligi nacija ne može amnestirati nogometne djelatnike u budućnosti. Njihov autoritet još uvijek daje autonomiju i pravo da ne podilaze niti javnosti niti onima koji u pravilu javnosti podilaze a to su glavni ljudi BH nogometnog saveza.
Teško je procijeniti koliko su svi kroz proteklu godinu osvijestili naše realne mogućnosti. Svakako je najbitnije da to učini Barbarez sa svojim timom. A svima nam ostaje vidjeti koliko su i oni toga naučili kroz čistilište Lige nacija.
(zurnal.info)