Španjolcima je svejedno što se moja ništavnost pita oko njihove igre. Prošli su u finale. Potpuno zasluženo. A ja u njima, iako ima još da se igra, vidim prvake Europe. 

Nakon Van Galovih laboratorijskih opita kojima je kočio talent i urođeni Nizozemski nogometni instinkt, Koeman je uradio jedinu ispravnu stvar. Vratio je Nizozemsku na tvorničke postavke. Sjetio se svojih učitelja, Michelsa i Crujiffa

Martineza i njegovu momčad vjerojatno je ponajviše koštalo upravo robovanje Cristianu Ronaldu koji se trudio, rekao bih, čak i previše, htio je na silu postići pogodak ali godine ga stižu i sada u toj želji, kod njega bismo mogli govoriti i o žudnji, naprosto izgara.

Kad znaš da si slabiji učini sve da onemogućiš protivnika da igra svoju igru.

Svaka čast Matjažu Keku na poslu koji radi. Nekad smo se rugali Slovenskom nogometu a sada se čini da bismo štošta mogli naučiti od njih.

Nakon prva tri dana, ako uzmemo u obzir i suđenje, predviđam da će prvenstvo osvojiti momčad koja nosi opremu određenog proizvođača kojeg nećemo reklamirati. Samo će vam se kazati.

U Zenici je nastradao Sead Kolašinac a u Mostaru nepoznati dječak. I jedan i drugi s viškom srčanosti. Obojica sudionici teškog domaćeg poraza. Obojica na žalost ozbiljno ozlijeđeni. Sve da bi simulacija izgledala što stvarnije.

Nogomet se više ne igra za nas, barem onaj na „najvišoj“ razini. Običan puk više nije ciljna skupina nogometnih korporacija u kakve su se, pored krovnih nogometnih udruga, pretvorili i klubovi.

U centralnim utakmicama postignuto je po pet pogodaka a osim toga bilo je obrata, napetosti, radosti i uopće svega što nogometni teatar može ponuditi

Ne igramo savršeno, igramo normalno a to je trenutno jedina normalnost koju možemo pripisati Bosni i Hercegovini. I, nije ni to malo…

Na samom početku utakmice činilo se da Kazahstan ima više želje i da su se bolje postavili. Ali kako je vrijeme odmicalo počeo sam stjecati dojam da smo mi ti koji, zapravo, kontroliramo stvari na terenu i da igru vodimo u smjeru koji nama odgovara

Utakmice između novobogataša me jednostavno ne interesiraju koliko god milijuna eura trčalo u kopačkama po travnjaku. Malo starog šmeka me uvijek razgali. A od utakmice između Juventusa i Chelseija dobio sam upravo to

Barca proživljava ovu krizu jer je zaboravila, kao i mi što smo zaboravili, u čemu je bila dobra te je potpuno zapostavila čuvenu La Masiju i do temelja urušila kuću koju je brižno i pametno gradio veliki Crujiff.

Bilo bi zanimljivo izračunati, kad bi se ikako to moglo, koliko godina prosječnom ljubitelju nogometa u Bosni i Hercegovini oduzme praćenje vlastite reprezentacije. Malo je utakmica nakon kojih se čovjek ne osjeća ukletim. Kao da ne možemo biti sretni ni kada se sve učini kako treba. Dobro, skoro sve, jer u slučaju BH nogometne momčadi uvijek ima nešto problematično. Ne bismo inače imali rezultate kakve redamo zadnjih godina

Kakvi su to svjetski prvaci kada moraju čekati kontre da pobijede jednu ovakvu utakmicu? Pa takvi, odavno su pročitani i zbog toga ću i dalje žaliti što nismo pobijedili. I neću nikada pristati na uvjeravanja da je sve to senzacija. Niti smo mi bili senzacionalni niti oni

Mi nemamo sustav već samo pojedinačne, partikularne interese određenih ljudi. Nadam se da ti i takvi neće upropastiti potencijal djece koja nam trebaju ne samo kao dobri igrači nego i kao ljudi drugačijih navika i pristupa

Sudbina koju su namijenili Veležu, oni koji nam već dugo kroje mrku kapu, sudbina je koju su namijenili svima nama, našem sjećanju, uspomenama na to da je sve moglo biti drugačije. I zato je povratak Veleža tamo gdje pripada toliko značajan za toliko ljudi od kojih neki nikada nisu nogom kročili u Mostar

I jedna i druga momčad imaju potencijal za velike stvari u budućnosti. Italija već ima pravog čovjeka za otključavanje svih potencijala dok ga Englezi tek trebaju naći

Sad ostaje da vidimo hoće li Bog čuvati kraljicu ili talijansku braću. I ostaje da vidimo hoće li se potvrditi ona stara, znate onu, karma je kučka…