Lijepo smo mogli vidjeti budućnost nogometa. Posredno – budućnost čovječanstva. Budućnost je to koja ne dolazi iz Podgorice ali zato oblikuje legendarni stadion Santiago Bernabeu. Onog dana kada stadion Santiago Bernabeu postane budućnost možemo skinuti kape, šešire, kačkete, oboriti pogled i odati poštu pokojniku – nogometu koji je bio naša, igra svih ljudi, cijelog planeta i nekolicine susjednih galaksija. Nogomet se više ne igra za nas, barem onaj na „najvišoj“ razini. Običan puk više nije ciljna skupina nogometnih korporacija u kakve su se, pored krovnih nogometnih udruga, pretvorili i klubovi. Neki su se već pretvorili a neki se pokušavaju pretvoriti a ima i onih potpuno jadnih koji se pretvaraju da se pokušavaju pretvoriti a utjecaj im seže na mjesnu zajednicu s pripadajućim parkingom.
OSOBE BEZ SVOJSTAVA
Kad smo već kod parkinga recimo to da će parking oko Bernabeua biti taman površine koliko i prosječna mjesna zajednica u Bosni i Hercegovini. A posjetioci, jer to neće biti nogometna publika a ponajmanje će pristup biti moguć tzv. pravim navijačima. Thatchericin pristup je, blago rečeno, usavršen. Navijačke rane zadobivene u susretu s policijom bile su na ponos vlasniku istih pa je početkom 90ih nogometnim i političkim glavešinama postalo jasno da batinama neće riješiti problem huliganizma s nogometnim predznakom. Isto tako shvatili su oni još davno kakvu zlatnu koku imaju u rukama samo su trebali skužiti kako natjerati rečenu koku da nese zlatna jaja. Postupna i temeljita „amerikanizacija“ tipično europskog sporta mogla je početi.
S „rebrandingom“ prvog razreda engleskog pa onda i elitnog europskog klupskog nogometnog natjecanja krenuo je i „rebranding“ cijele nogometne kulture. Nogometaše se počinje formatirati kao mainstream filmske ili bilo koje druge estradne zvijezde. Mediji su dokazali da od osoba „bez svojstava“ nepoznatog zanimanja mogu napraviti instant zvijezde (samo ih razmutiš s vodom i to je to). Onda su, ako je tomu tako, ispravno pretpostavili da od nogometaša mogu napraviti gotovo pa superheroje. Naravno, sve to pretpostavlja i izmjenu, dotjerivanje scenografije, a u cijeloj priči to je najveće ulaganje makar su u nogometu danas pokretnine postale jednako skupocjene kao i nogometne nekretnine.
Na red da se dodatno dotjera i pretvori u high – tech arenu 21. stoljeća je došao i jedan od najvećih i najpoznatijih nogometnih hramova u svijetu – madridski Santiago Bernabeu, dom kraljevskog kluba. Sukladno svojem „aristokratskom podrijetlu“ obnovljeni i ušminkani dvor kraljevskog kluba svojim posjetiteljima omogućiti kraljevski tretman. Naime, prema svemu što sam vidio u video simulaciji, koja prikazuje kako će Bernabeu izgledati nakon renoviranja, sami travnjak će slavnog kluba bit će skoro pa sporedni sadržaj.
FASHION TV
Utakmice Real Madrida postat će tako nešto nalik fashion TV – u koji se ugašenog tona vrti u skorojevićkim ugostiteljskim objektima. Nogometaši će konačno postati ono kako ih se i reklamira – manekeni, slavne osobe pozvane na zatvoreni bogatunski rođendan ili kakav drugi blagdan na kojem domaćini žele impresionirati goste svojim društvenim statusom. U prilog toj mojoj, netko će je vjerojatno nazvati pretjeranom i paranoičnom pače radikalnom i sl., tezi ponajbolje govore popratni sadržaji koje će imati „novi“ Bernabeu. Naime, umjesto hrenovki u kifli iliti hot – doga, umjesto pržene piletine iz „Kentakija“, umjesto nezaobilaznog Mc Donaldsa stadion Santiago Bernabeu u svojoj će utrobi variti obroke pripremljene u „Michelin ready“ i onim restoranima koji već imaju čuvene zvjezdice. Prema ponudi popratnih sadržaja odmah vam može biti jasno koja je ciljna skupina elitnih nogometnih sustava, radi se, lako je to formulirati – o financijskoj eliti, prvacima u brzom i beskrupuloznom bogaćenje. Ako isključimo tehnološke i internetske poduzetnike u ovom stadiju kapitalizma malo je onih koji su bogatstvo stekli drugim metodama.
U tim okolnostima, a to će se dogoditi vrlo skoro na velebnom stadionu malo koga će istinski interesirati ono što se događa na terenu a to u slučaju Real Madrida zna biti velika šteta. Onaj drugi gol, sama suština nogomet, gol takav da mi ga je teško opisati, neće istinski cijeniti ta nova ciljna skupina nogometnih poduzetnika. Ti ljudi u danima poslije utakmice neće kao opsjednuti pričati o akciji koju je izvela navala madridskog kluba a koja je izgledala kao da ekipa iz starijih razreda opušteno i mangupski pokazuje nadobudnoj mlađariji gdje joj je mjesto. Neću opisivati taj gol, uzbuđenje koje osjetim, to istinsko, gotovo dječje ushićenje kada gledam tu savršenu kolektivnu igru, ali baš igru, ne šljaku, jednostavno ne mogu riječima opisati. Izmjena kratkih pasova iz prve, zapravo kao u košarci, sa savršenim osjećajem gdje se tko nalazi a da se ne mora ni pogledati to je suština svega, tako bi trebao izgledati savršen nogomet, tako bi trebalo izgledati napredno društvo što je u totalnoj suprotnosti s okružjem u kojemu će se ubuduće igrati taj sport kojeg smo koliko jučer poznavali pod imenom nogomet.
To su momenti koji su za mene obilježili proteklo kolo Lige prvaka. Puno se divnog i zanimljivog događalo na travnjaku a mene, eto, rastužilo ono što se sprema u budućnosti za koju nam baš iz tog razloga govore da uopće ne postoji. Žele nas dovesti u situaciju u kojoj ćemo pomisliti da je sve oduvijek bilo baš tako kako jeste u datom trenutku. Preciznije žele nas dovesti do toga da sve naše uspomene, svo naše sjećanje, sve što nas je radovalo nama samim postane obična utvara i izmišljotina paranoičnih umova. Ukratko – žele nas namagarčiti, napraviti budalama. A to možda i nije daleko od istine kada smo dopustili da stvari odu tako daleko da su nam postale neuhvatljive. Kada kažem mi govorim o nama koji si nikada nećemo moći priuštiti kraljevski tretman na stadionu kraljevskog kluba. Nije dosta što smo plebejci moramo, eto, postati i papci.
(zurnal.info)