Ne znam točno zbog čega ali stalno pratim utakmice europskog prvenstva s mišlju što bismo mi mogli naučiti od tzv. malih reprezentacija od kojih su se neke u osmini finala sastale s glavnim favoritima prvenstva. Zaključak je isti onaj koji sam imao nakon debija Sergeja Barbareza na klupi naše reprezentativne momčadi – kad znaš da si slabiji učini sve da onemogućiš protivnika da igra svoju igru.
SAZRELA EKIPA ŠVICARSKE
Mnogi su ostali iznenađeni činjenicom da je Švicarska manje-više bez problema dobila utakmicu protiv, još uvijek, aktualnih prvaka Europe, Italije. Ono što kao da nitko nije vidio jeste da u momčadi Italije mnogo toga ne funkcionira kako treba. Najočitiji je bio izostanak obrambene discipline što je mnoge šokiralo ako znamo da je dugi niz godina to bio glavni oslonac talijanske reprezentacije.
Ali vremena se mijenjaju, samim tim i nogometne doktrine. S druge strane, momčad Švicarske se gradi već jako dugo. To je dobro vođena ekipa s nekoliko igrača svjetske klase. Yakin je samo nastavio gdje je Petković stao i konačno su Švicarci dočekali sazrijevanje svoje momčadi. Sada su u četvrtini finala europskog prvenstva. Potpuno zasluženo.
PATNJE ENGLEZA
Francuzi su dobili Belgiju na čistu klasu. Onako kako su igrali i ranije. Pomalo bez koncepta ali s punom sviješću o tome da će već netko riješiti utakmicu u njihovu korist. Belgija je u smjeni generacija i nije to više momčad koja može reprezentaciji poput Francuske suprotstaviti iole autoriteta.
Činilo se u nekim dijelovima drugih utakmica da bismo mogli imati dosta iznenađenja. Ali na travnjaku ništa novo. Gareth Southgate bi mogao jako brzo požaliti što na prvenstvo nije poveo Jacka Grealisha. Ako već nije požalio. Nazovi glavni favoriti prvenstva se prilično muče i nedostaje im upravo igrač koji razbija čvrste sustave, pomalo divlji, neukroćen ali to je možda upravo ono što je Southgate smatrao smetnjom. Sad neka se domišlja, prekasno je. Slovačku je dobio zbog, kako se to kaže, dulje klupe.
SRETNI ŽRIJEB NIZOZEMACA
Po svemu što smo vidjeli do sada Španjolska je glavni favorit prvenstva. Gruzija jeste povela ali to ništa nije poremetilo De la Fuentesove planove. Svaka čast Gruziji i Williju Sagnolu na svemu prikazanom na prvenstvu ali Španjolci se ispostavljaju kao +, za sada, najbolja momčad prvenstva.
Nijemci igraju na domaćem terenu ali to im nije glavni forte. Poslije Španjolske, momčad su koja je najviše pokazala na prvenstvu. Tko je tu bolji vidjet ćemo već u četvrtini finala.
Rumunjska je momčad koja je mnoge iznenadila ali i oni su došli do stadija kada igraju skladu sa svojim mogućnostima i čvrsto se drže plana da se kompaktno brane i koriste greške protivnika. Protiv Nizozemske im to nije bilo dovoljno. Odavno Nizozemci nisu djelovali inspirirano kao protiv Rumunjske. Ono što im nedostaje jeste istinska klasa u samom vrhu napada i, naravno, Frankie de Jong. Mnogi su uvjereni da imaju sreće što su u lakšem dijelu ždrijeba ali ja na to ne bih polagao puno toga.
TURSKA KORISTI ŠANSE
Turska je sada u fanatičnom raspoloženju a kada je tako protiv njih nitko nije siguran.
Aeroplanino, Vincenco Montela, točno je znao što treba uraditi da slomi izvrsno vođenu i talentiranu momčad Ralfa Ragnicka koja je igrala planski od prve do zadnje minute dok se Turska trudila da im uzvrati kaosom koji bi im razbio plan. Bio je to vjerojatno najbolji i najravnopravniji susret osmine finala. Jedan od onih koji navode čovjeka da se zapita što uzimaju ti ljudi koji tako fanatično trče terenom čitavih 90 minuta. Tko god da je dobio ovaj susret bilo bi zasluženo. Prošli su oni koji su iskoristili svoje šanse.
SLOVENIJA ISPALA BEZ PORAZA
Matjaž Kek je završio na tribinama. Dobio je crveni karton. Što je točno u skladu s onim kako je postavio momčad da igra protiv po svemu jačeg Portugala. Znao je da ne smije dopustiti Portugalcima da razviju igru. Trebao je disciplinu, obranu igrač na igrača koja je na rubu tučnjave. Ono što su Portugalci uspijevali napraviti zaustavljao je sjajni Jan Oblak. Slovenija je stvorila i par čistih prigoda ali mlađahni Šeško nije uspio svladati izvrsnog Costu. A upravo je vratar taj koji je, na koncu, odveo Portugal dalje. Ronaldo je pokazao karakter preuzevši odgovornost izvođenja prvog jedanaesterca unatoč tomu što mu je Oblak obranio već jedan tijekom utakmice. Kek je, dakle, uspio. Klasa koju ima Portugal nije mogla ništa sve do izvođenja penala. A Slovenija može kući uzdignute glave jer je završila prvenstvo u osmini finala a, potpuno paradoksalno, bez ijednog poraza.
Možda ponajviše možemo naučiti upravo od Matjaža Keka i njegove momčadi. Pitanje je samo koliko smo sposobni za toliku disciplinu.
(zurnal.info)
foto: www.freepik.com