Kauč selektor: Ukrajinski poučak

To da smo svezali tri normalne utakmice možda je najbolja stvar koja se dogodila našem nogometu zadnjih nekoliko godina. Možda sam ispravno anticipirao procese koji će se dogoditi promjenom mentaliteta u momčadi koju su preuzela djeca odgojena u drugačijem okružju od našeg. BiH je tako na neki način postala nešto nalik Švedskoj. Igramo racionalno i, ključna stvar, ne gubimo glavu u bilo kojoj situaciji. Grešaka, naravno, ima ali tko ih ne pravi? Nitko nikada nije odigrao savršenu utakmicu pa se to ne može očekivati ni od BiH. Na koncu, nogomet i dalje jeste igra i uzalud svim laboratorijima svijeta ljudski faktor (greška!) ne može se izbit iz prirode te igre. 

OPSADNO STANJE

Petev je dočekan na nož. Ne kao trener, nego kao čovjek koji je izabran sumnjivim procedurama ali možda je upravo taj negostoljubiv doček utjecao na stvaranje situacije koja se zove „opsadno stanje“. Kao da je uvjerio igrače i sebe samog da moraju svima dokazati koliko su bili u krivu kada su ih prozivali nakon njegovog izbora. Vidi se da je čovjeku stalo da dokaže svima da smo ga bezrazložno prozivali. I neka je tako. Prvi sam koji bih volio da pojedem svaku napisanu riječ protiv njega ako uspije uraditi nešto konkretno s reprezentacijom. O Savezu ću šutjeti, koliko god gazili Velež čim smo promolili glavu iznad blata i prosjeka. 

Ne spominjem Velež uzalud, eliminirati Ukrajinu iz ove utrke ravno je izbacivanju AEK – a. Otprilike tako. Krupno ime, ne tako krupna momčad, ali to valja dokazati na terenu. I to umalo nismo uradili. Riješili smo probleme s prekidima, ne pravimo onoliko imbecilnih grešaka kao ranije ali ostaje nam isti stari problem – sporo ulazimo u utakmicu. Dojma sam da je Ukrajina računala na taj naš dizelaški pristup i krenula odraditi posao na početku. Ono što nisu shvatili jeste to da taj dizel više nije Yugo nego je sad malo više Volvo pa ga se ne da tako lako eliminirati u prvoj četvrtini utakmice. 

TRI – PET - DVA

Volio bih da ne moram to reći ali opet je Amer Gojak bio najslabija karika momčadi većim dijelom utakmice. Možda Mamić nije u Zagrebu ali Gojak mu je jedna od zadnjih investicija i zato me iritira njegovo forsiranje. Zbog njegovog prisustva žrtvovan je i Adi Nalić koji je na Gojakovoj poziciji mogao dati više a ovako je i on bio neupotrebljiv. No, na stranu sve to, najveći dobitak ove utakmice nije rezultat nego dokaz da možemo i moramo proći preko momčadi poput Ukrajine, konačno, jednostavno je to, moramo uraditi posao koji je pred nama. 

Tri – pet – dva je očito rješenje za ovu momčad. Svaka čast Petevu da se usudio to odraditi. Udahnuo je život StevanovićU i bojim se da će morati posegnuti i za Ovčinom, koliko god to nekome u Savezu ne bilo drago. Taj dečko je jedina dostojna alternativa Stevanoviću. Jednako tako valja i Kolašincu naći zamjenu. Dobro je dok je zdrav ali to neće uvijek biti tako. Možda rješenje leži u Luki Menalu ali i to valja isprobati. Recept je pronađen, sad valja držati sastojke u ispravnom omjeru kako ne bismo prosipali bodove i gubili ono što se ne smije. 

NA KRAJU TUNELA

Ono što je dobro je to što se vidi da smo i dalje u izgradnji. Da smo došli do rješenja i da ćemo ih ubuduće dograđivati. Nadam se da tu neće biti smetnji mimo travnjaka. Jedino me brine što potajno želim neku propast kako bi se svi jazavci iz Saveza sklonili od posla kojem nisu dorasli. Ako na terenu počinjemo ličiti na neku skandinavsku momčad onda bi valjalo da tako počnemo djelovati i izvan travnjaka.

Neka je na moj obraz ali mogu navijati samo i isključivo za one dječake na travnjaku. Čim zakorače u tunel oni prestaju biti moji jer znam tko ih tamo tapše po ramenima… No, vidimo se na kraju tunela, jel', nema druge… Ne igramo savršeno, igramo normalno a to je trenutno jedina normalnost koju možemo pripisati Bosni i Hercegovini. I, nije ni to malo…

(zurnal.info)