U Zenici je nastradao Sead Kolašinac a u Mostaru nepoznati dječak. I jedan i drugi s viškom srčanosti. Obojica sudionici teškog domaćeg poraza. Obojica na žalost ozbiljno ozlijeđeni. Sve da bi simulacija izgledala što stvarnije.

Ne igramo savršeno, igramo normalno a to je trenutno jedina normalnost koju možemo pripisati Bosni i Hercegovini. I, nije ni to malo…

Na samom početku utakmice činilo se da Kazahstan ima više želje i da su se bolje postavili. Ali kako je vrijeme odmicalo počeo sam stjecati dojam da smo mi ti koji, zapravo, kontroliramo stvari na terenu i da igru vodimo u smjeru koji nama odgovara

Uspjela je BH baruština baciti ljagu i na čovjeka besprijekorne karijere kakav je Duško Bajević. Miske bi trebao biti tu još dugi niz godina a već je do koljena u živom blatu. Nas bi trebalo zanimati sve ono što nije rekao u svom istupu. Tamo leži srž problema.

Po tko zna koji put na ovom istom mjestu moramo ustvrditi: ono što smo vidjeli na terenu savršen je preslik našeg društveno političkog konteksta. Letargija kao posljedica raspada i raspad kao posljedica letargije.

Bilo bi dobro da Bajević odradi Ligu nacija do kraja jer očito je čovjek s dovoljno hrabrosti da igra odlučujuće utakmice i radi smjenu generacija. A nakon toga valjda će nekad starost smekšati i Vahida Halilhodžića

Čuda se u nogometu događaju. Ovaj poraz mogao bi ozbiljno uzdrmati Fince i tako nam otvoriti šanse za odlazak na Euro bez stresa baraža. Problem je taj što do sada nismo uspjeli igrati dobre utakmice u kontinuitetu. Jer džaba će nam bit kiksevi naših protivnika ako mi ne budemo pobjeđivali

Navijači su zviždali vlastitom jadu i nemoći koje su odjednom ugledali u zrcalu travnjaka zeničkog stadiona. Igra naše momčadi je od utjehe postala jasan preslik života u Bosni i Hercegovini

Nemoguće je analizirati nešto što nije ni postojalo. Govorimo, dakako, o igri Bosne i Hercegovine. Evo, ni nekoliko sati nakon završetka utakmice još sebi ne mogu objasnit kojim smo zakonitostima pobijedili ovaj meč

Pravu sliku stvari moći ćemo dobiti tek kada Prosinečki bude radio s onim najboljim čime BiH trenutno raspolaže. Sad je ipak na put poveo momčad koju su mu sastavili drugi ljudi obzirom on nije mogao dobar uvid u to čime naša liga i mlada selekcija raspolažu

Moramo se posvetiti izgradnji sistema razvoja igrača i domaće lige, ulagati u infrastrukturu i možemo se nečemu nadati. Bez Meše Baždarevića kao izbornika. Bez trošenja nekog novog Kodre. Trebamo odgajati i trenerski kadar. Svašta nešto treba. Vremena ima.

U zemlji gdje plodne ravnice prekriva korov, tamo gdje je traktor čudna mašina iz udžbenika prirode i društva, uzoravaju se fudbalski travnjaci kako bi plodove ubirali isti oni koji ovo društvo uništavaju decenijama.

Nema se puno toga pametnog za reći. Nismo odigrali dobru utakmicu. Za razliku od one u Grčkoj koju i dalje smatram ponajboljom partijom naše reprezentacije u povijesti

Dojam je da nismo dobili što smo očekivali. Izuzev pobjede. Osim Vrančića i Cocalića nisam vidio ljude koji mogu uskočiti kada bude gusto. Ali možda je bolji protivnik veća motivacija pa ćemo tu vidjeti najbolje od onih koji su manje - više podbacili

Najbitnije je da postanemo dugoročno stabilni, da pobjeđujemo utakmice u kojima smo favoriti i to s dozom autoriteta, a onda ćemo moći kovati planove kako da iznenađujemo one nominalno bolje od nas

Nijedan poraz nije kraj svijeta, ali do njega nije moralo doći na ovakav bolan način, jer nisu nas Belgijanci ubili, oni su uzeli ponuđeno, a mi smo se praktički formacijski samoubili

Treba samo ostati miran, izbjeći euforiju, kao i padanje u depresiju kada stvari ne idu kako treba. Nismo najbolja svjetska momčad, ali mislim da možemo igrati protiv bilo koga i ostvariti pozitivan rezultat

Ako je nogomet preslik života onda je valjda jasno što nam je sudbina. Uvijek sve moramo ispočetka

Pokazali smo da možemo igrati kao suvremena momčad, koja kad ima svoj dan može protivnike zadržati daleko do gola a onda im u par navrata složiti nešto čemu se nisu nadali