Prva utakmica Roberta Prosinečkog: Kako analizirati igru koja nije ni postojala?

Novi bosanskohercegovački misterij stvoren je u Belfastu u subotu, 08. 09. 2018. godine. Naprosto je nevjerojatna i krajnje neobjašnjiva pobjeda Reprezentacije Bosne i Hercegovine nad izabranom vrstom Sjeverne Irske. 

Posjed lopte koji smo imali ravan je vremenu koje je irskoj momčadi trebalo da dođe do daha. Ostali statistički segmenti također su debelo na strani domaće momčadi a opet – BiH je pobjedila. Spretnosti, ako izuzmemo odličan dan Ibrahima Šehića, tu nikakve nije bilo. Samo sreće. 

Dugo smo čekali prvu natjecateljsku utakmicu Roberta Prosinečkog na klupi Bosne i Hercegovine. Kako smo ranije ustvrdili činilo se da Prosinečki ima jasnu ideju kako naša momčad treba igrati, da zna i prilagoditi igru suparniku i izvući maksimum iz svakog igrača. Na žalost ništa od toga nismo vidjeli u utakmici protiv kvalitetom inferiorne ali snagom, brzinom, spremom pa i taktički superiorne irske momčadi. Sa samo malo više pojedinačnog, igračkog kvaliteta Sjeverna Irska bi nas, budimo objektivni, pregazila, što se kaže, kao plitak potok. 

KAKO SMO POBIJEDILI

Nemoguće je analizirati nešto što nije ni postojalo. Govorimo, dakako, o igri Bosne i Hercegovine. Evo, ni nekoliko sati nakon završetka utakmice još sebi ne mogu objasnit kojim smo zakonitostima pobijedili ovaj meč. 

Irci imaju jednostavan recept. Kvalitetu nemaju ali je uspješno nadoknađuju visokim tempom, brzinom, jasnom i jednostavnom geometrijom igre. Znali su da nipošto ne smiju protiv nas igrati utakmicu niskog intenziteta. Zato su postavili visoki presing, brzo se oslobađali lopte i našoj sporoj, diesel momčadi nisu dali da dođe do daha niti da preuzme posjed lopte. U drugačijim okolnostima, u jednoj usporenoj utakmici niskog tempa sve okolnosti bi bile na našoj strani. Irci su nas doslovno pregazili kao kakvu trećerazrednu momčad. Da ima pravde glatko bi nas pobijedili.

Ali, nogomet je čudna igra. Malo individualne kvalitete i tek dva tri bljeska nadigrane momčadi mogu biti kobne po onoga tko je po svim parametrima bolji na terenu. Jedan briljantan pas Edina Džeke i sjajno utrčavanje Harisa Duljevića te jedna obrambena greška Iraca bili su dovoljni da Bosna i Hercegovina pobijedi ovu utakmicu u kojoj se nije vidjela na terenu. 

Ono što me zabrinjava nije sve to što smo vidjeli na terenu. Pobjedi se, jelte, ne gleda u zube. Pojedinačno smo bolja momčad od Iraca, imali smo raspoloženog vratara i pobijedili smo. Na tome bi priča mogla biti završena. Možda smo dobili i izbornika srećkovića i to bi nas trebalo radovati ali reakcije na ono što se događa na terenu od strane rečenog srećkovića su zabrinjavajuće jer gotovo da nisu postojale. 

ŠTA BI URADIO TRENER

Svaki normalan trener bi Eldara Čivića izvadio iz igre nakon 15 minuta ovakve utakmice. Dečko kao da je zalutao na teren i prvi se put susreo s ovom igrom, tako je djelovao. Svojim očajnim reakcijama je povlačio i cijelu obrambenu liniju u ambis koji je on iskopao. Ako već nismo imali adekvatnu alternaciju rješenje je bilo rano uvođenje Gorana Zakarića na lijevi bok i prelazak na igru s tri stopera u liniji. Time bismo dobili i na napadačkoj kvaliteti, možda i prebacili pritisak na irsku obranu a obzirom Prosinečki nije reagirao dopustio je Ircima da igraju onako kako su zamislili, onako kako su jedino mogli igrati i to je Prosinečki dobro znao... 

Potpuno mi je nejasno zašto ništa nije učinio da pripremi našu momčad na okolnosti koje su, kako rekosmo, bile potpuno očekivane. Suludo je inzistirati na određenim idejama ako nemaš momčad koja bi te zahtjeve ispunila. Ako nemaš četiri igrača za zadnju liniju onda igraj s trojicom. Stvari su proste. Inzistiranje na igri s četvoricom u zadnjoj liniji je odmah uništilo Eldara Čivića. Taj dečko sada više nema mjesta, ako mene pitate, ni na širem popisu reprezentativaca. A i nakon onoga što mu se događalo trebat će vremena da se psihološki oporavi. No, nije on krivac za očajnu, točnije nepostojeću igru naše reprezentacije, kriv je onaj tko ga je postavio u takve okolnosti a da poslije nije adekvatno reagirao. 

Dopadalo mi se kako Prosinečki polako ugrađuje svoje ideje u igru naše reprezentacije, ali obzirom na promijenjenu igračku strukturu momčadi izbornik bi morao biti fleksibilniji i imati više jasnih planova igre. Uvijek smo imali problema s tempaškim, brzim i tjelesno nadmoćnim reprezentacijama. 

PROTIVNICI PO MJERI

Vjerujem da ćemo već protiv Austrije imati više prostora da uspostavimo igru kakva odgovara našoj momčadi ali to nikada i nije bio problem. Problem smo već naveli i za njega bi trebalo tražiti rješenja. Srećom izvojevali smo pobjedu u novom UEFA natjecanju. Prvo kolo ćemo, dakle, završiti, kako god utakmica protiv Austrije završila, pozitivnim ishodom. A onda Prosinečki i njegovi pomoćnici imaju mjesec dana da pronađu rješenja, odgovore na to kako bi  BiH trebala reagirati na igru momčadi poput Sjeverne Irske. 

Srećom, imamo protivnike po mjeri. Kičma naše momčadi s Pjanićem, Bešićem i Džekom je uvjerljivo najkvalitetnija u skupini. Oko nje valja izgraditi gustu trkačku, discipliniranu igru koja otvara prostor da Pjanić i Džeko rade ono što najbolje znaju. Jer objektivno nam na svIm pozicijama nedostaje pravi kvalitet. Irci su nam pokazali kako se on može nadomjestiti. Zato valjda i postoji taktika. Nogomet nije samo sudar 22 igrača kojI trče za loptom. On je nadmudrivanje trenera. Naš je bio nadmudren ali je imao sreće. No, uvijek je pitanje kada će te ona napustiti. 

(zurnal.info)