Nije bilo bruke: Debitiranje Prosinečkog u utakmicama bez smisla

Nikako da odlučim da li su ove dvije utakmice imale ikakvog smisla. Jeste, lijepo je da su prigodu dobili igrači iz domaćeg prvenstva i oni iz mlade selekcije. Lijepo je da je izbornik mogao debitirati u utakmicama u kojima nije bilo apsolutno nikakvog imperativa. Ali, opet, zašto igrati takve utakmice i što se njima dobija? 

Odigrali smo, dakle, dvije utakmice koje je Savez dogovorio isključivo kako bi utržio neki novac obzirom se nećemo očešati o nagradni fond namijenjen onima koji igraju na svjetsko prvenstvo. Utakmice su dogovorene davno prije nego smo uopće imali izbornika. Prosinečki je tako doveden pred svršen čin. Opet je to jedna klasična papazjanija u stilu našeg Saveza. Neodgovorna, nepristojna, bahata, pohlepna. 

Bez obzira na to valjalo bi se osvrnuti na ono što smo mogli vidjeti na ove dvije utakmice iako se iz njih ništa konkretno ne može zaključiti niti se izvesti nikakva jasna pravilnost. 

ZALOG ZA BUDUĆNOST

Neću sad ja izmisliti toplu vodu ako kažem da smo kroz ove dvije utakmice dobili barem jedan zalog za budućnost. Govorim, dakako, o Luki Menalu. Na stranu ono sirovo i prirođeno čime raspolaže ovaj dečko ali ono što je mene fasciniralo jeste to da je za jednog igrača iz BiH neobično dobro taktički obučen. Ne doima se kao isključivo sirov materijal kakvi su obično talenti koji dolaze iz naše lige. Osim njega, kad prođe malo njemačkog drila, mislim da će se ozbiljno moći računati i na Marijana Ćavara. Dva igrača za budućnost, nije ni to malo. 

Prosinečki nije imao ni dovoljno vremena da pripremi ove utakmice. Nije, obzirom na nebitnost utakmica, bilo potrebe prilagođavati išta protivnicima pa je napravio koliko je mogao. Tu smo, pogotovu u prvoj, daleko lakšoj utakmici mogli jasno vidjeti neke ideje koje će novi izbornik sigurno pokušati implementirati u igru naše momčadi. Tendencija je da se igra kombinatorno, bez panike, bez nabijanja lopte i preskakanja igre, a to su nam često bila rješenja u jednako tako čestim crnim rupama u koje je upadala igra naše reprezentacije. Bilo je malo panike u igri, doduše. Mlada momčad koja prvi i zadnji put igra skupa i ne može na sve reagirati staloženo. Ipak se težilo nekakvoj smislenoj, kombinatornoj igri. 

No, pravu sliku stvari moći ćemo dobiti tek kada Prosinečki bude radio s onim najboljim čime BiH trenutno raspolaže. Sad je ipak na put poveo momčad koju su mu sastavili drugi ljudi obzirom on nije mogao dobar uvid u to čime naša liga i mlada selekcija raspolažu. 

NIJE BILO BRUKE

S oslabljenim Amerima smo bili u najmanju ruku ravnopravni. S daleko jačim Meksikom se nismo obrukali iako smo bili pod ozbiljnom opsadom u nekim trenucima i nismo nalazili načina izaći u fazu napada. I to je to. Nije bilo bruke. Prosinečki je debitirao bez pritiska. Prosinečki, zapravo, ipak nije još uvijek debitirao. To ga tek čeka u prvom zvaničnom FIFA terminu. A mi još ne znamo suparnike za ljeto. I opet bi savez mogao stvoriti zrbkanu i tešku atmosferu i tako zgaziti trud igrača i izbornika. 

Dobro je da do jeseni nemamo natjecateljskih utakmica i sve ovo što dolazi u narednom periodu je zapravo dugački pripremni period u kojem ima prostora za eksperimente i postavljanje jasne vizije igre, a to Prosinečki, čini mi se, ima. Ima jasnu ideju kako želi igrati. Ima i pomalo sreće da neće imati pritiska rezultata sve do jeseni. Rijetki izbornici imaju prigodu dobiti toliko dug period da isprobaju svoje ideje i postave igre kako žele. Pa neka mu je sa srećom. A i nama s njim.  

(zurnal.info)