Nismo dobili šta smo očekivali: Problem je kad je neko loš kao Gibraltar

Moram priznati da sam očekivao više. Glupo je to reći nakon glatke pobjede u jednoj, faktički, trening utakmici. Ali očekivao sam više upravo zbog novih imena u momčadi. Očekivao sam više truda, htijenja, želje baš od igrača koji su dobili prigodu da zaigraju za reprezentaciju u jednom službenom ogledu.

ČOVJEK KOJI ČEKA

Armin Hodžić je bio taj u koga su uprte oči navijača. Imam dojam da se od njega puno očekivalo obzirom na formu koju pokazuje u klubu. Ali Armin Hodžić nije tip igrača koji treba igrati u paru s Vedadom Ibiševićem. Hodžić je vrebač, čovjek koji čeka, ne sudjeluje u igri, pomalo zastario tip napadača. U redu je protiv Gibraltara igrati s jednim igračem manje, ali moglo se sve puno jednostavnije okončati. Bilo je kod Hodžića puno htijenja, i svi kao da su se trudili da upravo on postigne pogodak ali od toga nije bilo ništa. Izgorio je, što se kaže, u htijenju.

Teško je, kako rekoh, pisati o igri nakon jedne ovakve utakmice. Ali, opet govorim, muči me dojam da su se oni koji su dobili prigodu trebali više truditi, pokazati da tu za njih ima mjesta. Cimirot je igrao nekakvu alibi igru. To je u redu, ali ne protiv Gibraltara. Nadao sam se da će nam pokazati koliko stvarno može, upravo zbog toga što je to bila ta vrsta utakmice – ona koju možeš igrati kako želiš.

ODSUSTVO SUSTAVA JE KAOS

Teško je igrati meč protiv ovakvih protivnika. Kad je netko toliko loš kao Gibraltar to je problem. Ne možeš ništa predvidjeti. Odsustvo sustava je kaos u kojem se ljudi naviknuti igrati u kakvom takvom sustavu slabo snalaze.

To je jedno od opravdanja našim igračima što nisu igrali nekakvu smisleniju igru. Držali su se u prvom dijelu utakmice kompaktno. Pratili su jedni druge. Linije nisu bile razmaknute. Djelovali su kao ozbiljna momčad a onda, nije ih ni kriviti, su ušli u trening modalitet shvativši da se ne moraju puno trošiti kako bi dobili utakmicu, a i lakše je tako probiti momčad poput Gibraltara, koja je tu, eto, samo da na terenu ima dovoljno ljudi da se tekma odigra.

Najviše su, svojom energijom, dali Višća i Vršajević. Interesantno je to rješenje. Inače patimo od nedostatka brzine pa je zanimljivo vidjeti kako to funkcionira kada po bokovima imamo energične i brze igrače. Osim njih, zbog truda, treba istaknuti Bičakčića, ali njegovo mjesto je ipak sredina obrane. Za bočnog igrača je prespor. Zukanović se isto čini kao čovjek upotrebljivi na boku nego u sredini obrane, ali, ej igrali smo utakmicu za nabijanje samopuzdanja pa je sve ovo nebitno.

POBJEDA KAO SUZA

Od svih novih igrača najviše me se dojmio Mario Vrančić. Bio je najkonkretniji. Pokazao je karakter koji želi odlučivati.
Bilo kako bilo, pobjeda je čista. Kao suza, što se kaže. Manje nismo ni očekivali. Ali očekivao sam od igrača iz drugog plana da pokažu više htijenja, odlučnosti, karaktera. Čak će prijateljska provjera protiv Albanije biti ozbiljnija utakmica od ove koju smo odigrali u Zenici.

Nadam se da ćemo tu vidjeti i Kenana Kodru. Vjerujem da su mnogi očekivali da će dobiti šansu. Možda je protiv Albanije i dobije pa da vidimo gdje smo i što smo kada nema Edina Džeke. Ibišević uvijek isporuči što se od njega očekuje. Kada nema Džeke treba mu naći konkretnijeg partnera od Hodžića jer s dva igrača koji vrebaju i ne sudjeluju u igri može se igrati protiv Gibraltara, ali u ozbiljnijim utakmicama trebamo drugačija rješenja.

Dojam je da nismo dobili što smo očekivali. Izuzev pobjede. Osim Vrančića i Cocalića nisam vidio ljude koji mogu uskočiti kada bude gusto. Ali možda je bolji protivnik veća motivacija pa ćemo tu vidjeti najbolje od onih koji su manje - više podbacili.

Igrali smo sjajnu tekmu protiv Grčke. Najbolju ikad. Ljudi nisu roboti, ali uvijek treba tražiti najbolje od onih koji igraju. Tko god bio protivnik pristup ne smije biti revijalni.

(zurnal.info)