Svašta se zanimljivo događalo u proteklom kolu Lige prvaka. Barcelona se opet osramotila, isto se može reći i za Real a najveću pažnju tzv. sportske javnosti privukao je, kako su ga nazvali, „najskuplji meč u povijesti nogomet“, onaj između PSG – a i Manchester Cityija.
OTKRIVANJE LJUBAVI
Ja, recimo, ipak nisam bio impresioniran tom utakmicom. Jednostavno sam previše staromodan. Uvijek sam bio a s godinama sam sve staromodniji i sentimentalniji prema nekim davno uvriježenim nogometnim vrijednostima. Valjda je i normalno da čovjeku tako bude s godinama.
Zato sam nakon godina prilične netrpeljivosti nekako u sebi odjednom otkrio ljubav prema Staroj dami iz Torina. Možda je Juventus bio prvi u rebrandiranju i promijenio grb prilagodivši ga novim vremenima i potrebama ali ima i dalje nečeg konzervativnog u načinu na koji taj klub funkcionira. Nakon par godina pokušavanja da se promijeni nešto što bi se moglo nazvati „juventusov način“ ipak su se vratili starim doktrinama. Sada trebaju vrijeme da stvari opet legnu na svoje mjesto a pobjeda protiv Chelsija može biti jedna od prijelomnih točaka na tom putu.
Ima nešto neukrotivo u onom malom Chiesi i zbog toga mi Juventus postaje sve draži.
Eto, zbog nepresušne energije i borbenosti jedne jedine osobe čak i naizgled negledljive utakmice mogu biti uzbudljive. Djelovalo je da Chelsea dominira ali Juventus je zapravo kontrolirao utakmicu i vodio je u smjeru koji njima odgovara. Umnogome me ova utakmica podsjetila na ljetošnje finale Eura između Engleske i Italije. A među igračima engleske momčadi i ovdje se osjetila frustracija zbog nemoći da dođu do pogotka.
MALO STAROG ŠMEKA
Juventusov način je upalio. I zato tu utakmicu izdvajam kao najbolji događaj proteklog kola Lige prvaka. Utakmice između novobogataša me jednostavno ne interesiraju koliko god milijuna eura trčalo u kopačkama po travnjaku. Malo starog šmeka me uvijek razgali. A od utakmice između Juventusa i Chelseija dobio sam upravo to.
(zurnal.info)