KAUČ SELEKTOR: Utakmice kao teatarske predstave

Obje centralne utakmice Lige prvaka ovog su tjedna ispunile očekivanja. U svakoj je postignuto po pet pogodaka a osim toga bilo je obrata, napetosti, radosti i uopće svega što nogometni teatar može ponuditi. Najvažnije od svega - niti jednu utakmicu nisu odlučile sudačke pogreške. 

Liverpool je uspio iščupati pobjedu protiv Atletica. Kažem iščupati, iako su većim dijelom utakmice bili u rezultatskoj prednosti. Nakon ranog vodstva od dva prema nula Klopp je pogrešno procijenio da može smiriti utakmicu i s par kontranapada dodatno dotući protivnika. Procjena je bila pogrešna jer se radi o utakmici protiv Atletico Madrida a to je momčad koja nikada ne odustaje i koja voli kaos. Protivnike toliko izludi energijom da im razbija sustav i onda u tim okolnostima dolazi do svojih prigoda. Uglavnom mu prepusti posjed, potpuno jalov i beskoristan i onda ujeda brzim, energičnim naletima. U jednom trenutku je bilo čudno vidjeti statistiku, sa svega 28% posjeda lopte Atletico je bio u rezultatskom egalu s dva postignuta pogotka i jednakim brojem pokušaja prema golu protivnika. Vjerujem da je takva situacija morala izluđivati Kloppa koji je učinio jedino što je mogao i to mu je donijelo rezultat. U određenoj fazi utakmice usmjerio je većinu Atleticovih pokušaja uz aut liniju po kojoj ordiniraju Arnold i Salah, prem anjima je gurnuo i igrače iz srednjeg reda i čekao i dočekao da netko od Atleticovih braniča napravi pogrešku. Salah je realizirao jedanaesterac. I Liverpool više nije ispuštao prednost iako je u nekim momentima opasno visio. Ključni događaj koji je usmjerio utakmicu u tom pravcu jeste Griezmannov potpuno bespotreban crveni karton makar se ni poslije njegovog izlaska u igri nije vidjelo da Atletico ima igrača manje. Zaslužili su remi, to bi bio najpošteniji ishod ove utakmice ali pravde i poštenja u nogometu nema baš uvijek. 

KOHEZIONI FAKTOR RONALDO

Atalanta i United su odigrali prilično drugačiju utakmicu od one koju su na Metropolitanu igrali Liverpool i Atletico. U ovoj utakmici je svakom od protivnika pripalo po jedno poluvrijeme. 

Atalanta je sjajno otvorila utakmicu i razobličila sve slabosti koje United ima ove sezone. Momčad jednostavno nije kompaktna i lako je pokretljivošću šetati se između njihovih linija i dodatno ih destabilizirati. U tom disbalansu Uniteda Atalanta je čekala pogreške protivnika i dočekala ih. Oba su pogotka postigli nakon potpunog raspada i loše komunikacije u obrani Manchestera. Završili su prvo poluvrijeme s dva pogotka prednosti i utiskom da im ovakav United ne može naškoditi. 

Manchester ima samo jedan kohezioni faktor u momčadi – zove se Ronaldo. Samo njegova energija je, čini se, ono što može trgnuti momčad koja se prelagano raspada. Osim toga, trener Uniteda je ispravno detektirao ono što je mogao znati i prije utakmice. Atalanta izlazi visoko za zadnjom linijom. S brzim napadačima kakve ima na raspolaganju Unitedu je najlakše bilo da preskače igru kroz srednji red i da dugim loptama gađa iza leđa Atalantine obrane u prostor u koji utrčavaju brzonogi napadači. U tim situacijama obrana može lako napraviti pogreške i često ostati predaleko od gola da bi mogla reagirati na utrčavanja suparnika. Takva igra Uniteda je pokvarila Gasperinijev plan, izbacila mu momčad iz ravnoteže i bilo je samo pitanje hoće li United uspjeti tek nadoknaditi prednost ili će ipak nekako iščupati i pobjedu. A onda se pojavio rođeni pobjednik i okrenuo stvari u korist United. Opet je Ronaldo bio taj koji je donio pobjedu momčadi s Old Traforda. I ovo je utakmica za koju bi najpoštenije bilo da je završila neriješeno ali, kako rekosmo, poštenja i pravde u nogometu nema baš uvijek. 

Od ostalih utakmica treba izdvojiti iznenađujuće visoku pobjedu Ajaxa nad Dortmundom. Ali ove dvije koje su bile u centru pažnje ono su što nam je ovaj tjedan ponudilo najviše užitka. Imale su dramaturgiju dostojnu najboljih teatarskih predstava. 

(zurnal.info)