Ne znam što da mislim o naslovima koji naglašavaju da je rezultat iz Strasbourga senzacija. Gledamo nemoćnu BiH već dugo, ali ti ljudi kao da nisu gledali Francusku u zadnje vrijeme. Momčad je to bez plana igre oslonjena isključivo na individualnu kvalitetu. Kada im to ne prolazi postaju paralizirani kao što su bili i protiv nas dobrim dijelom utakmice. Dijelom je to i zasluga naše momčadi.
ZAKONI FIZIKE
Moram se, prije nekih drugih stvari, osvrnuti na gol koji je Francuska postigla. Gol je čist kao suza, što bi rekao narod, ali još uvijek me nitko nije uvjerio da je postignut nakon regularnog kornera. Svi zakoni fizike govore u moju korist ali sudac je svirao korner, lopta se, kako to obično biva s BiH, nesretno odbila i završila preko gol linije Ibrahima Šehića. Želim reći, da nije bilo tog blesavog kornera ne znam kako bi nam točno Francuska dala gol.
Ne znam do čega je ali smo izgledali jako dobro većim dijelom utakmice. Ona djeca sa sjevera Europe su bila prisutna u svakom trenutku jednako kao i Siniša Saničanin koji me ne prestaje oduševljavati poslom kojeg odrađuje. Ali, pustimo sada to, mnogi se neće složiti sa mnom ali to je samo dok ponovno ne pogledaju utakmicu – Edin Džeko je sinoć potpisao nogometni doktorat.
Moraš biti ozbiljan nogometni autoritet da uz sebe vežeš kompletnu obranu Francuske. A još i svaki put kad imaš najmanju prigodu pošalješ loptu tamo gdje najviše voli biti. U tome mu je puno pomogla odluka Ivajla Peteva da uz njega stavi prvo Demirovića a kasnije i Prevljaka. Na koncu imam dojam da smo samo malo više gazili da smo mogli pobijediti ali ne treba inzistirati na tome jer ispravno je razmišljanje – brži su, bolji su, da se otvorimo sigurno bi nam u kontrama uvalili neki gol.
TRAŽI SE AUTORITET
Ali kakvi su to svjetski prvaci kada moraju čekati kontre da pobijede jednu ovakvu utakmicu? Pa takvi, odavno su pročitani i zbog toga ću i dalje žaliti što nismo pobijedili. I neću nikada pristati na uvjeravanja da je sve to senzacija. Niti smo mi bili senzacionalni niti oni. Sve je bilo kako i jeste prema objektivnim mjerilima. E to je najveći dobitak za nas. Došli smo do svoje mjere, svjesni koliko i što možemo. A sada ostaje da vidimo možemo li nekada preko toga. S onakvim suđenjem teško ali autoritet se ne gradi u jednom poluvremenu nego godinama.
Možda sada počnemo drugačije gledati na stvari i tražiti više od samih sebe. Ništa to nije nemoguće. Ovi novi dječaci su od drugačijeg materijala nego je to bivalo ranije. Uz senatore Džeku i Pjanića može se tu i puno više od ovoga.
Eto, stalno važem smijemo li se usuditi na to, ali nekada ćemo morati pa što bude.
(zurnal.info)